Vlastimir Kusik
Zvanje |
muzejski savjetnik |
Znanstveni stupanj |
VSS |
Stručno zvanje |
prof. povijesti umjetnosti i arheologije |
Polje djelovanja |
moderna i suvremena povijest |
Uže polje djelovanja |
konzervacija, povijest umjetnosti |
Ustanove |
Muzej likovnih umjetnosti, Osijek |
Vlastimir Kusik rođen je 1953. godine u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju 1976. godine. U razdoblju od 1977. do 1981. radio je kao konzervator u Regionalnome zavodu za zaštitu spomenika u Osijeku. Napisao je niz stručnih studija o ovoj problematici te sudjelovao u izradi projekata obnove i zaštite gradskih jezgri, arhitektonskih spomenika i pokretnih spomenika kulture.
U Galeriji likovnih umjetnosti Osijek (danas Muzej likovnih umjetnosti) radi od 1981. godine Stručno zvanje kustosa stekao je 1984., zvanje višeg kustosa 1994. te muzejskog savjetnika 2004. 2014. uvršten je u Arhiv zaslužnih muzealaca Muzejskog dokumentacijskog centra. Autor je brojnih samostalnih izložaba (Marina Tartaglije, Julija Knifera, Đure Sedera, Ivana Kožarića, Slavomira Drinkovića, Edithe Schubert, Damira Sokića, Nine Ivančić, Ivana Faktora, Bore Ivandića, Marijana Jevšovara, Davora Vrankića, Marija Čaušića, Hrvoja Duvnjaka, Vladimira Freliha, Lovre, Artukovića, Ljube Perčinlića, Ante Kajinića, Anabel Zanze, Ivana Lukačeka, Bojane Švertasek, Željka Jermana, Nike Špan, Krune Stipeševića, Marina Topića, Antuna Božičevića, Tomislava Fazekaša, Gorana Fruka) skupnih, (slavonskih bienala, trijenala medaljerstva i male plastike, Osječki ratni atelje 91., Slavonija i Baranja 1991-1993.,Osijek,rat i vizualni mediji, Stalni postav u nastajanju ili Tri stoljeća umjetnosti u osječkoj galeriji, Hrvatska apstrakcija 60. i 70. tih godina, Sakralna umjetnost iz zbirki Galerije likovnih umjetnosti Osijek, zbirka skulptura, Prodori avangarde u hrvatskoj likovnoj umjetnosti prve polovice 20.stoljeća, Ideje, akcija i eksperiment ili tri osječka primjera avangarde na djelu, Pogledi. Dvadeseto stoljeće. od početka do kraja, i dalje, „Gorgona i poslije“, „Primarno i analitičko slikarstvo“, „Osječki suvremeni slikari“, „Umjetnici biraju umjetnike“, „Osječki likovni kvadrat“ i „75. obljetnica HDLU Osijek“). Objavio je više od pet stotina znanstvenih, stručnih i publicističkih tekstova od kojih je za izdvojiti „Tübingenski ciklus Julija Knifera“, „Uloga i značenje Muzeja moderne/suvremene umjetnosti u Zagrebu za galerije regionalnih centara“, „Izložba mađarske avangarde: Osmorica i Aktivisti“, „Umjetnička skupina IRWIN“, „Oto Švajcer i osječka galerija“, „Nacionalsocijalizam i izopačena umjetnost“, „Iljko Gorenčević (1896-1924), prvi moderni kritičar moderne umjetnosti“, „Oskar Nemon (1906-1985), prilozi biografiji nepoznatog kipara“, „Nova hrvatska umjetnost, između centra i periferije“, „Eine Stadt sucht den Moerder, 1931.-1991. (Ivan Faktor)“, „Slikarstvo i kiparstvo u Osijeku od 1940. do danas“, „Tri stoljeća umjetnosti u osječkoj galeriji, slikarstvo i kiparstvo 20. stoljeća ili osječki postav hrvatske moderne umjetnosti“, „Ivan Faktor: Sao Paulo ↔ Osijek, eine Stadt sucht einen Moerder: 25th Bienal de Sao Paulo“, „Uvod u kiparstvo Ivana Kožarića, HDLU Osijek“, „Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka“, „Osječka arhitektura 1918.-1945.“, „Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća“ i druge. Napisao je i monografske tekstove u monografijama „Goran Fruk“, „Đuro Seder“, „Marijan Jevšovar“ i „Slikarska obitelj Trick“. Član je Hrvatske sekcije AICA-e (Međunarodnoga udruženja likovnih kritičara), ICOM-a (Međunarodnoga vijeća muzeja), Hrvatskoga društva povjesničara umjetnosti, Hrvatskoga muzejskog društva, ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) i Muzejske udruge istočne Hrvatske. Dobitnik je nagrade Grb grada Osijeka 2008. godine za osobita ostvarenja u području kulture te doprinos očuvanju i proučavanju kulturne baštine, a njegova je knjiga „ADRESA: Eseji, kritike, kolumne i ostalo“ dobila je nagradu Zlatna povelja Matice hrvatske 2007. godine.
Vlastimir Kusik preminuo je 2018. godine.