Newsletter, broj 134., 9. 2. 2021.

Pandemija koronavirusa i zagrebački potres vratili su posjećenost hrvatskih muzeja dvadeset godina unazad, točno u 2001. – godinu kad je broj zabilježenih posjeta prvi put prešao milijun. U 2020. naši su muzeji ostali bez gotovo četiri milijuna posjetitelja zabilježivši pad od 72 % sa 5,2 milijuna iz 2019. na 1.462.667 tijekom prošle godine.

U anketi koju je proveo Muzejski dokumentacijski centar od 162 muzeja upisana u Upisnik javnih i privatnih muzeja dobiveni su podaci od 130 muzeja, što predstavlja odaziv od 80,2 %, a na poziv se odazvalo i nekoliko muzeja koji se ne nalaze u Upisniku, ali su dio MDC-ovog Registra muzeja, galerija i zbirki u RH.

Premda je lockdown za hrvatske muzeje završio već 27. travnja tako da su zbog pandemije bili zatvoreni svega mjesec i pol, za razliku od europskih koje je korona pola godine držala zatvorenima, podaci o posjećenosti hrvatskih muzeja podjednako su porazni kao i u državama koje svoje kulturne ustanove još ne otvaraju. Jedan od faktora koji je hrvatske muzeje dodatno devastirao je potres od 22. ožujka. Zbog šteta na zgradama trećina stalnih postava zagrebačkih muzeja ostali su zatvoreni tako da su prošle godine izgubili više od milijun posjetitelja i zabilježili pad od 78,5 % sa 1.365.348 u 2019. na 293.002 u 2020. Kada taj rezultat usporedimo s 2019. vidi se da su svi zagrebački muzeji zajedno u 2020. ostvarili manji posjet od onoga koji je Galerija Klovićevi dvori imala godinu dana ranije. Taj najposjećeniji zagrebački muzej u 2020. bilježi pad od 84 %, potresom oštećeni Muzej za umjetnost i obrt 78 %, a Tehnički muzej Nikola Tesla 79 %.

Fotografirao: Denis Bučar

Milijun posjetitelja nestalo je i u kategoriji stranih turista koji posljednjih godina čine gotovo četvrtinu svih posjetitelja hrvatskih muzeja. Prošle godine zabilježen je pad od 81 %  sa 1.228.216 turista u 2019. na 233.341 u 2020. Vjerojatno je taj postotak i veći, no neki muzeji poput Dubrovačkih, Hrvatskog muzeja turizma ili Muzeja Apoksiomena ne bilježe tu kategoriju posjetitelja. Turistički pad najviše su osjetili najposjećeniji hrvatski muzeji kojima velike brojeve nose antički spomenici poput Arene u Puli ili Dioklecijanovih podruma. Muzej grada Splita, tradicionalno drugi najposjećeniji hrvatski muzej, u 2020. zabilježio pad od 90 % sa 389.814 posjetitelja iz 2019. na 41.417 u prošloj godini s time da je u samoj kategoriji posjetitelja turista pad još veći - 95,7 %.

Arheološki muzej Istre posljednjih šest godina najposjećeniji hrvatski muzej i ove je godine sa 163.657 posjetitelja na prvome mjestu “top liste” premda mu je 2020. donijela pad od 71 %. U istraživanju koje je MDC proveo koncem turističke sezone saznali smo da je samo u dva ljetna mjeseca 2020. ovaj agilni muzej na ulaznicama izgubio gotovo četiri milijuna kuna. Dubrovački muzeji koji su godinama među pet najposjećenijih u 2020. izgubili su 86 % posjetitelja, a Muzeji Hrvatskog zagorja, prošle godine peti po posjećenosti izbili su 2020. na drugo mjesto jer su iskazali gubitak od “samo” 65,6 %.

Fotografirao: Denis Bučar

Kategorija u kojoj je također zabilježen zabrinjavajući pad od 83 % jest posjet učenika i mladih koji je, zahvaljujući činjenici da u muzeje dolaze gotovo isključivo u organizaciji školskih ustanova, zbog zatvorenosti škola i otkazivanja školskih putovanja pao sa 750.344 u 2019. na 122.675 u 2020.

