Marina Baričević
| Zvanje |
prof. književnosti |
| Stručno zvanje |
likovna kritičarka (u mirovini) |
| Polje djelovanja |
povijest umjetnosti, likovna kritika |
| Uže polje djelovanja |
keramika, skulptura |
| Ustanove |
Fundacija Ivana Meštrovića - Atelijer Meštrović,
Radio Zagreb |
Marina Baričević rođena je 1941. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (VIII. grupa, komparativna književnost). Njezino prvo radno mjesto bilo je mjesto urednice, komentatorice i likovne kritičarke na Radio Zagrebu gdje je uređivala emisiju Govorimo o likovnoj kulturi, od 1970. do 1991.
Od 1991. do 1994. bila je ravnateljica Fundacije Ivana Meštrovića u Zagrebu, Splitu i Otavicama. Nizom akcija i donacija te angažmanom na dužnosti ravnateljice sanirala je kompletnu zgradu Atelijera Meštrović, pokrenula uređenje elektroinstalacija u Galeriji Meštrović u Splitu i zasadila 110 sponzorskih maslina u splitskim Crkvinama.
Od 1996. do 2006. bila je stalna vanjska suradnica i likovna kritičarka Novog lista iz Rijeke i urednica te specijalnog priloga o tržištu umjetnina ART Privrednog vjesnika, Zagreb. Surađivala je u još nekoliko listova i časopisa - u Vjesniku, Oku, Radosti, i dr.
Od 1983. surađivala je i do danas surađuje s Leksikografskim zavodom "Miroslav Krleža" na Općoj enciklopediji, Enciklopediji hrvatske umjetnosti, Likovnoj enciklopediji Jugoslavije, Hrvatskom biografskom leksikonu.
Godine 1990. izabrana je za članicu Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi.
Autorica je više od 150 izložaba u Hrvatskoj i svijetu (Austrija Italija, Mađarska, Njemačka, Španjolska, Portugal, Švicarska, Grčka, Slovenija, Srbija, SAD i dr.). Napisala je niz kritika i eseja te brojne predgovore u katalozima. Bila je članica ili presjedavateljica raznih likovnih odbora, komisija, umjetničkih savjeta, žirija i likovnih kolonija.
Objavila je18 stručnih knjiga, među kojima i Povijest moderne keramike u Hrvatskoj, Zagreb 1986. (II., prošireno izdanje 1996.): monografiju Kamilo Tompa, Zagreb 1990., monografiju Velibor Mačukatin, Bol, 1993. monografiju Hinko Gudac, Zagreb, 1997., malu monografiju Vojko Radoičić, Makarska, 1999.; Sretni baštinici - izbor kritika Zagreb., 2001., Pisma, 1970.-2004. Umjetnici kritičarki, Rijeka, 2004., Zrcalna slika, Opatija u djelima likovnih umjetnika, Opatija , 2005., Mediteranska fascinacija, Makarsko primorje kao inspiracija u likovnoj umjetnosti, Makarska, 2007., Branka Frangeš Hegedušić, 2007.
Bila je stručna suradnica i autorica scenarija za nekoliko dokumentarnih filmova o slikarima i keramičarima. Od 2006. vanjska je suradnica splitskog Feral Tribunea.
Marina Baričević u mirovini je od 2001. godine. Preminula je 25. svibnja 2022. godine.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 12. veljače 2008.
Fotogalerija
Zvučni zapis
Tekst zvučnog zapisa
On je ipak bio umjetnik koji je uz Klovića, da tako kažem, najveći umjetnik hrvatskoga naroda bio je i svjetski umjetnik. Ja se sjećam da sam nebrojene, stotine i stotine pisama poslala kad je to bilo ugroženo, pogotovo Otavice, kada se nije moglo u Mauzolej, ili u Crkvu sv. Otkupitelja ući. Ja sam pisla i Akademiji koja ga je proglasila počasnim članom u Beču i svi su znali tko je on. Nije bilo nikakve diskusije da se ne bi znalo tko je Meštrović. Ali vidite, unatoč svemu smo propustili njegovo stoljeće. Njegovo stoljeće, kad je trebao biti rehabilitiran i postavljen na neko mjesto, na kojem je morao zauvijek ostati je dvadeseto, nikako dvdeset i prvo. On je ipak sa secesijom u Beču bio 1903./4. Dakle, mi smo sve to propustili. Ja sam željela napraviti jedan snažan svjetski centar u Splitu i Zagrebu, centar koji bi uz današnju tehnologiju kompjutora, ako bi bilo tko bilo gdje na svijetu, u najmanjoj zadnjoj, crnoj, bijeloj, žutoj zemlji htio nešto znati o njegovom Kristu na primjer, kao temi, da klikne i da to ima.
Iz knjižnice MDC-a