Povjesničarka umjetnosti dr. sc. Snješka Knežević izabrala je i prevela tekstove najznačajnijih povjesničara umjetnosti o «Bečkoj školi», bitnom razdoblju u povijesti europske umjetnosti koje je uključivalo djelovanje nekoliko generacija istraživača, sveučilišnih profesora i muzealaca vezanih uz Katedru za povijest umjetnosti bečkog Sveučilišta. U prvom poglavlju sadržan je izbor tekstova protagonista Bečke škole povijesti umjetnosti (Alois Riegl, Max Dvořák, Dagobert Frey, Otto Pächt, Hans Sedlmayr) koji predstavljaju pojedina evolutivna poglavlja Škole. Drugi dio knjige posvećen je povijesti Bečke škole povijesti umjetnosti (Julius von Schlosser, Artur Rosenauer, Radovan Ivančević). Knjiga sadrži Bibliografski prilog o autorima koji je pripremila Libuše Jirsak, Izbor literature o Bečkoj školi povijesti umjetnosti i njezinim pojedinim protagonistima te kazalo imena i pojmova.

Katalog autora Veljka Martona "Bečki porculan: šalice i tanjurići" u izdanju Muzeja Marton, objavljen u Samoboru 2007. god., donosi pregled dijela Zbirke porculana Muzeja Marton. Katalog je ilustriran sa 156 vrlo kvalitetnih fotografija u boji i jednako toliko kataloških jedinica uz svaki predmet iz Zbirke porculana Bečke manufakture koja sadržava više od 1000 predmeta u vremenskom rasponu od Du Paquiera do kraja bidermajera. Veljko Marton na početku piše kratku povijest uživanja kave i opisuje početke izrade prvoga porculanskog posuđa za tu namjenu u Bečkoj manufakturi koju je 1717. godine pokrenuo Claudius Innocentius Du Paquiera. Katalog je podijeljen na nekoliko poglavlja; od Du Paquiera i carske manufakture do razdoblja Konrada von Sorgenthala i Matthiasa Niedermeyera. Unutar te podjele postoji i podjela po motivima kojima su predmeti oslikani; portreti i figuralni prikazi, vedute i pejsaži, mitološki, alegorijski i povijesni prikazi, flora, fauna i minerali, šalice prijateljstva, ornamentalna dekoracija, a katalog završava prikazima servisa i dijelova servisa. Martonovim izborom obuhvaćeni su porculanski predmeti iz njegove zbirke, koji oblicima i stilom prezentiraju njezine dosege u razdoblju od 1749. do 1835. Slikarijama na bečkom porculanu pridavala se osobita pozornost pa su od uporabnih predmeta postali i predmeti za ukrase u vitrinama. (J. Dautbegović)

Od svojega zapošljavanja u Samoborskome muzeju 1983.godine etnologinja i viša kustosica mr. sc. Lela Roćenović kontinuirano prati fašničke običaje u Samoboru i okolici. U knjizi "Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik" autorica je opisala i iznijela rezultate svojega istraživanja samoborskog fašnika, koji se kao jedan od najvitalnijih običaja održava u Samoboru dok mnogi drugi tradicijski običaji polako nestaju. Autorica je nastojala analizirati oblike, funkciju i značenje pokladnih običaja i rituala od 19. stoljeća do suvremenih dana. U zaključku je akcentirala osnovne odrednice samoborskog fašnika. To su magijska zadaća i rituali koji se izvode radi poticanja plodnosti u ljudi, životinja i biljaka, kritika općedruštvenih prilika, igra i zabava kao oblik kreativne ljudske djelatnosti i rasterećenja, potvrđivanje identiteta te ekonomska uloga, koja se u novije vrijeme poistovjećuje s turističkom atrakcijom grada Samobora. Autorica je svoja istraživanja utemeljila na teorijskim postavkama suvremenih autora, ali i na iskazima prikupljenima od kazivača. Knjiga je ilustrirana brojnom dokumentarnom građom i fotografijama.