Ovi porazni rezultati u skladu su s procjenama i analizama koje su na globalnoj i EU razini izradili ICOM i NEMO. Slične statistike dolaze i iz najposjećenijih muzeja poput pariškog Louvrea koji je također izgubio 72 % posjetitelja. Premda se hrvatska situacija u mnogo čemu ne može usporediti s onom koja je u Europi i svijetu uz milijune posjetitelja odnijela i stotine milijuna eura zarade, natjerala muzeje na prodaju građe kako bi opstali, samo američki muzeji ostali su bez 30 % djelatnika, a svakom trećem prijeti zatvaranje – ono što je jedino u ovim nesigurnim vremenima sigurno jest da će put do oporavka trajati godinama. A do tada se treba, kako to već glasno govore predstavnici sektora – okrenuti građi, svojim ustanovama i lokalnoj sredini, promišljajući nove modele rada i odnosa sa zajednicama kojima služimo. (Maja Kocijan)

Zbirnu tablicu posjeta hrvatskim muzejima u 2020. možete pogledati na mrežnim stranicama MDC-a.

Ove prilično „teške“ 2020. godine časopis Informatica Museologica je obilježio pedeset godina kontinuiranog izlaženja i to upravo onako kako je svih prethodnih godina nastojao djelovati – istodobnim nastojanjem da se potaknu kolege/kolegice muzealci da zabilježe dio ključnih i zanimljivih aktualnih muzejskih zbivanja i nastojanjem da se nastave prepoznavati i postavljati pitanja o do sada manje istraženim i nepoznatim područjima muzejske djelatnosti. Mada bi bilo za očekivati da smo se trebali osvrnuti na transformaciju časopisa, povijest uredničkih koncepcija, promjena grafičkog oblikovanja, tema koje smo poticali ili problema s kojima se i naš časopis danas suočava u razdoblju sve učestalijih gašenja tiskanih izdanja pojedinih stručnih časopisa, uzrokovanih što financijskim ili tehnološkim problemima.

Svjesni smo kako će se u nadolazećem vremenu u kojemu se sve češće postavlja pitanje o prednostima i manama tiskanih i elektroničkih časopisa, ovaj uz Muzeologiju jedan od najstarijih muzeoloških časopisa na ovome prostoru, suočavati s mnogim iskušenjima, izazovima i kompromisima.

Tim više nas veseli ovo predstavljanje tiskanog izdanja novoga broja časopisa Informatica Museologica 51/2020, kao i činjenica da nas naši čitatelji sve više prepoznaju i prate na mrežnoj stranici portala znanstvenih i stručnih časopisa Hrčak, koji je u proteklih pet godina zabilježio više od 800 000 posjeta digitaliziranim i digitalnim verzijama objavljenih članaka.

Pitanjem Mogu li muzeji postati zeleniji? nagovijestili smo vrlo aktualnu temu o kojoj je u Uvodniku časopisa urednica napisala: Danas je gotovo nemoguća rasprava o muzejima u kojoj se ne bi razmatrala i načela zelene gradnje i ekološke svijesti. Ipak, u razdoblju kada se muzeji suočavaju ne samo s posljedicama globalnih klimatskih promjena, već i sa svjetskom zdravstvenom krizom izazvanom pandemijom COVID-a 19, a u Hrvatskoj i s posljedicama razornih potresa, te kada globalna ekonomija nameće sve dublje rezove financijskih sredstava, usporava potrebni rast zaposlenosti u muzejskom sektoru i pred one koji u njima rade stavlja još veće obveze, evidentno je da ćemo se za rješavanje problema održivoga i ekološkog muzeja morati još dodatno i dugoročno angažirati.

Zanimljivo je da se, prema anketama Eurobarometra, većina građana izjasnila za to da se borba protiv klimatskih promjena treba uvrstiti na vodeće mjesto zakonodavnih zadaća Europskog parlamenta te da čak 59 % njih smatra kako su prosvjedi koje su predvodili mladi („efekt Grete Thunberg”) mobilizirali milijune građana, čime je poslan utjecajan signal i očitovana izravna moć djelovanja na donošenje političkih odluka na europskoj razini. Potkraj 2019. Europska je komisija donijela vrlo ambiciozan Europski zeleni plan kojim bi Europa do 2050. trebala postati prvi klimatski neutralan, zeleniji kontinent.

