Knjiga „Stari vodovodi i vodogradnje u Travniku“ peta je knjiga o povijesti grada Travnika u Bosni i Hercegovini, koju je Enver Sujoldžić objavio u izdanju Zavičajnog muzeja Travnik. Autor je u svojemu predgovoru istaknuo kako je etimološko značenje njegova prezimena (tur. su - voda + jol - put), kao i činjenica da su njegovi preci zaista i bili vodovođije, tj. drevni graditelji vodovoda, bilo snažan poticaj za višegodišnje istraživanje teme vode i gradnje na vodi u Travniku. Nakon uvodnog poglavlja o nastanku i razvoju grada Travnika te popisa i opisa voda i izvora rijeke Lašve opisana je povijest izgradnje i današnje stanje vodovoda, kao i rad najpoznatijih starih sujoldžija. U knjizi je dan popis i opis česmi, bunara, cisterni, „šadrvana“ (vodoskoka), „hamama“ (javnih kupališta), gospodarskih objekata (mlinova, prala i sl.) te mostova. Tekst je bogato ilustriran reprodukcijama arhivskoga gradiva, razglednica i starih fotografija te potkrijepljen bibliografskim bilješkama.

Knjiga „Meštrovićeve Crikvine“ kustosice Galerije Meštrović Maje Šeparović Palada prvi put sveobuhvatno i na jednome mjestu interpretira slijed zamisli i gradnju Meštrovićevih Crikvina. Taj jedinstveni sakralno-umjetnički sklop nastao je Meštrovićevim intervencijama na ruševinama povijesnog Kaštilca Capogrosso iz 16. stoljeća u splitskom predjelu Meje. „Zbog Meštrovićevih prostornih intervencija i njegovih kiparskih ostvarenja, cjelovitosti tematskog ciklusa te spajanja prirodnoga i povijesnog ambijenta - kao i zbog umjetnikove emocionalne vezanosti za ovaj prostor, Crikvine zauzimaju jedinstveno mjesto unutar Meštrovićevoga opusa“, istaknula je autorica u uvodnom dijelu knjige. Na temelju istražene dokumentacije, tiskanoga i arhivskoga gradiva, autorica je dala iscrpan povijesni pregled ispisujući sudbinu Crikvina prije Meštrovićevih preinaka te njihov izgled tijekom i nakon dviju faza obnove. Tekst je popraćen brojnim dokumentarnim fotografijama, preslikama arhivskoga gradiva i novinskih članaka. Potkrijepljen je bibliografskim bilješkama, a popraćen je i bibliografijom te sažetkom na engleskom jeziku.

Knjiga „Vječnost više ne stanuje ovdje: rječnik muzejskih grijeha“ („Eternity does not live here any more - a glossary of museum sins“) upravo je, kako naslov sugerira, pregled „grijeha muzeja“ koje je autor, višestrani sveučilišni profesor dr. sc. Tomislav Šola, usustavio iz bilježaka s predavanja tijekom mnogih godina svojega sveučilišnog rada. Zamišljena kao čitko štivo, knjiga u opuštenoj maniri promišlja predrasude i pogrešne muzejske prakse. Naime, postoji mnogo predrasuda, opravdanih ili neopravdanih, vezanih za muzeje. Na primjer, muzejima se prigovara da su rezervirani isključivo za visokoobrazovane, bogate i besposlene, da su preskupi ili da previše troše... U 27 poglavlja knjige razrađen je popis od 25 grijeha, među kojima su eurocentrizam, elitizam, institucionalizam i drugi razni -izmi i pojave koje udaljavaju muzeje od njihove publike i cilja. U poglavlju o eskapizmu autor se šali: „If you see life in a museum, you must be facing the window“ („Ako vidite život u muzeju, mora da ste okrenuti prema prozoru“), želeći skrenuti pozornost na to kako se muzeji premalo bave neposrednom stvarnošću. Muzeji se, primjerice, ograđuju neutralnošću i znanstvenošću, ali samim se time isključuju iz svakodnevice i ne služe zajednici kojoj su namijenjeni. Nije sporno trebaju li se muzeji baviti znanošću, nego se postavlja pitanje mogu li oni preuzeti aktivniju ulogu u svojoj sredini, oživotvoriti i primijeniti građu koju žele predstaviti. Prof. Šola kritizira ne želeći osuditi nego osvijestiti nedostatke muzeja kako bi postali bolji, s „realističnom, ali svejedno idealističnom vizijom“, a muzejska struka cjenjenija. Knjiga stoga služi kao profesionalni i povijesni podsjetnik na (nekadašnje) neprimjerene muzejske prakse. Tekst prate bibliografske bilješke i uglavnom humoreskne ilustracije, a na kraju knjige objavljena je bibliografija. (Jasmina Brković)

Kustosica i muzejska pedagoginja Muzeja grada Trogira Goranka Tomaš priredila je edukativnu etnografsku izložbu i popratni katalog „Dva, tri kluka i jena žica“ (svibanj 2012.). Svoju namjeru iznijela je u uvodnom poglavlju kataloga: „Ovom izložbom namjera mi je bila istisnuti iz zaborava raznolike stare tkanine, ’sukna’ i nošnje, a željela sam i posvetiti pet ’minuti’ slave tkalicama i njihovim vrijednim rukama koje su tkale dugo u noć na ovim prostorima. A danas nema više nijedne.“ Svoju priču o tkaljama, tkanju i tkaninama započela je proizvodnjom vune i različitim postupcima tkanja sukna te nastavila pričom o tkaljama i osnovnim obilježjima nošnje Trogira i okolice. Tekst je ilustriran reprodukcijama izložaka u boji s popratnim legendama. U prilogu su navedeni izvori i imena kazivača.

Knjiga „Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi“ rezultat je višegodišnjega istraživačkog rada mr. sc. Mladena Tomorada te dopunjuje autorov magistarski rad obranjen 2001. godine o temi „Egipatske starine u hrvatskim povijesnim znanostima“. Knjiga znatno olakšava snalaženje u zbirkama i postojećoj literaturi o egipatskoj kulturi i civilizaciji na hrvatskim prostorima. Svoje je istraživanje autor utemeljio na građi hrvatskih muzeja, ali i na većem broju manjih privatnih zbirki te na arhivskom gradivu i objavljenoj literaturi. Predstavio je početke istraživanja egipatske kulture i umjetnosti kroz stoljeća te početke kolekcionarstva u Hrvatskoj i oblikovanje današnjih javnih zbirki. U posebnom su poglavlju navedeni egipatski spomenici i zbirke egipatskih starina na prostoru Hrvatske koji se čuvaju u muzejima, i to u arheološkim muzejima u Zagrebu, Puli, Zadru, Splitu i Dubrovniku, u gradskim i područnim muzejima u Zagrebu (Muzej Mimara, Zbirka Tille Durieux, Arheološka zbirka Benka Horvata), Varaždinu, Križevcima, Koprivnici, Osijeku (Muzej Slavonije), Hvaru, Novigradu, Sinju, Vidu i Imotskom te u Kamporu na otoku Rabu.