Josip Ladović rođen je 1928. u Zagrebu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1953. povijest umjetnosti. Prvo radno mjesto bilo mu je u Hrvatskom restauratorskom zavodu (Konzervatorski odjel) u Zagrebu, zatim u Radničkom sveučilištu te u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, gdje se bavio konzervatorskim radovima.
Budući da je imao lijep rukopis, još kao student pisao je reklame i natpise za izložbe. Često je radio na postavljanju izložaba poznatih slikara pa je jednom prilikom upoznao slikara Vilka Gecana s kojim se sprijateljio, i to je na neki način promijenilo njegov život usmjeravajući ga više prema slikarstvu. Iz toga je proizašla ideja o velikoj retrospektivnoj izložbi V. Gecana, koju je J. Ladović postavio 1964. u Umjetničkom paviljonu. Bavljenje slikarstvom V. Gecana rezultiralo je monografijom o V. Gecanu.
J. Ladović je surađivao s gotovo svim muzejima u gradu Zagrebu kojima je radio stalne postave, a najznačajniji su Numizmatička zbirka u Arheološkome muzeju u Zagrebu, Zlato i srebro Dubrovnika i druge. Vrlo plodnu suradnju ostvario je s mnogim kustosima pa je tako s Jelkom Ribarić Radauš postavio etnografsku izložbu "Igra čarobnih niti". Radio je i postave izložaba poznatih slikara - Postružnika, Svečnjaka, Gecana i mnogih drugih.
U Muzeju za umjetnost i obrt surađivao je na postavu za izložbu sitne keramike. S Muzejom grada grada Zagreba, Hrvatskim školskim muzejom, Galerijom Klovićevi dvori i mnogim drugima izvan Zagreba također je često surađivao.
Svoje slikarske ambicije ostvarivao je izradom plakata, iako se kao slikar nikad nije predstavio javnosti. Također je često radio postave izložaba naših muzeja u inozemstvu.
Autor je brojnih tekstova, surađivao je u mnogim časopisima. Za svoj rad nagrađen je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Nagradom Društva konzervatora RH.

Josip (Joža) Ladović preminuo je 19.1.2011. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 10. travnja 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.