Monografija "Arhitektura Velike Gorice" rezultat je projekta kojim je prezentirana graditeljska baština na području grada Velike Gorice od početaka do danas te iznesen povijesni pregled njezina urbanističkog razvoja od sela, preko prigradskog naselja do modernoga grada. Njime su obuhvaćeni arhitektura i urbanistički projekti koji imaju određenu arhitektonsku, povijesnu, funkcionalnu ili ambijentalnu vrijednost. U uvodnom tekstu monografije njezini autori Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić-Lušić i Gordan Murat istaknuli su da je cilj njihova rada bio sintetiziranje svega do sada ostvarenoga u jedinstveni izvor informacija o arhitekturi Velike Gorice kako bi buduće generacije imale smjernice za izgradnju i razvoj grada na temelju što kvalitetnijih i uspješnijih arhitektonskih i urbanističkih projekata, što bi se posredno odrazilo i na razvoj turizma i gospodarstva grada. Autori su ujedno nastojali valorizirati postojeći graditeljski fond radi njegove obnove i revitalizacije. Knjiga je sadržajno podijeljena u dva dijela. U prvome je kronološkim slijedom studijski protumačen razvoj grada, a u drugome je sadržan ilustrirani katalog građevina s njihovim opisom i podacima o adresi, vlasništvu, godini izvedbe i izvođačima. U prilogu je kazalo imena te kazalo adresa, mjesta i građevina.

U bibliografskom nizu «Katalozi i monografije» Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu u svesku broj 11 objavljeni su tekstovi preuzeti iz kataloga velike međunarodne izložbe «Hrvati i Karolinzi». Dr. sc. Miljenko Jurković, povjesničar umjetnosti, predstavio je arhitekturu karolinškog doba unutar tri poglavlja «Istra u karolinškom carstvu», «Dalmacija i južne sklavinije» i «Hrvatska kneževina». Dr. sc. Nikola Jakšić, povjesničar umjetnosti i arheolog, u tematskom poglavlju «Klesarstvo u službi evangelizacije» predstavio je predromaničko kiparstvo u Istri, bizantskim gradovima na obali i u kneževini Hrvatskoj. Mr. sc. Vedrana Delonga muzejska savjetnica, obradila je tamu pismenosti karolinškog doba i njezine odjeke u Hrvatskoj na temelju latinske epigrafičke baštine u hrvatskim krajevima. Knjiga je ilustrirana brojnim reprodukcijama arheoloških spomenika, crtežima i kartama i popraćena je opsežnom bibliografijom.

Monografski prikaz arhitekture i monumentalne umjetnosti u Skopju (Makedonija) obuhvaća razdoblje između dva svjetska rata (1918.-1941.). Autori monografije Krum Tomovski i Boris Petkovski stručnom su i znanstvenom analizom arhivske i dokumentarne građe potvrdili tezu o važnosti međuratnog razdoblja za daljnji razvoj arhitektonskih, urbanističkih i umjetničkih formi u Skopju. Velik dio obrađene i prezentirane baštine odnosi se na građevine i kulturne spomenike koji su uništeni velikim potresom 1963. godine pa je ta monografija i osnova odnosno poticaj za obnovu markantnih skopskih objekata. Sadržaj knjige čine četiri tematska poglavlja: "Uvod"; "Pogled kroz povijest grada Skopja"; "Arhitektura u Skopju između dva svjetska rata"; "Monumentalna umjetnost u Skopju između dva svjetska rata". U nizu spominjanih arhitekata i umjetnika nalazi se i Drago Ibler iz Zagreba. Tekst je ilustriran crno-bijelim ilustracijama i fotografijama, a u prilogu su table s reprodukcijama u boji.