Mogu li muzeji postati zeleniji? tema je broja Informatica Museologica 51 (2020) koja nam u osam autorskih priloga daje pregled dosadašnjih nastojanja hrvatskih muzeja da pridonesu stvaranju ekološkog i održivog zelenog muzeja, kao i novih modela ponašanja prema okolišu i prirodnim resursima. Prilozi govore o implementiranju načela zelene gradnje u muzejske i galerijske prostore, iskustvima na provođenju energetske učinkovitosti muzejskih zgrada, uvrštavanjem raznolikih zelenih tema u muzejske programe i aktivnosti, ukazuju na temu bioraznolikosti, kao i neke projekte poput projekta geotermalnog sustava većeg stupnja iskoristivosti i smanjenja troškova instalacija i predstavljanje dijela stalnog postava Obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost Tehničkog muzeja Nikola Tesla te kako se kod Ekomuzeja Bistra u koncipiranju muzejskog postava promišljalo o mogućnostima primjene „zelenog modela“ u razradi muzeoloških i likovnih elemenata stalne izložbe.

U preglednom stručnom članku dr. Maja Šojat Bikić istražila je jesu li se hrvatski muzeji institucionalno (statutarno) obvezali na zeleno ponašanje u svakodnevnom poslovanju, te je ustanovila da je 71 % hrvatskih muzeja to zaista i učinilo ugradivši u svoje statute odredbu o zaštiti i unapređenju životnog okoliša, a navela je i izbor iz recentnih zelenih praksi naših muzeja, na temelju kojega je na kraju napisala: ako im zgrade i nisu zelene (jer je većina muzeja smještena u povijesnim zdanjima), muzeološki diskurs hrvatskih muzeja sve je zeleniji.

Urednica je na samome kraju Uvodnika zaključila: Svjesni smo da je ovo tek prvi korak i da bi složenije multidisciplinarno istraživanje zahtijevalo upućivanje poziva širem krugu sudionika koji bi svojim kolektivnim znanjem i iskustvom pridonijeli potpunijem sagledavanju teme.

Uz temu broja u uobičajenim rubrikama Riječ je o... , Iz muzejske teorije i prakse, Pogledi, iskustva, događaji te Prikazi objavljeno je trideset i četiri priloga vrlo različite tematike.

Dok rubrika Riječ je o ... donosi priloge na temu skupljanja građe, akvizicija i donacija u rubrici Iz muzejske prakse čitatelji će se upoznati s rezultatima projekta In cultura veritas u kojemu je sudjelovao Muzejski dokumentacijski centar te novim stalnim postavima Muzeja grada Rijeke u Palači šećera (u sklopu nekadašnjeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić), Zbirke fotografije Muzeja za umjetnost i obrt, nove dionice stalnog postava dizajna u Muzeju za umjetnost i obrt, Gradskom muzeju Virovitica, Muzeju policije te rekonstrukciji Titova broda Galeb. U preostalim rubrikama objavljeni su prilozi o recentnoj muzejskoj izložbenoj, edukativnoj i izdavačkoj djelatnosti.

Ovaj broj časopisa sadržava 43 priloga 50 domaćih autora koji analiziraju i prate muzejske i muzeološke projekte važne za muzejsku zajednicu i struku danas. (Lada Dražin-Trbuljak)

Informatica Museologica 51 /2020 (sadržaj)

Ako želite naručiti Informaticu Museologicu 51 po promotivnoj cijeni od 80 kn, molimo da nam faksom ili e-mailom na mtiric@mdc.hr dostavite ispunjenu narudžbenicu.

Muzejski sektor diljem Europe tek je uspio malo podignuti glavu nakon proljetnog lockdowna, kada ga je u studenome prošle godine sustigao udarac novog sveopćeg zatvaranja u strahu od nadolazeće zime i širenja novih sojeva virusa. U borbi protiv drugog vala, zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Švicarska, Engleska, Grčka, Austrija, Nizozemska, Belgija i Italija zatvorile su sve djelatnosti koje nisu od primarne važnosti, među njima i muzeje. Međutim, revidiranje mjera tijekom siječnja za mnoge zemlje nije rezultiralo otvaranjem muzeja. Muzeji u velikom broju europskih zemalja ostaju zatvoreni i tijekom veljače, čak i ožujka, što je potaknulo na udružene apele ministrima i vladama.

Krajem siječnja Konferencija direktora muzeja u Baselu uputila je otvoreno pismo Federalnom vijeću Švicarske kojim traže okončanje mjera lockdowna u švicarskim muzejima koji bi trebali ostati zatvoreni do kraja veljače. Pismo je potpisalo 18 ravnatelja i voditelja švicarskih muzejskih i izložbenih ustanova koji smatraju kako su muzeji važni za mentalno zdravlje ljudi i da je u njima moguće provoditi sve mjere sprečavanja širenja virusa. Inicijativu je podržalo Švicarsko muzejsko udruženje, ICOM Švicarska i druga strukovna udruženja.

