Knjiga Slavice Moslavac Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju prezentira materijalnu i duhovnu ostavštinu Moslavine i šireg zavičaja, život u obiteljskim zadrugama, obrede i običaje kroz godinu, naslijeđenu baštinu iz prošlosti, ali i trajne vrijednosti koje su se održale danas usprkos informatizaciji, modernizaciji i novim tehnologijama. Ova sveobuhvatna monografija objedinjava 40-godišnji terenski i istraživački rad, muzejsku obradu bogate etnološke zbirke Muzeja Moslavine Kutina i folklorističku djelatnost Slavice Moslavac, etnologinje, kustosice i dugogodišnje ravnateljice Muzeja. Na 340 stranica u boji predstavljen je kulturni i regionalni identitet Moslavine, Hrvatske Posavine, Bilogore, Banovine i Poilovlja, od graditeljske baštine i narodnih nošnji, pa sve do tradicionalnih glazbenih napjeva i folklornih tradicija. U uvodnom dijelu autorica progovara o geografskim posebnostima moslavačkog kraja, zadružnom životu u seoskim domaćinstvima, ambijentima narodnog graditeljstva, moslavačkim tradicijskim kućama i graditeljskoj baštini Kutine, Lonjskog polja i Krapja te posebnostima kuća ivanićgradskog kraja. Kao vrijedno nasljeđe izdvaja dragulje kasnobarokne sakralne arhitekture, drvene kapelice sv. Fabijana i Sebastijana u Donjoj Gračenici te kapelicu sv. Martina u Janja Lipi, izgrađene u tradicijskom duhu u 18. stoljeća. Detaljnim analizama obuhvaćeni su izgled narodnih nošnji, tradicijskog oglavlja i nakita, uloga boja i motiva u moslavačkoj tradicijskoj odjeći, te posebnosti vezenih ornamenata. Predstavljena je ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine koja se razlikuje od one u jugozapadnom dijelu svojom bjelinom i skromnim ukrasom na tekstilu, te izvedenim bijelim nitima u tehnikama iveranja, gažvanja, dupljanja i šlinganja. Žensku nošnju jugozapadnog dijela Moslavine odlikuje bogato ukrašavanje tekstila određenim geometrijskim (izlomljene crte, križići, zvjezdice, trokuti), animalnim (ptice, leptiri, pčele, pauni) ili vegetabilnim motivima (ruža, georgina, jaglac, ljubičica, potočnica, ljiljan). Autorica se osvrće i na dva tipa narodne nošnje Banije – stanovnika hrvatske nacionalnosti koja je vrlo slična nošnji Hrvatske Posavine i jugozapadne Moslavine, te stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti čiju žensku nošnju karakteriziraju jednostavan kroj i boja, najčešće bijela i crna, te karakteristična pregača s podkitom. Poglavlje Folklorna glazba – Kad zasvira lane moje sadrži mnoštvo notnih i tekstualnih zapisa pjesama koje prate opisi tradicijskih plesova i kola s primjerom kinetograma, odnosno plesnog crtovlja. Također, zabilježeni su tradicijski instrumenti i društveni položaj svirača u Kutini. Knjiga završava poglavljima o moslavačkim narodnim vjerovanjima, predajama i legendama, čime je na zanimljiv način zaokružena cjelina koja čitateljima predočuje posebnosti identiteta Moslavine, Posavine, Banovine i zapadne Slavonije, odnosno kako Slavica Moslavac kaže „njezinoga šireg zavičaja“. U tom smislu ovo izdanje bogato raznovrsnim sadržajima, prikazima i etnografskim zapisima prostora i vremena može poslužiti kao bitan izvor informacija i inspiracija za daljnja istraživanja znanstvenicima, baštinskim stručnjacima i studentima, te svim ostalima zainteresiranim za tradicijsku kulturu Moslavine. (Ivan Guberina)