Branka Vikić rođena je u Sarajevu 1922. godine. Otac joj je bio ministar rudarstva u vladi Cvetković - Maček pa je zbog političkih razloga nakon Drugoga svjetskog rata emigrirao u Boliviju i ondje ostao do smrti. Osnovnu školu pohađala je u Beogradu. Povijest umjetnosti i arheologiju diplomirala je u Zagrebu. Jednu je godinu radila u Zavičajnome muzeju u Tuzli, a od 1947. do 1982. bila je zaposlena u Arheološkome muzeju u Zagrebu.
Najmanje tri desetljeća svoga rada, od 1953., B. Vikić posvetila je proučavanju termalnoga i kultnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, prikupila golem opus pokretne građe kojim je obogaćen fundus antičkih zbirki u Varaždinskim Toplicama i u Arheološkome muzeju u Zagrebu.
Drugo važno mjesto njezina interesa je podravski limes, kojim je u žarište interesa stavila Ludbreg (Iova-Botivo), na kojemu je otkrila tloris utvrđenoga antičkoga grada ispod današnjeg naselja. Istraživala je i rimske vile kod Jalžabeta (villa rustica), osvijetlivši jedno antičko gospodarstvo i njegovo značenje u zaleđu dravskog limesa. Istraživala je i na području čuvene Andautonije.
Doktorirala je s disertacijom Rimska keramička proizvodnja na području Save i Drave od 1.- 4. stoljeća, s osobitim obzirom na proizvodnju glinenih svjetiljki. Objavila je više od stotinu stručnih i znanstvenih radova u kojim je prikazala do tada gotovo nepoznat, antički sloj sjeverozapadne Hrvatske.
Za svoj rad nagrađena je Nagradom grada Zagreba, Priznanjem Arheološkog društva Jugoslavije, priznanjem Muzeja Varaždinskih Toplica te nagradom "Don Frane Bulić" za životno djelo 2001. godine.
Umrla je u Zagrebu početkom 2005. godine u 83. godini.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 27. ožujka 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.