U Francuskoj gdje su kulturne institucije zatvorene su za javnost otkako je krajem listopada uveden drugi lockdown, gotovo stotinu čelnih ljudi francuskog kulturnog sektora potpisalo je otvoreno pismo ministrici kulture Roselyne Bachelot-Narquin kojim pozivaju na ponovno otvaranje muzeja i galerija. Peticiju na platformi Change.org u tjedan dana potpisalo je više od 7,5 tisuća ljudi. Svjesni teške zdravstvene situacije, kako stoji u pismu, potpisnici podržavaju postupno otvaranje muzeja, čak, ako je potrebno, samo dijela njihovih prostora. No, muzeji bi se svakako trebali među prvima otvoriti. Kako stoji na kraju pisma, „umjetnost, poput zdravlja, pomaže u liječenju ljudske duše“.

Nijemci su se u formi otvorenog pisma oglasili još početkom drugog lockdowna u studenome prošle godine pa, ipak, su savezne i državne vlasti u Njemačkoj produljile zatvaranje kulturnih ustanova do 14. veljače. Zato je Njemačko muzejsko udruženje nedavnim priopćenjem pozvalo na ponovno otvaranje muzeja. Kao u Švicarskoj i Francuskoj, pozitivan utjecaj kulture i umjetnosti na mentalno zdravlje snažan su argument za otvaranje, a ni potpora iz političkog vrha nije izostala. Prema izjavi njemačke ministrice kulture, Monike Grütters, kulturne institucije prve su zatvorene tijekom borbe protiv epidemije korone te ne bi trebale biti posljednje ponovno otvorene. Smatra da bi se posebice muzeji trebali među prvima otvoriti jer imaju najbolje sustave ventilacije i otprije dobro implementirane higijenske mjere.

Relaksacija mjera i otvaranja muzeja nema ni u Nizozemskoj. Nizozemsko muzejsko udruženje priopćilo je kako muzeji ostaju zatvoreni do 2. ožujka, u pokušaju kontroliranja širenja britanskog soja virusa. Također je početkom drugog lockdowna u studenome upozorilo na pad posjetitelja i posljedični dramatično pad prihoda od ulaznica. Tako brojni nizozemski muzeji posjetitelje svojih mrežnih stranica pozivaju da novčanom donacijom podupru njihov rad i preživljavanje.

Ujedinjeno Kraljevstvo je trenutačno prema mjerama koje provodi vlada premijera Borisa Johnsona od 4. siječnja u trećem lockdownu. Iako zemlje u sastavu UK-a pojedinačno provode svoje regulacije, trenutačno su muzeji i galerije u svim zemljama UK-a zatvoreni. Organizacija Art Fund upozorila je nedavno na tešku situaciju u kojoj se nalaze muzeji suočavajući se s drugom godinom smanjenih prihoda od turizma, ali i od školskih posjeta budući da su škole zatvorene. Svojim donacijama za hitne slučajeve Art Fund je uspjela „pokriti“ tek 15 % muzeja koji su se prijavili za korištenje tih sredstava. Organizacija stoga nastavlja kampanju prikupljanja, a i sami engleski muzeji, kao i nizozemski, okreću se svojim posjetiteljima kako bi donacijama omogućili budući nastavak rada.

S druge strane, iako je gotovo cijela Europa u nekoj varijanti lockdowna, nisu sve države odlučile zatvoriti svoje muzej. Naprotiv, države koje su u prvom valu pandemije platile najveću cijenu u ljudskim životima su otvorile svoje muzeje. Španjolska, na primjer, nije uopće ni zatvarala muzeje u drugom valu unatoč visokim brojevima slučajeva zaraze. Italija je od 18. siječnja počela otvarati muzeje u tzv. žutim regijama, što je do 1. veljače obuhvatilo gotovo sve muzeje jer su gotovo sve regije uz par iznimaka proglašene „žutom zonom“. Belgija je svoje muzeje otvorila 1. prosinca 2020. godine, a vezano uz pitanje otvaranja muzeja usred pandemije ICOM Belgija Valonija-Bruxelles u svom se priopćenju složio da „muzeji nisu problem, ali mogu biti rješenje“. Državama koje su ublažile stroge mjere i otvorile muzeje od jučer, 8. veljače, pridružila se i Austrija, i to uz obavezno korištenje FFP2 maski i poštovanje svih ostalih higijenskih mjera.

