Mato Batorović rođen je u Cerniku kod Nove Gradiške 1947. godine, gdje je i završio osnovnu školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Zbog slabog vida napušta studij povjesti, koji je upisao uz rad. Kratko vrijeme radio je činovničke poslove u zagrebačkoj Jugobanci da bi krajem 1969. došao u Ilok i zaposlio se kao skladištar u Dvorcu Odescalchi, u kojemu je smješten i Muzej grada Iloka. Budući da ga je oduvijek zanimala povijest i kuturna baština, povremeno je radio i kao vodič kroz stalni postav Muzeja. Od 1972. stalno je zaposlen u Muzeju grada Iloka, koji djeluje u sastavu Narodnog sveučilišta. Sljedećih dvadeset godina radi gotovo sve poslove u Muzeju, od prikupljanja građe na terenu, pripremanja i postavljanja izložaba do poslova v.d. ravnatelja. Godine 1976. sudjeluje u obnovi rada Likovne kolonije u Iloku, koja je bila prva takva kolonija u ondašnjoj Jugoslaviji, održana već 1950./51. godine. Kada je 1991. u Domovinskom ratu Ilok okupiran, Mato Batorović dobiva radno mjesto u MDC-u, u Zagrebu. Kao ravnatelj Muzeja grada Iloka, uz pomoć građana Iloka i kolega muzealaca, organizira rad Muzeja grada Iloka u progonstvu. Već 1992. pokreće dva važna kulturna projekta: Likovnu koloniju In signo terrae i okrugli stol Ilok-hrvatskoj kulturi. Nakon Domovinskog rata 1997. godine među prvima se vraća u Ilok i oživljava rad Muzeja. U suradnji s Katedrom za hrvatski jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Pedagoškim fakultetom u Osijeku organizirao je skup Dani Julija Benešića. Bio je stalni suradnik Iločkog lista, a objavljivao je i u Glasu Slavonije, Vukovarskim novinama te u stručnim muzejskim časopisima. Suradnik je i vjerskih listova i časopisa. Objavio je šest knjiga, bio sudionikom ili realizatorom niza projekata, uloživši golem napor u sređivanje muzejskog fundusa. Za osobite zasluge u kulturi, uz brojna druga priznanja, odlikovan je 1998. i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. U mirovini je od 2006. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 20. travnja 2007.