Statistički podaci kažu kako se u Hrvatskoj godišnje popije 3,8 kilograma po stanovniku. Iako je to skoro trećina od količine koju konzumiraju Finci (9,6 kilograma po stanovniku), u Hrvatskoj su omiljena druženja uz šalicu kave, s njezinim mirisom mnogi započinju svoja jutra ili uzimaju predah tijekom dana. Stoga je među muzejskim publikacijama koje su počele pristizati na MDC-ov poziv za sudjelovanje na 43. godišnjoj izložbi hrvatski muzeja i galerija, pažnju privukao i katalog Gradskoga muzeja Vinkovci – „Miris kave“. Grafički čitko i pregledno opremljen s vrsnim fotografijama u bojama, katalog na svojih 60 stranica prati istoimenu izložbu otvorenu povodom Međunarodnoga dana muzeja 18. svibnja. Na izložbi koja je obogatila vinkovačko kulturno ljeto, kolekcionar Zdravko Lovrić predstavio je svoju zbirku s čak 150 mlinaca za kavu koje je sakupljao diljem svijeta što je bilo i povodom za obradu rijetko obrađivane teme iz urbane etnologije – kulturu ispijanje kave. Popratni katalog donosi uvodni tekst višeg kustosa i voditelja Povijesnoga odjela Gradskoga muzeja Vinkovci Danijela Petkovića. U njemu se autor osvrće na početke konzumacije kave od prvih zabilježenih spomena oko 875 godine, njezino širenje i uvođenje u Europu zahvaljujući venecijanskim trgovcima i otvaranje prve kavane u Veneciji 1647 godine, razvoj kavana kao intelektualnih okupljališta u 19. stoljeću, otvaranje kavana u Zagrebu (Kazališna kavana, 1906.). Naravno, Petković opisuje i konzumaciju kave u Vinkovcima koja je isprva bila privilegija časnika u vrijeme Vojne krajine da bi krajem 19. stoljeća postala omiljenim napitkom razvojem „kulture kavana“ koja postaju središta kulturnog, zabavnog, dobrotvornog pa i političkog života. Drugi tekst u katalogu potpisuje muzejska etnologinja Mia Sadirov u kojemu opisuje načine pripreme i konzumacije kave naglašavajući kako je ona „društveno repetitivna aktivnost koja predstavlja jedan od temeljnih oblika društvenosti u Hrvatskoj“. Najveći dio kataloga posvećen je Zbirci mlinaca za kavu Zlatka Lovrića. Najstariji među njima datira iz razdoblja između 1876. i 1890. godine te je on kao i ostali mlinci iz zbirke restauriran i funkcionalan! Najviše primjeraka je porijeklom iz Njemačke i Austrije, a kolekcionar ih je većim dijelom nabavljao u antikvarijatima ili na „buvljacima“. Svaki je mlinac za kavu u katalogu prikazan njegovom fotografijom te popraćen osnovnim kataložnim opisom (mjesto i vrijeme nastanka, dimenzije, težina). Popis je upotpunjen i predmetima iz Gradskoga muzeja Vinkovci, među kojima je i oslikani porculanski servis za čaj i kavu (1897. – 1899.) koji je pripadao Dragojli Pisačić, nećaci bana Josipa Šokčevića, ali i jarko crvena emajlirana džezva za kuhanje kave s kraja 20. stoljeća, još uvijek dio inventara mnogih naših kuhinjskih ormarića. (Snježana Radovanlija Mileusnić)