Ovakvi signali da se ipak može potaknuli su prošli vikend novinare iz više različitih medijskih kuća koji prate umjetnost i kulturu u Francuskoj na apel predsjedniku Macronu radi otvaranja muzeja. Ukazujući upravo na situaciju u Italiji i Španjolskoj smatraju kako je moguće da i francuski muzeji budu otvoreni tijekom radnog tjedna do 18 sati.

Pored molbi i zahtjeva struke i javnost se izjasnila što misli o ovoj temi. Francuski Le Figaro u brzinskoj mrežnoj anketi pitao je svoje čitatelje „trebamo li ponovo otvoriti svoje muzeje?“. Više od 150 tisuća čitatelja dalo je svoj odgovor, od čega njih gotovo 80 % podržava otvaranje muzeja. (Ivona Marić)

Izvor: Muzej Međimurja Čakovec

Muzej Međimurja – Izložba „Zrinski i čakovečki Stari grad“

Muzej Međimurja u Čakovcu nedavno je otvorio izložbu „Zrinski i čakovečki Stari grad“ koja predstavlja povijest i baštinu jedne od najmoćnijih i najznačajnijih hrvatskih plemićkih obitelji ranoga novog vijeka, koja je vrhunac moći postigla u 16. i 17. stoljeću u vrijeme kada je obitelj stolovala u Čakovcu.

Autorice izložbe Magdalena Vrbanec i Ana Šestak izložbu su koncipirale u tri izložbene cjeline osvjetljavajući burne povijesne događaje koji su se odigravali na prostoru današnje države u vrijeme uspona jedne od najslavnijih hrvatskih velikaških obitelji koja je Hrvatskoj dala mnoge banove, vojskovođe, istaknute državnike i književnike, sudionike Sigetske bitke, jednog od prijelomnih događaja u europskoj, hrvatskoj i mađarskoj povijesti. U prvoj cjelini prezentiran je društveni, vojni i politički uspon obitelji Zrinski, od stjecanja međimurskog posjeda do tragičnih događaja u drugoj polovini 17. stoljeća koji su doveli do sloma obitelji, dok je druga cjelina posvećena životu plemstva u novom ranom vijeku uz poseban osvrt na svakodnevicu Zrinskih. Tu su prikazane teme poput djetinjstva i obrazovanja, položaja žena, nasljedne politike, mode i društvenoga života, blagovanja i prehrane na Čakovečkom dvoru. Treća izložbena cjelina posvećena je razvoju palače i utvrde Čakovec, doma i sjedišta obitelji Zrinski, kao i njenom značaju za gospodarski, društveni i kulturni razvoj grada Čakovca.

Posjetitelji mogu vidjeti portret Petra Zrinskoga koji se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju, kako navodi Vladimir Deželić u djelu „Posljednji Zrinski i Frankopani“ iz 1908. godine „najživotniji i najvjerniji prikaz hrvatskoga bana“ koji se nekoć nalazio u pavlinskom samostanu u Sveticama čiji je Zrinski bio utemeljitelj. Izloženo je Ivekovićevo ulje na platnu „Katarina Zrinska u Veneciji“ (1919.) koje prikazuje događaj iz rujna 1664. godine kad je Katarina, još prije smrti bana Nikole, vodila pregovore s francuskim kraljem Ljudevitom XIV. o tome da se obitelj Zrinski stavi pod pokroviteljstvo tada najmoćnijega europskog vladara. Zanimljiv dio izložbe čini hladno i vatreno oružje iz razdoblja 16. i 17. stoljeća poput pištolja Nikole Zrinskog s mehanizmom za opaljivanje na kremen, buzdovana iz obitelji Zrinskih iz Bosiljeva, njemačkog lovačkog samostrela kojeg su pripadnici plemstva, zbog velikog dometa i preciznosti, koristili za lov na krupnu divljač ili rijetkog primjerka „tešinke“, elegantne lovačke puške izrađene u Šleziji koju se zbog malog kalibra i težine koristile žene.

U postavu se može vidjeti Povelja Jurja IV. Zrinskog iz 1579. godine kojom trgovište Čakovec stječe privilegij slobodne trgovine, a stanovnici grada i podgrađa postaju izjednačeni u svojim pravima i obvezama, te im je omogućeno slobodno trgovanje. Tu je i globus Zemlje s prikazom kontinenata i oceana poznatih nakon geografskih otkrića 1617. godine, izrađen u radionici poznatog nizozemskoga kartografa i izdavača Willema Janszoona Blaeua u Amsterdamu, za koji se pretpostavlja se da potječe iz knjižnice obitelji Zrinski u Čakovcu.

