Ružica Marić rođena je 1952. godine u Borovu. Nakon završetka gimnazije upisala je studij arheologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Poslije studija zaposlila se u Gradskome muzeju Vukovar kao kustos Etnografske zbirke te u suradnji s etnologinjom Zdenkom Lechner vodila terenska istraživanja tradicijske kulture. Izradila je projekt obnove i revitalizacije seoske kuće u Petrovcima za smještaj etnografske zbirke koja i danas djeluje.
Godine 1980. preuzela je Arheološku zbirku Gradskoga muzeja Vukovar i započela s velikim arheološkim projektima koji su rezultirali osnutkom Arheološkoga parka i Muzeja vučedolske kulture na Vučedolu.
U suradnji s prof. dr. sc. Aleksandrom Durmanom započela je velika sustavna istraživanja na arheološkome nalazištu Vučedol te surađivala s gospodarskim subjektima Vukovara i obrazovnim ustanovama.
Od početka agresije na Hrvatsku aktivno je radila na sklanjaju muzejske građe na sigurno i fotografski dokumentirala razaranje grada.
Sredinom rujna 1991. godine, nakon odlaska u Zagreb radi dostavljanja dokumentarne građe o razaranju grada, više se nije mogla vratiti u Vukovar te je počela raditi u Muzejskome dokumentacijskom centru na arhiviranju i predstavljanju dokumentarne građe o vukovarskoj kulturnoj baštini sudjelujući i u radu brojnih povjerenstava koja su se bavila zaštitom kulturne baštine u oružanim sukobima u organizaciji Ministarstva kulture, MDC-a i UNESCO-a.
Godine 1993. postala je ravnateljicom Gradskoga muzeja Vukovar u progonstvu. Preuzela je skrb o Zbirci donacija hrvatskih likovnih umjetnika Muzeja Vukovara u progonstvu te izradila katalog s popisima umjetnina. Od 1994. do 1997. godine predstavljala je zbirku diljem Hrvatske. Uz ovu zbirku osnovala je i Zbirku narodnih nošnji hrvatskih županija pod nazivom „Ruho opstojnosti, potpore i nade“. Tom zbirkom simbolično je povezala sve hrvatske krajeve te su oni predstavljeni u stalnome postavu.
Povratkom u Vukovar angažirala se na projektima grada i županije kako bi se Gradski muzej Vukovar što prije predstavio hrvatskoj i svjetskoj javnosti. Muzej je počeo s djelovanjem u Vukovaru 27. svibnja 1998. godine. U planu je obnova dvorca Eltz i realizacija stalnoga postava. Pod pokroviteljstvom Muzeja pokrenule su se manifestacije i projekti:
• Vukovarske adventske svečanosti
• Vukovarski festival komorne glazbe
• Nebo nad Vukovarom
• Vukovarski salon
• Memorijal Stjepana Petrovića
• Sustavna arheološka istraživanja na Vučedolu.
Bila je članica Stručne skupine Ministarstva kulture za povrat muzejskih zbirki otuđenih tijekom Domovinskoga rata.
Jedan od najvažnijih projekata Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe pod nazivom „Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok – Vukovar – Vučedol“ vodila je kao koordinatorica tehničkoga, muzeološkoga i financijskoga područja. Tim velikim projektom zamišljeno je i ostvareno ponovno otvaranje Gradskoga muzeja Vukovar u potpuno uništenome kompleksu dvorca Eltz, zatim ostvarenje Arheološko-turističkoga parka na Vučedolu (kojemu je uz prof. dr. sc. Aleksandra Durmana suautorica koncepta stalnoga postava) te obnova Muzeja grada Iloka.
Uz kustose Gradskoga muzeja Vukovar nositeljicom je stalnoga postava muzeja koji je ostvaren u dvjema fazama. Prvi dio otvoren je u siječnju 2013., a cjelovit postav predstavljen je javnosti 23. siječnja 2014. godine.
Muzej vučedolske kulture kao ostvarenje projekta otvaranja nalazišta Vučedol još iz 1980. godine otvoren je 30. lipnja 2015. godine.
Djelovanje Ružice Marić prepoznala je i javnost i struka te je odlikovana 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1998. Redom hrvatskoga pletera za promicanje kulturne baštine u zemlji i inozemstvu i 1999. Ukazom Predsjednika Republike Spomen-medaljom „Vukovar“ za djelatan doprinos mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Godine 2003. dobitnicom je Medalje grada Vukovara, a 2009. godine Medalje Vukovarsko-srijemske županije.