Zbirka Lenz Schöenberg danas se ubraja u jednu od najistaknutijih privatnih zbirki moderne europske umjetnosti. Obuhvaća više od 500 umjetnina, radove 49 umjetnika iz 14 zemalja različitih umjetničkih krugova protkanih duhom epohe grupe Zero pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. Muzej suvremene umjetnosti (MSU) predstavio je tu zbirku hrvatskoj publici na izložbi ostvarenoj međunarodnom suradnjom u izložbenom prostoru Galerije Klovićevi dvori (travanj – lipanj 2004.). Uz uvodne tekstove Benite Ferrero-Waldner (savezne ministrice vanjskih poslova Republike Austrije), mr. sc. Bože Bikupića (ministra kulture RH), mr. sc. Snježane Pintarić (ravnateljice MSU-a), i Gerharda Lenza, vlasnika Zbirke, katalog izložbe sadržava pregledni tekst renomiranoga hrvatskog povjesničara umjetnosti Zvonka Makovića. Opisuje umjetničko stvaralaštvo grupe Zero, zastupljene umjetnine i umjetnike u privatnoj zbirci, kao i skupljački senzibilitet Gerharda Lenza. Veći dio kataloga donosi ilustracije u boji izloženih umjetnina. Priložen je njihov kataložni popis (105 jedinica) i biografije umjetnika. Tekst kataloga pisan je dvojezično, na hrvatskome i njemačkom jeziku.

Opsežan katalog uz etnografsku izložbu (održana u veljači 1998. godine u Ptujskom gradu) koja je dio stalnog postava Ptujskog muzeja. Katalog sadrži studiozne tekstove o tradicionalnim izradama maski za kostimirane i maskirane plesove i karnevalske povorke. Detaljno su opisane i ilustracijom popraćene maske ptujskog i dravskog kraja - "Orači", "Ploharji", "Plesači", "Pustni pogrebci", "Korant", "Picek","Vile" i druge tradicionalne maske. A. Brence opisao je "kurentovanje" i druge pokladne priredbe. U katalogu je navedena kronologija dosadašnjih istraživanja i dokumentiranja pokladnih maski te izložaba održanih na tu temu. Opisan je i prijedlog za osnivanje Muzeja slovenskih ljudskih maski u Ptuju.

Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije priredio je vodič industrijske arhitekture u Sloveniji. Uvodnim tekstovima definiran je pojam industrijske arhitekture kojim su obuhvaćeni građevni objekti za mehaniziranu proizvodnju, uključujući i predmete kojima se ta proizvodnja obavljala. Osim tvornica, pojmom su obuhvaćene i upravne zgrade, kotlovnice, talionice, skladišta, garaže i drugi prateći objekti, kao i stambene zgrade za radnike i zaposlenike. U vodiču je dan pregled provedenih istraživanja industrijske arhitekture te povijest industrijalizacije i urbanizacije slovenskog područja. Analizirani su upotrijebljeni materijali i konstrukcije, arhitektonski oblici, navedeni neki od poznatijih arhitekata. Predstavljena je regionalna rasprostranjenost industrijskih lokacija u Sloveniji (1848.-1918.), navedeni kriteriji i problematika vrednovanja industrijske arhitektonske baštine. Drugi dio publikacije sadržava kataložni popis s dokumentacijskim podacima, tekstualnim opisom i bibliografijom o industrijskoj arhitekturi u Ljubljani i drugim slovenskim krajevima. Podaci su ilustrirani dokumentarnim materijalom i novijim fotografijama.