Na lenti vremena kronološki su predstavljeni važni događaji iz europske i hrvatske povijesti ranoga novoga vijeka, te je usporedno prikazana povijest obitelji Zrinski od stjecanja međimurskog vlastelinstva pa sve do njihova nasilnog političkog sloma u drugoj polovici 17. stoljeća nakon sukoba s bečkim dvorom, poznatog kao urota zrinsko-frankopanska. Izložba je upotpunjena tabletima i naočalama za hologramske projekcije te smartphone aplikacijom temeljenoj na tlocrtu čakovečkoga Starog grada iz druge polovine 17. stoljeća koja posjetiteljima omogućuje da na zabavan način upoznaju arhitekturu Staroga grada. Za potrebe izložbe, prema sačuvanim portretima, izrađeni su povijesni kostimi Nikole VII. Zrinskog i njegove supruge grofice Sofije Löbl koji datiraju iz razdoblja ranog baroka u kojem dominira francuska moda, a izradio ih je Ivan Debeljak, krojač majstor iz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.

Izložba je realizirana u sklopu projekta „Living Castles – Mreža “živih” dvoraca kao oblik održivog turizma za očuvanje i promicanje kulturnoga nasljeđa“, financiranog sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru „Programa suradnje Interreg V-A Slovenija – Hrvatska 2014. –2020.“, a može se razgledati u sklopu stalnog postava na drugom katu JI krila palače. (Ivan Guberina)

 

Izvor: Muzej Međimurja Čakovec

►vrh

---

 

Izvor: Galerija Galženica

„Nova normalnost: prostori svakodnevnice“ – Izložba u Galeriji Galženica

U velikogoričkoj Galeriji Galženica krajem prošlog mjeseca otvorena je skupna izložba „Nova normalnost: prostori svakodnevnice“ koja prikazuje šest serija radova domaćih autora na temu utjecaja pandemije koronavirusa i recentnih potresa na društvo i svakodnevni život.

Radovi umjetnika prikazani na ovoj izložbi nastali su u nesvakidašnjem društvenom kontekstu koji je obilježio hrvatsku svakodnevicu u 2020. godini. Fenomen svakodnevice i karakteristična pojavnost svakodnevnog života u socijalnoj konstrukciji realnosti karakterizirani su rutinom, ritualima, ustaljenim praksama, društveno prihvatljivim normama ponašanja te socijalnim zakonitostima koje na jednoj široj društvenoj razini definiramo i označavamo kao „normalno“. Termin „nova normalnost“ ustalio se u globalnom javnom diskursu, nastojeći pritom definirati društvene promjene uzrokovane pandemijom koronavirusa, nove prakse i načine ponašanja, odnosno nove zakonitosti koje trenutačno definiraju naše živote i našu svakodnevicu. Društvena proizvodnja novih praksi svakodnevice – nošenje zaštitne maske, držanje preporučene fizičke distance, dezinficiranje ruku, predmeta i prostora, rad od kuće, online sastanci i druženja, uvelike je (re)definirala naš društveni i kulturni habitus na mikro, mezo i makro razini.

Ovaj specifični društveni kontekst, koji je u mnogočemu utjecao na svakodnevicu, u Hrvatskoj je poprimio nove razmjere i dimenzije slijedom razornih potresa koji su pogodili Zagreb i okolicu u ožujku, a zatim i područje Petrinje, Siska, Gline i okolnih naselja u prosincu iste godine. U mnogočemu 2020. godina poprimila je distopijski karakter kakav nismo mogli (ni željeli) zamisliti, osim u filmovima i knjigama distopijske fikcije. Medije su preplavile postapokaliptične slike razrušenih gradova i naselja, uništenih kuća, praznih ulica i trgova, vijesti o brojnim prekinutim životima svedene na hladne statističke izvještaje i brojke, stoga su radovi autora zastupljenih na izložbi na svojevrstan način (auto)refleksija ovih zbivanja.

Fotoesej Darija Petkovića naziva „Otpusno pismo“ svojevrsni je bolnički dnevnik, dokument vlastite borbe s „nevidljivim neprijateljem“. Petković autobiografski bilježi svoj boravak na jedinici intenzivnog liječenja u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, boreći se za vlastiti život s COVID-19 infekcijom i utjecajem bolesti na pluća. Snimke bolničke hrane, posteljine zamrljane krvlju, rendgenske snimke bolesnih pluća, autoportret s maskom za kisik, podsjetnik su na krhkost života. Borba za vlastiti život u bolničkoj sobi zamijenila je uobičajenu svakodnevicu, odlazak na posao, svakodnevnu rutinu.

