HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Dorotea Baričević

Zvanje prof. povijesti umjetnosti i klasične arheologije
Znanstveni stupanj dr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje znanstvena savjetnica (u mirovini)
Polje djelovanja likovna umjetnost, sakralno barokno kiparstvo 17. i 18. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
Uže polje djelovanja propovjedaonice 17. i 18. stoljeća, fotodokumentacija
Ustanove Gliptoteka HAZU,
Arhiv za likovnu umjetnost JAZU (HAZU),
Historijski institut JAZU (HAZU)
Dorotea (Doris) Baričević je rođena u Grazu (Austrija) 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu. Filozofski fakultet, povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju, diplomirala je u Zagrebu 1948.
Prvi posao bio joj je volonterski, u Gipsoteci Grada Zagreba, na Zbirci arhiva za likovne umjetnosti (do 1949.), gdje je kasnije primljena u stalni radni odnos. Kada se Arhiv za likovnu umjetnost 1952. odvojio od Akademije JAZU, D. Baričević je ostala u njemu i nastavila raditi kao kustos. Godine 1960. Arhiv za likovne umjetnosti pripojen je Historijskom institutu JAZU, a D. Baričević je obavljala poslove asistenta Historijskog instituta. Umirovljena je 1993. u zvanju znanstvene savjetnice. Arhiv JAZU (danas HAZU) potpao je još 1979. pod Kabinet za arhitekturu i urbanizam.
D. Baričević je čitav radni vijek posvetila proučavanju barokne kiparske i drvorezbarske spomeničke baštine kontinentalne Hrvatske vrednujući je u okvirima srednjoeuropske kiparske baštine kao ravnopravan segment srednjoeuropskog baroka. Naučila je i fotografirati pa je tako za Zbirku arhiva za likovnu umjetnost stvorila najsustavnju i najcjelovitiju fotodokumentaciju o baroknom kiparstvu sjeverozapadne Hrvatske.
Također je sređivala i vodila vrijednu zbirku kataloga izložaba, a na temelju arhivske građe i likovne dokumentacije nadopunjavala je biografije umjetnika 19. i 20. stoljeća. Istraživala je podatke u Austriji, Sloveniji i Njemačkoj kao i u Nadbiskupskom arhivu, u Zagrebu. Magistarski rad s temom Propovjedaonice 17. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, proširila je nakon opsežnih istraživanja i obranila doktorsku tezu Sakralno barokno kiparstvo 17. i 18. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 1972.
U svojem radu često se služila literaturom koju je pronalazila u Austriji i južnoj Njemačkoj jer se tom temom prije nje u Hrvatskoj nitko nije sustavno bavio. Posebno je važno istaknuti kako je za taj posao bilo je potrebno solidno znanje latinskoga i njemačkoga jezika, radi mogućnost čitanja starih rukopisa i spisa te za stalni rad na terenu, u knjižnicama Beča, Graza i dr.
D. Baričević u trenutku intervjua sređuje materijal za knjigu - svojevrsnu kronologiju svojih istraživanja. Također ima prikupljen materijal za monografske publikacije baroknih kipara koji su djelovali u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Dorotea Baričević preminula je 2016. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 13. veljače 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Upitni ostaju jedino autori. To izvori ne bilježe, odnosno vrlo rijetko, već se moraju i drugi arhivski materijali pretražiti i to se vrlo teško nađe, u ovoj mojoj specijalnosti to je bilo kao tražiti iglu u plastu sijena. Ja sam vrlo rijetko negdje naišla na podatak o autoru, a još rjeđe da se može odmah povezati s jednim djelom, pa onda napraviti jedan niz, opus jedan sastaviti kojima možete pripisati. Većinom o njima nema nego jedan podatak, dva. Domaćim autorom bih ja smatrala svakoga tko mi se javi kao nastanjen u Zagrebu. Podrijetlom oni nisu bili naši domaći ljudi. Izgleda su većinom dolazili, prema imenima sudeći, negdje iz austrijskih zemalja k nama, jer su ti ljudi tražili mjesto, tražili su posao. A kako je, recimo u Austriji, to bilo jako i popunjeno i ograničen je bio broj, nisu dozvoljavali, niste mogli postati majstor tamo, ako je bilo već tamo nastanjeno dovoljno njih, nisu vam dozvolili ući u ceh ili niste mogli raditi. Onda su oni krenuli negdje gdje su mogli, krenuli su na jug i tako su onda kod nas završili, nastanili se u Zagrebu, na Kaptolu ili Gornjem gradu.

Iz knjižnice MDC-a