Goran Borčić rođen je 1952. godine u Splitu. Nakon završetka Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu upisao je studij povijesti umjetnosti na Filozofskome fakultetu u Beogradu (muzejski smjer). Diplomirao je 1978. godine. Od 1984. godine zaposlen je u Muzeju grada Splita, gdje je 1985. položio stručni ispit za kustosa, 1997. stekao zvanje višega kustosa, a 2009. godine zvanje muzejskoga savjetnika. U Muzeju skrbi za zbirke oružja, plakata, umjetničkoga obrta (metala), odlikovanja, medalja i plaketa, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i fotografskoga pribora te za fototeku. Rješenjem Ministarstva kulture registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Usto je i voditelj muzejske fototeke, dijateke, filmoteke, fonoteke i diskoteke. Autor je stalnoga postava Zbirke oružja u Muzeju grada Splita, Zbirke Franjevačkoga samostana u Imotskome te Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno (BiH).

Nakon završetka studija pet godina radio je povremene poslove u struci i izvan nje, a dolaskom u Muzej grada Splita preuzeo je zbirke staroga oružja, medalja, značaka i primijenjene umjetnosti te fototeku i svojim radom na njima tijekom cjelokupnoga radnog staža ostvario značajne izložbe, kataloge i suradnju sa stručnjacima u Hrvatskoj i šire.
Rad na Zbirci staroga oružja započeo je u suradnji s kolegicom Marijom Šercar iz Hrvatskoga povijesnog muzeja, uz dodatno stručno usavršavanje u Turskoj u Istanbulu (u ustanovama Askerî Müze – Vojni muzej, Topkapi Sarayi Müzesi i Mimar Sinan Güzel Sanatlar Üniversitesi). Dobra suradnja s kolegama muzealcima i usavršavanje ubrzo su rezultirali prvim izložbama na tu temu – „Obrana Splita pod mletačkom upravom“ (1985.) i „Staro oružje“ (1986.) – a Borčić je kasnije napisao i knjigu „Zbirka oružja Muzeja grada Splita“ koja je objavljena 2013. godine.

Veliku zbirku fototeke, koju je naslijedio od kolege i bivšega ravnatelja Duška Kečkemeta, sustavno je obrađivao tematski i muzeološki s izuzetnim uspjesima u vidu obrađene zbirke s više od 18 000 upisanih i detaljno obrađenih fotografija u Zbirci fotografija. Predstavljanje fotografija ostvareno je brojnim izložbama: „100 godina kupališta na Bačvicama“, Muzej grada Splita (1991.); „Ðir po Pjaci“, prostor Narodnoga trga i Muzej grada Splita (1996.); „Splitska Riva“, Muzej grada Splita, (1997.); „Split na Sudamju“, Muzej grada Splita, (1999.); „Split u objektivu Luciana Morpurga“, bivši Muzej narodne revolucije u Splitu, (2001.); „Marjan nekada: iz fototeke Muzeja grada Splita“, Muzej grada Splita, (2004.); „Riva dozvana iz zaborava“, Muzej grada Splita, (2006.); „Splitski karnevali“, Muzej grada Splita, (2009.). Opsežnu fotografsku građu predstavio je u katalozima svojih izložaba, ali njegov najopsežniji, cjeloživotni rad svakako predstavlja katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. U prvome tomu „Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane“, analizirajući pojedine fotografije, izradio je preciznu stratigrafiju splitske povijesne jezgre. U sljedeća dva toma, oslanjajući se na znanstveno-istraživačke tekstove niza autora, ali i na informacije iz dnevne periodike, grad Split dobit će relevantno svjedočanstvo svojega dvotisućljetnog postojanja.

Uz muzeološko djelovanje Goran Borčić bio je i ravnateljem Muzeja grada Splita od 1998. do 2007. godine. U tome razdoblju izborio se za dobivanje prostora Mletačkoga kaštela na Trgu braće Radić u kojemu će biti predstavljen stalni postav fortifikacija i obrane grada kao još jedan novi izložbeni prostor Muzeja grada Splita. Kao ravnatelj aktivno je radio i na projektu Galerije „Emanuel Vidović“. Nakon otvorenja krajem 2006. godine Galerija je bila predložena za Nagradu grada Splita (nagrada je dodijeljena nasljednicima Emanuela Vidovića), a 2008. ušla je u najuži izbor za nagradu Europski muzej godine (European Museum of the Year Award). Također, uz bogatu muzejsku i izložbenu djelatnost u Hrvatskoj, tijekom godina je, u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika, organizirao niz samostalnih i skupnih izložaba u regiji te u Južnoj Americi.