 

Izvor: Galerija Galženica

Prozori i balkoni, kao „međuprostori“ između sigurnosti unutarnjeg prostora doma i nesigurnosti vanjskog svijeta, temeljna su okosnica i odrednica dokumentarne fotografske serije „Okviri“ Milana Šabića. Oni postaju veza između uspostavljene dihotomije na relaciji unutra-van, sigurno-nesigurno, zdravlje-bolest te jedini dodir s vanjskim svijetom za vrijeme lockdowna. Šabić bilježi svakodnevicu građana na balkonima i prozorima koji postaju okviri unutar kojih se život odvija. Na licima ljudi „zatočenih“ u gradskim stambenim zgradama, koji promatraju svijet oko sebe s balkona i prozora, iščitava se čitava lepeza izmiješanih emocija, od straha, sputanosti, neizvjesnosti do tjeskobe.

S druge strane, serija fotografija Borisa Ščitara „Potres na Baniji“ je dokumentarno-reportažni prikaz utjecaja razornih potresa u prosincu 2020. na ljudske živote, materijalnu imovinu, emocionalna i psihološka stanja ljudi, ali i podsjetnik na važnost zajedništva i solidarnosti. Prikazi dočeka Nove godine u šatoru u Glini za prihvat stradalnika potresa, porušene kuće i naselja, zabrinuta lica građana, majka koja grčevito grli svoju djecu, volonteri koji nose humanitarnu pomoć, stradalnici koji se griju uz vatru na otvorenome, pacijenti i medicinsko osoblje ispred oštećene bolnice u Sisku, samo su djelić zabilježenih zbivanja koja su obilježila konac godine.

 

Boris Ščitar. Izvor: Galerija Galženica

Splitska ilustratorica Tisja Kljaković Braić na izložbi se predstavlja serijom karikatura naziva „Oni u koroni“. „Oni“ kroz humor brode nedaće te ukazuju na važnost optimizma, veselja i zajedništva, dok se ilustracije Luke Vucića naziva „Usamljeni divovi“, nastale kombiniranjem fotografskih prikaza praznih zagrebačkih ulica i drugih javnih prostora te crteža, referiraju na snažni potres koji je pogodio Zagreb i okolicu 22. ožujka, za vrijeme lockdowna i provođenja prvih epidemioloških mjera u Hrvatskoj.

Ilustracije Hane Tintor pak unose tračak nade, optimizma i zajedništva kroz radovanje malim svakodnevnim stvarima koje nas vesele. Serija „Prve stvari“ Hane Tintor vizualizacija je malih i velikih radosti koje su njeni pratitelji na društvenim mrežama poželjeli učiniti nakon prvog lockdowna, a čije je odgovore ilustrirala. Riječ je o duhovitom, toplom i iskrenom vizualnom podsjetniku da „poslije svake oluje dolazi sunce“. Šetnja parkom, ležanje na suncu, grljenje dragih nam ljudi, druženje s prijateljima uz roštilj postaju slavljenje svakodnevnog života te su okosnica ove serije radova.

Šest serija radova prikazanih na ovoj izložbi, svojevrsna su kronika vremena u kojem živimo, preslika društvene zbilje, vizualni narativ proživljenog iskustva. Njihovu likovnu slojevitost možemo iščitavati ne samo na razini vizualnih medija i aktualnog sociološkog temata, već i na dokumentarno-povijesnoj te etnografsko-antropološkoj razini. One nas podsjećaju na društvenu ulogu pojedinca, na važnost praksi brižnosti, solidarnosti, zajedništva i humanosti. Ostaje nam vjerovati da zajedno možemo izgraditi bolje i prosperitetnije društvo i da svjetlija budućnost (tek) dolazi.

Autorica i kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Antonia Vodanović, a izložba se može razgledati do 19. ožujka 2021. godine. (Antonia Vodanović, voditeljica Galerije Galženica)

►vrh

---

 

Međunarodni dan muzeja 2021 – Oporavak i ponovno osmišljavanje

U ovim izazovnim vremenima ICOM je pozvao na obilježavanje Međunarodnog dana muzeja u 2021. godini na temu Budućnost muzeja: oporavak i ponovno osmišljavanje (The Future of Museums: Recover and Reimagine). Tijekom trajanja pandemije COVID-19 dok se bilježe ozbiljne ekonomske, socijalne i psihološke posljedice, muzeji su se istaknuli kao sigurne institucije, tzv. safe zones, koje imaju kreativni potencijal i mogućnost osmišljavanja načina kako doprinijeti oporavku i aktivno voditi promjene u društvu.

