Knjiga donosi jezgroviti pregled povijesti umjetnosti u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Podijeljena je prema zemljama, te je uz svaku zemlju kronološki obrađena arhitektura, plastika i slikarstvo. Na kraju knjige nalazi se više od 60 crno-bijelih reprodukcija.

Knjiga "Povijesni ustroj modernoga muzeja kao sastavnog dijela suvremene zapadne civilizacije" sadržava prerađenu i dopunjenu doktorsku disertaciju Lidije Tavčar, muzejske savjetnice Narodne galerije u Ljubljani. Autorica, kao dugogodišnja voditeljica Pedagoškoga odjela Narodne galerije u Ljubljani, posebnu je pozornost pridala promjenama obrazovne uloge likovnih muzeja kroz povijest. Kao jednu od osnovnih teza istaknula je da se obrazovna uloga muzeja ne ispunjava samo u transferu znanja o muzejskim zbirkama već da ona ponajprije odražava epistemološka stajališta određenoga povijesnoga razdoblja i ovisi o njima. Tako se uloga muzeja od početka 19. st. do kraja Prvoga svjetskoga rata ispunjavala u edukativnoj funkciji što se mijenja 1920-ih, kada skupljanje muzejskih poredmeta postaje primarni cilj i svrha muzeja. Istu je tezu nastojala obraniti opisom razvoja muzeja i njegove obrazovne misije od antike preko srednjega vijeka, renesanse, klasičnoga doba do modernoga doba i suvremenih postmodernističkih muzeja. U završnim poglavljima autorica je naglasila pozitivne učinke informatizacije muzejske djelatnosti, ali i upozorila na njezine negativne posljedice postavljanjem virtualnih muzeja. Tekst knjige popraćen je brojnim bilješkama i iscrpnom literaturom, a u prilogu je i ilustrativna građa.

U desetom svesku «Knjižnice Narodne galerije» objavljeni su radovi iz ciklusa predavanja održanih u Narodnoj galeriji sa ciljem promocije i popularizacije Zbirke europskih umjetnika. Urednica Lidija Tavčar je u uvodnom tekstu predstavila stručnjake različitih znanstvenih područja (muzikologija, etnologija, povijest književnosti, sociologija, kartografija) koji su tematiku interpretirali iz perspektive svojih struka («pogled iz drugega zornega kota»). Darja Koter je u radu «Glazbala na slikama europskih slikara Narodne galerije u Ljubljani» analizirala glazbene instrumente prikazane na izloženim slikama iz fundusa. Boris Kuhar je u radu «Mrtve prirode, putokaz za hranu i navike kod jela od 17. do 19. st.», na slikama flamanskih, holandskih, njemačkih i lombardskih slikara s temom hrane, opisao europsku baroknu kuhinju, prehrambene navike i ponašanje za stolom te posuđe i pribor za jelo kod različitih društvenih slojeva, plemstva, građanstva i seljaštva. Igor Škamperle je u tekstu «Praćenje Dijane» filozofskim pristupom analizirao mitološku temu božice Dijane i njenog lovca Akteona na jednoj slici iz fundusa Galerije. Branko Janez Rojc je u tekstu «Kartografija – znanost, umjetnost, komunikacija: zemljovidi kao odsjaj čovjekovog poimanja svijeta» pomno razmatrao razvoj i poimanje kartografije od pretpovijesnog razdoblja do suvremenosti; od najstarijeg nađenog kartografskog prikaza urezanog na mamutovoj kljovi pred približno 27.000 godina, preko stare Grčke kad kartografija postaje znanost do srednjeg vijeka koji anulira dotadanje znanje i napredak; utjecaj arapske kartografske vještine, ponovno novovjekovno reformiranje kartografije kao znanosti sve do suvremenih tehnoloških dostignuća koja zemljovid predstavljaju kao jedinstvenu pripomoć za proučavanje okolice, pojašnjenje prostornih odnosa na zemlji i pojava u prostoru i vremenu. (Vladimira Pavić)