HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Antonija Bauer

Zvanje dipl. pravnica
Znanstveni stupanj dr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje dokumentaristica
Polje djelovanja bibliotekarstvo, dokumentacija
Uže polje djelovanja likovna dokumentacija
Ustanove Gliptoteka HAZU,
Pravni fakultet Zagreb
Antonija Bauer rođena je u Zagrebu 1913. Njezina obitelj potječe iz Gradišća (Austrija). Otac joj je bio petnaesto dijete u obitelji i živio je u prvo vrijeme u Varaždinu. Najstariji očev brat bio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer (istog imena i prezimena kao njezin suprug).
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali nikada nije radila kao pravnica. Godine 1945. upisala je studij povijesti umjetnosti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, apsolvirala, ali nije diplomirala.
Do 1952. radila je kao knjižničarka u Gipsoteci. Zajedno sa suprugom A. Bauerom i sa suradnicima izradila je Bibliografiju za povijest umjetnosti i srodne struke, u trideset i tri sveska (čiji se kopije čuvaju u današnjoj Gliptoteci, Likovnom arhivu HAZU i knjižnici MDC-a). Usporedo je sa suprugom A. Bauerom, utemeljiteljem i osnivačem MDC-a, u Gipsoteci radila i poslove povijesničarke umjetnosti te tehničke poslove vezane za Gipsoteku.
Od 1953. zaposlila se kao bibliotekarka na Pravnom fakultetu, doktorirala knjižničarstvo i radila sve do mirovine 1973. godine.
Za MDC je napisala tekst o 60 godina zajedničkoga života i rada s Antunom Bauerom u kojemu govori o podudarnosti njihovih imena i prezimena kao i podudarnosti njihovih profesionalnih interesa što je rezultiralo 60. godišnjim brakom, ali i profesionalnom suradnjom. Antonija Bauer umrla je 26. prosinca. 2003. u 90. godini.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 7. lipnja 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Za njega sam se odlučila, znate radi čega, jer svi ovi drugi moji poznati su se namjestili, nije bilo teško dobiti namještenje pogotovo s akademskom spremom, svaki je radio svoj posao u svome uredu poslije ih nije bilo briga za to, bavili su se koječim i ničim, a moj muž - on je samo sanjao o umjetnosti o kiparstvu o slikarastvu. A pogotovo popodne. Kad smo se upoznali, on bio je asistent na Sveučilištu prof. Hoffilleru iz arheologije. Kad je svršilo radno vrijeme, to tek bio početak njegovog rada, jer onda nije bilo ni telefona, ni stranaka. On je cijelo popodne do navečer sjedio u Arheološkome muzeju i radio i to se meni kod njega sviđalo. Oni moji drugi, poznati, njima je njihovo zvanje samo bilo vrelo prihoda od čega su živjeli, ali nisu se bavili tim poslom, a on je samo sanjao o stvaranju ustanova...

Iz knjižnice MDC-a