U Hrvatskoj je stanje dodatno pogoršano potresima koji su pogodili Zagreb u ožujku 2020., te Sisačko-moslavačku županiju u prosincu 2020. Devastirani su gradovi i naselja kao i brojna nacionalna i lokalna baština, povijesne zgrade i pokretna kulturna dobra, uključujući zbirke i inventare muzeja te sakralna baština.

Postavlja se pitanje koliko muzeji mogu u ovako zahtjevnim vremenima doprinijeti svojim zajednicama? ICOM-ova tema Budućnost muzeja: oporavak i ponovno osmišljavanje naznačuje promjene u radu suvremenog muzeja. Muzej uz tradicionalne svoje aktivnosti sabiranja, čuvanja i tumačenja naslijeđa postaje interdisciplinarno, intermedijalno polifono mjesto za interakciju s korisnicima i zajednicom. Njegova misija uključuje i aktivan „doprinos ljudskom dostojanstvu i socijalnoj pravednosti, globalnoj jednakosti i planetarnom blagostanju“.

ICOM predloženom temom manifestacije poziva međunarodnu muzejsku zajednicu na promišljanje i kreiranje novih poslovnih modela i rješenja kojima će podržati kreativnu ekonomiju, odnosno da isprobaju eksperimentalne i nove hibridne modele kulturnoga djelovanja. Upućen je i poziv da kroz društveni angažman i racionalno korištenje resursa odgovore na socijalne, ekonomske i klimatske izazove današnjice.

Suradnja i partnerstvo s kulturnim sektorom i lokalnom zajednicom

Posljedice pridržavanja mjera socijalne distance na neko vrijeme prekinule su poslovnu suradnju s ranijim dionicima koju treba obnoviti. Uspješan razvojni program zahtijeva uključivanje partnerstva na različitim razinama (lokalna, regionalna, nacionalna, globalna).

Preporučuje se osnaživanje suradnje s institucijama koje dovode posjetitelje (obrazovne institucije, turistički uredi, agencije u lokalnoj zajednici), institucijama i drugim dionicima radi produkcije zajedničkih projekata (muzeji, knjižnice, arhivi, kazališta, obrazovne institucije, tvrtke, udruge te osobe), organizacijama civilnoga društva (participativno upravljanje) i kreativnim sektorom.

Sastavni dio kampanje obilježavanja MDM-a podrška je UN-ovim ciljevima održivog razvoja, tzv. The Sustainable Development Goals. Naglasak je stavljen na kvalitetnu edukaciju dostupnu svima, pravo na dostojanstveni rad i materijalnu sigurnost, socijalni dijalog, slobodu izražavanja, promicanje održivog i uključivog gospodarskog rasta gradova i zajednica, te donošenje hitnih mjera za borbu protiv klimatskih promjena.

Virtualni svijet i digitalne inovacije

Provođenje digitalizacije muzejskih fundusa – od teksta, preko audio i video zapisa, sve do trodimenzionalnih objekata pokazala se presudnom u komunikaciji s posjetiteljima tijekom lockdowna. Distribuiranje muzejskih sadržaja kroz nove komunikacijske kanale – npr. uz pomoć društvenih mreža, pokazala se jako uspješnom, što potvrđuje i ICOM koji je uz Međunarodni dan muzeja zabilježio više od 83 000 000 korisnika. Ovo je prilika da se iskoriste brojne mogućnosti suvremenih informacijskih tehnologija za kreiranje virtualnih izložbi i predavanja, interaktivnih edukativnih sadržaja koji će poticati na učenje kroz zabavu, te prezentiranje baštine kroz pričanje priča, tzv. storytelling. U doba globalne pandemije muzeji mogu svojim korisnicima pružiti sigurno mjesto, zonu ugode i alternativno inspirativno okruženje za učenje i doživljavanje.

Muzealke i muzealci, komunicirajte, iznenadite svoje buduće posjetitelje i inspirirajte! (Tončika Cukrov)

Napomene:
Plakat i ostale informacije potražite na MDC-ovom site-u, a najave programa možete slati na mail tcukrov@mdc.hr.

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr