Durđica Cvitanović rođena je 1924. u Gospiću jer joj je otac, inače podrijetlom Istranin, bio učitelj u okolici Gospića. Djetinjstvo je provela u Zagrebu. Gimnaziju je pohađala u Zagrebu, Krku i Bjelovaru. Upisala je Medicinski fakultet, no nakon dvije godine napustila je taj studij i poslije Drugoga svjetskog rata upisala studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1956. godine, a doktorirala 1972.
Nikada nije bila u radnom odnosu, ali je sve vrijeme bila stalna vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i povremena suradnica JAZU (HAZU), Strossmayerove galerije te više restauratorskih radionica.
Autorica je brojnih studijskih i stručno-znanstvenih izložaba, znanstvenih radova, knjiga. Uže polje njezina djelovanja je arhitektura Karlovca, Klanjca i grada Buzeta, sakralna arhitektura, barok i 19. stoljeće.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade "Bartol Kašić" za znanstveni rad, Nagrade grada Zagreba za izložbu "Sveti trag", postavljenu 1994. u povodu 900. godišnjice utemeljenja Zagrebačke biskupije.
Kao članica komisije Haaške konvencije Ministarstva kulture RH, u vrijeme Domovinskog rata organizirala je evakuaciju umjetnina s ugroženih područja Dubrovnika, Osijeka te Posavlja i Pokuplja. Bila je članica Komiteta i presjedavajuća za Srednjoeuropske inicijative projekta "Barok u Srednjoj Europi" (1991.-1993.), sa sjedištem u Bratislavi.
Njezina dokumentacija o sakralnoj i profanoj arhitekturi često služi za rekonstrukcije Hrvatskom restauratorskom i Hrvatskom konzervatorskom zavodu. Organizatorica je brojnih kongresa i simpozija. Česta je suradnica različitih stručnih časopisa.
Preminula je u Zagrebu 12. svibnja 2009.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 3. ožujka 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.