HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Muzej Brdovec

"BUNA 1573. – 2023." – 450. obljetnica Velike hrvatsko-slovenske seljačke bune

Velikim interdisciplinarnim projektom BUNA 1573. – 2023. u kojem sudjeluje šest muzeja iz Hrvatske i Slovenije počelo je obilježavanje 450. obljetnice Velike hrvatsko-slovenske seljačke bune, oružane pobune zavisnih seljaka usmjerene na rušenje feudalnog poretka, ukidanje nepodnošljivih poreznih tereta i nameta i uspostavu centralne seljačke vlade.

Projekt je započeo u petak 3. veljače otvorenjem izložbe „Otpor 1573−2023“ u Kulturnom domu Krško koja ilustrira temu odabranim umjetničkim djelima iz Slovenije i Hrvatske nastalim u 20. i 21. stoljeću, a partneri na projektu su tri muzeja iz Republike Hrvatske (Muzej Brdovec, Muzej seljačkih buna i Muzej grada Zagreba) i tri muzeja iz Republike Slovenije (Posavski muzej Brežice, Mestni muzej Krško i Galerija Božidar Jakac).

Program uključuje izložbe, ciklus stručnih predavanja, ciklus radionica, izlete (Putevima Seljačke bune) te objavljivanje zajedničkih publikacija i promotivnih materijala u tiskanom i online izdanju, a završava u studenom 2023. godine. Kroz aktivnosti projekta publici će biti predstavljena nova saznanja o buni i novi pogled na bunu kroz prizmu recentne povijesti, kao i recepcija bune i njenih protagonista u likovnim umjetnostima, glazbi, književnosti i na filmu. Razmjena iskustava među kulturnim ustanovama na područjima jugoistočne Europe gdje se odvijala buna omogućit će kontekstualizaciju tog važnog povijesnog događaja u okviru fenomena sveeuropskih ustanaka u 16. stoljeću.

Cilj projekta je jačanje međunarodnog dijaloga kroz aktualizaciju zajedničke prošlosti, umrežavanje institucija međusobno i s lokalnom zajednicom, diseminacija novih saznanja u općoj populaciji, s naglaskom na djecu i mlade, decentralizacija kulture (s obzirom na to da je većina partnerskih institucija smještena u manjim mjestima) te u konačnici kreiranje novih kulturno-turističkih sadržaja u budućnosti kroz realizaciju rute Hrvatsko-slovenske seljačke bune.

Sve zainteresirane građane koji žele saznati više o najvećoj borbi hrvatskog seljaka za pravicu tijekom veljače očekuje dinamičan program koji, osim izložbe u Krškom, uključuje izložbu moderne i suvremene umjetnosti inspirirane Seljačkom bunom u Kostanjevici na Krki (Galerija Božidar Jakac, otvorenje 8. 2.), potom izložbu „Seljačka buna u djelima Zorislava Drempetića Hrčića“, koja se otvara u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici 9. veljače, te besplatna stručna vodstva i radionice u Stubici tijekom prva dva vikenda, kao i vodstva i radionice u Muzeju Brdovec subotom poslijepodne. Kao zaključak veljače u Brežicama se 24. 2. otvara gostujuća izložba Muzeja Seljačkih buna „Gubec – razbojnik ili junak“.

Više detalja o nastavku programa bit će objavljeno na internetskim stranicama i društvenim mrežama partnera, odnosno na tiskovnim konferencijama projekta koje se planiraju početkom ožujka u Stubici i Krškom.

(Silvija Limani)


 

Izvor: ICOM

"Muzeji, održivost i dobrobit" – tema Međunarodnog dana muzeja 2023.

Međunarodni savjet za muzeje (ICOM) sa sjedištem u Parizu izborom ovogodišnje teme Međunarodnog dana muzeja – "Muzeji, održivost i dobrobit", koji se obilježava 18. svibnja, ukazuje na prisutnost niza gorućih okolišnih i društvenih kriza te na ulogu muzejskih institucija u poticanju pojedinca i zajednice na pozitivne promjene važne za održivu budućnost.

Tema se u 2023.-oj godini oslanja na tri izdvojene problematike suvremenog života navedene u UN-ovim ciljevima održivog razvoja. Prva se odnosi na očuvanje globalnoga zdravlja. Promiče se zdravlje pojedinaca, posebno očuvanje mentalnog zdravlja i ublažavanje posljedica društvene izolacije kao rezultata svjetske zdravstvene pandemije, dodatno narušeno gušenjem demokratskih procesa u suvremenim društvima. Druga tema tiče se važnosti poduzimanja hitnih mjera za borbu protiv poremećaja klime kojoj svjedočimo te zalaganja za implemetaciju novih praksi za razvoj gospodarstva s niskim udjelom ugljika. Treća izdvojena tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana muzeja usmjerena je zaštitu, obnovu i promicanje održive uporabe kopnenih ekosustava. Ona uključuje zalaganje za održivo upravljanje, koje započinje na lokalnoj razini nakon čega slijedi podizanje društvene svijesti o opasnostima gubitka bioraznolikosti.

Na ICOM-ovoj konferenciji u Kyotu (2019.) prihvaćene su preporuke za djelovanje muzeja kojima se propituju profesionalni standardi i temeljne vrijednosti uzimajući u obzir svakodnevne izazove s kojima se muzeji i kulturna zajednica susreću. Preporuke su ugrađene i u Rezolucijo O održivosti i provedbi Agende 2030. – Transformacija našeg svijeta. Za svaku muzejsku instituciju to podrazumijeva preispitivanje vrijednosti za koje se zalaže, donošenje nove misije rada te sukladno tome izradu strategije. Nadalje slijedi sustavno osnaživanje vlastitih snaga kao potencijal muzeja za njihovu atraktivnost, zanimljivost, te održivo djelovanje u zajednici. Novi oblici odnose se i na organizaciju različitih programa za edukaciju koji omogućavaju razonodu, promišljanje i razmjenu znanja te veću pristupačnost, a uključuju i aktivizam.

Ovogodišnja tema Međunarodnoga dana muzeja zahtjeva sveobuhvatan i međusektorski pristup, usmjeren na suradnju s nevladinim organizacijama civilnoga društva (NVO / NGO), koje su aktivne u borbi protiv siromaštva, slabe zdravstvene zaštite i socijalne isključenosti, te se zalažu za očuvanje okoliša i bioraznolikosti s ciljem stvaranja uvjeta za budućnost u kojoj će ljudi živjeti i stvarati u harmoniji s prirodom. ICOM preporuča prvo napraviti mapiranje aktivnosti kojima se implemetiraju propisi o klimi poznati kao Europski zeleni plan, a koji uz okoliš uključuju energetiku, promet, industriju, poljoprivredu i održivo financiranje.

Za temu manifestacije bitno je istaknuti da muzeji ostavljaju pozitivan osjećaj posjetiteljima i da nakon posjeta ostaje dugoročna dobrobit. To potvrđuje i najnovije istraživanje finskih muzealaca koje je mapiralo percipirani osjećaj ugode tijekom posjeta muzeju, prema kojemu 99 % posjetitelja smatra da je posjet muzeju pozitivno utjecao na njihovu dugoročnu socijalnu, intelektualnu i fizičku dobrobit.

Muzeji su važna karika u društvu i mogu biti aktivni nositelji projekata koji potiču održivost. Kako bi osigurali vlastitu budućnost, pokažimo uz ovogodišnju temu Međunarodnog dana muzeja profesionalnost, etičnost i aktualnost u odnosu na izazove današnjice, organizirajući prigodne programe usmjerene na dobrobit pojedinca i zajednice u cjelini.

(Tončika Cukrov)


 

Izvor: Galerija Meštrović

Galerija Meštrović – predstavljen Audiovodič za slijepe i slabovidne osobe

U Galeriji Meštrović u Splitu u Noći muzeja predstavljen je Audiovodič Galerije Meštrović za slijepe i slabovidne osobe koji osobama oštećena vida omogućava doživljaj stalnog postava Galerije na njima pristupačan način.

Muzeji Ivana Meštrovića, odnosno Galerija Meštrović primjer je kulturne ustanove koja se projektima više kustosice Maje Šeparović Palada pozicionirala na vodeće mjesto poštujući ljudska prava u procesu demokratizacije kulturne baštine (S. Radovanlija Mileusnić, Vijesti iz svijeta muzeja, newsletter, br. 54, 16. 1. 2018. MDC, www.mdc.hr). Nakon pionirskog rada na izvedbi reljefnih razglednica s motivima Meštrovićevih crteža za slijepe, slabovidne i videće osobe (ostvarenih u suradnji sa Županijskom udrugom slijepih Split te nastavnicom likovne kulture Jasenkom Splivalo i grupom Baština, nama je stalo! splitske Prve gimnazije, 2004.), kao i lako razumljivih publikacija namijenjenih osobama s intelektualnim poteškoćama (2017., 2019., 2022.), koje se mogu smatrati jedinstvenim primjerom uključivosti u hrvatskom muzejskom izdavaštvu, Maja Šeparović Palada osmislila je i napisala audiovodič Galerije Meštrović za slijepe i slabovidne osobe. Na njegovoj realizaciji sudjelovali su stručnjaci iz područja kulture, edukacijske rehabilitacije, produkcije zvučnih knjiga, te slijepe i slabovidne osobe iz Županijske udruge slijepih Split, koja je vodič i financirala.

Audiovodič Galerije Meštrović za slijepe i slabovidne osobe, tiskan 2020. godine, pruža priliku osobama oštećena vida da, slušajući zvučni zapis, samostalno razgledaju prostor i opipaju jedanaest izloženih skulptura. Vodič detaljno opisuje vizualne elemente izložbe te izgled i veličinu skulptura, uključujući informacije o njihovu smještaju. Isto tako, pomažući im pri kretanju izložbenim postavom, donosi i druge zanimljivosti o muzeju. Sadržaj vodiča dostupan je putem reproduktora, prijenosnog uređaja koji nalikuje pametnom telefonu, a zvuk se reproducira preko slušalica ili zvučnika. Reproduktor omogućuje navigaciju, pamti položaj u zapisu na kojem je bio zaustavljen, odakle može nastaviti reproducirati sadržaj.

Ovaj audiovodič koristan je izvor znanja, inspiracije i kreativnosti slijepim i slabovidnim posjetiteljima Galerije Meštrović, a izrađen je s ciljem poboljšanja njihove društvene uključenosti te promicanja uživanja jednakih prava za sve osobe, neovisno o njihovim fizičkim ili mentalnim ograničenjima.

(Anđela Čeprnja i Maja Šeparović Palada)


 

Izvor: Muzej za umjetnost i obrt

Tošo Dabac – nova monografija o fotografu lica i ulica

Neka knjige čitatelje privlače njihovim naslovima, autorima, temama, nakladnicima, oblikovanjem ili pak dobrom promidžbom. Ima i onih koje pažnju privlače sa svim navedenim elementima i ne mogu se ne uzeti u ruke. Jedna od takvih je i knjiga koja se krajem prosinca, osim u izlozima većih zagrebačkih knjižara, našla i među brojim prinovama na radom stolu u Knjižnici MDC-a. Radi se o monografiji „Tošo Dabac – umjetnik svojega vremena“.

Tošo Dabac (1907. – 1970.), ime je jednoga od najpoznatijih hrvatskih fotografa, u čijem opusu, koji broji više od 160 tisuća snimaka, svak će, bez obzira na uzrast ili obrazovanje, prepoznati barem neku pa ga stoga često nazivaju i „sinonimom za fotografiju u Hrvatskoj“.

Autorica monografije je muzejska savjetnica Iva Prosoli, povjesničarka umjetnosti koja se u svome profesionalnom radu kustosice u Muzeju za umjetnost i obrt, Arhivu Tošo Dabac Muzeja suvremene umjetnosti i Muzeju grada Zagreba, specijalizirala kao vrstan znalac fotografije. Svoja znanja prenosi kao predavačica na Akademiji dramskih umjetnosti, a upravo joj je umjetnički fotografski opus Toše Dabca bio i tema s kojom je doktorirala 2018. godine.

Dabcu s čijom se ostavštinom susrela kao volonterka u Arhivu Toše Dabca, vratila se i najnovijom knjigom objavljenom krajem 2022. godine naglasivši u uvodnim rečenicama „kako njegov umjetnički opus do sada nije bio cjelovito istražen“. Knjigu je autorica podijelila u pet tematskih poglavlja koja kronološki prate Dabčev umjetnički rad.

Prvo, uvodno poglavlje, donosi biografske podatke o Toši Dabcu te pregled prethodnih istraživanja Dabčeva fotografskog opusa kao i konzultiranih izvora koje je autorica istražila, s posebnim osvrtom na ostavštinu o kojoj je skrbio Dabčev nećak i fotograf Petar Dabac do osnutka Arhiva Toše Dabca u umjetnikovom atelijeru Ilici 17 te njegovom preseljenju u prostore Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu.

Drugo poglavlje „Tošo Dabac i film“, predstavlja Dabčev rad kao jednog od, prema riječima Vjekoslava Majcena, najboljih filmskih stručnjaka. U Dabčevoj filmskoj povijesti autorica ističe njegov rad na filmskom skeču „Vodica za kurajžu“ (1929.) kao i rad na fotografskoj dokumentaciji sa snimanja filmova.

Treće poglavlje posvećeno je fotografiji Toše Dabca u međuratnom razdoblju. Te tridesete godine 20. stoljeća autorica prepoznaje kao razdoblje u kojem Dabac kao fotoreporter u novinama („Novosti“, „Večer“) i drugim tiskovinama, oblikuje svoj fotografski stil kao izvrstan portretist ljudi i socijalnih prilika, čemu svjedoče i fotografije iz ciklusa „Ljudi s ulice“ (1932.-1935.). Detaljno je analizirana i Dabčeva izlagačka djelatnost (ukupno 47 izložaba) od kojih je većina održana u okviru Fotokluba Zagreb čime se Dabac predstavio i na međunarodnoj fotografskoj sceni kao i njegova prva samostalna izložba u mađarskom gradu Debrecinu 1940. godine.

„Fotografija Toše Dabca u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske“ naslov je četvrtoga poglavlja u kome autorica, posebice na građi iz fundusa Hrvatskoga državnog arhiva i Hrvatskoga povijesnog muzeja, analizira Dabčev rad. Naime, Dabac se kao zaposlenik u vladinim agencijama do 1943. godine prilagođava „novim urednicima, novim zahtjevima i temama“ sve manje sudjelujući u tiskovinama i distancirajući se od ustaške propagande. Istupa iz Fotokluba Zagreb 1943., i započinje s pomaganjem partizanskog pokreta. No, njegove su fotografije zastupljene u monografiji „Hrvatska zemlja“ (1942.), sudjeluje na izložbi umjetničke fotografije u Umjetničkom paviljonu s fotografijom Poglavnika (1941.). U ovome razdoblju Dabac izdaje svoju prvu fotomonografiju (1943.), snima grad Zagreb u tehnici dijapozitiva u boji.

Peto i posljednje poglavlje u monografiji analizira fotografski rad Toše Dabca nakon uspostave jugoslavenske države. Bilo je to razdoblje u kojemu je Dabac bio jedan od najangažiranijih i najsvestranijih fotografa.

U svojoj je monografiji autorica predstavila Dabčevu bogatu i raznovrsnu djelatnost koja se odvijala u kontekstu tri različite povijesne društveno-politička uređenja nastojeći ukazati kako su ona uz formalna i stilska obilježja bitno utjecala na njegov ukupni profesionalni i umjetnički rad. U zaključnom dijelu autorica naglašava „Nakon istraživanja svih područja djelovanja Toše Dabca, kao i velikog raspona interesa, može se zaključiti da mu je u fokusu uvijek bio čovjek. Čovjek kao pojedinac, ili pak čovjek kao simbol vremena kao dinamične kategorije, ili pak simbol prostora kao kategorije trajanja.“

Monografija je upotpunjena opsežnom literaturom, popisom fotografija te prilozima s kronologijama Dabčeve izložbene i izdavačke djelatnosti.

Dizajn i grafičko oblikovanje potpisuju Sanja Bachrach Krištofić i Tessa Bachrach Krištofić čijom je zaslugom monografija uvrštena među najljepše oblikovane hrvatske knjige na natječaju Hrvatska lijepa knjiga za 2022. godinu koji je organizirala Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu na poziv Zaklade Stiftung Buchkuns.

Monografiju su zajednički objavila dva respektabilna nakladnika - Školska knjiga i Muzej za umjetnost i obrt - kao drugu knjigu u novopokrenutoj biblioteci Tesoro, što je rezultiralo njezinom većom percepcijom i prisutnošću u knjižarskim i knjižničarskim lancima. A, njezino predstavljanje na prošlogodišnjem Interliberu kao i serijal mini-videa "Mojih 5 blic pitanja” uz naslov „Tošo Dabac i dalje u fokus“ kao jedna od tema bloga Muzeja za umjetnost i obrt, primjeri su osmišljenog i svrhovitoga marketinga muzejske knjige.

Bez obzira na poticaj, posezanje za novom knjige Ive Prosoli zasigurno će biti jedna od boljih odluka na početku Nove godine.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)


 

Izvor: Muzej grada Pazina

Izložba – PAZI(N), PUNK! u Muzeju grada Pazina

Krajem godine u Muzeju grada Pazina otvorena je izložba Muzeja grada Pazina pod nazivom PAZI(N), PUNK! koja tematizira punk u Pazinu kao dio pazinske (sub)kulture, ali i kao crticu identiteta i karaktera stanovnika Pazina i Pazinštine. U izložbi, koja je koncipirana kao dnevnik sjećanja aktera pazinske punk-scene od začetaka do danas, naglasak je stavljen upravo na pojedince koji su tu scenu stvarali i prenosili novim generacijama – glazbenike, publiku, organizatore koncerata i događanja... i zbog kojih je Pazin bio i ostao do danas prepoznatljiv kao grad punka.

Izložba je postavljena u tri izložbena prostora Muzeja na prvom katu pazinskog Kaštela, a dijeli se u tri veće tematske cjeline. Uvodni dio izložbe čine osnovne crtice o punku – što punk jest, kada, kako i zašto se javlja, što predstavlja te koji su mu glazbeni izvori i uzori. Nakon uvoda, izložbenim prostorom dominira vremenska crta s naglašenim važnim događajima u svijetu punka na globalnoj, regionalnoj i (mikro)lokalnoj razini, od začetaka do danas. Prvi dio izložbe završava odgovorima danim na pitanje upućeno sugovornicima kojim se pokušala objasniti plodna produkcija (bendova, glazbe, koncerata) na pazinskoj punk-sceni, kao i njezin opstanak, od začetaka do danas – zašto se punk u Pazinu tako dobro primio i zadržao? Odgovor na to pitanje je višestruk - Pazin je geografski na pola puta između Pule i Rijeke, koje identificiramo kao rane i važne točke žarišta jugoslavenskog punka, nema izlaz na more pa su mladi umjesto sviranja na ljetnim terasama tražili druge i drugačije načine zabave, a Pazin je 1970-ih i 80-ih pravi primjer radničkog (ali i vojnog) grada pa se mladi donekle mogu identificirati sa punkerima u Britaniji. Sve to išlo je u prilog širenju žestoke glazbe, novog modnog izričaja, bunta u gradu.

Središnji dio izložbe čine kronološki prikazi pazinskih punk-bendova od detektiranja prvog (proto) punk-benda krajem 1970-ih pa do onih nastalih 2021. godine. Provedenim intervjuima i skupljenim informacijama iz medija i arhiva predstavljene su informacije o sveukupno 33(!) izabrana pazinska (rock) punk-benda. Informacije su podijeljene u pet kategorija – zanimljivosti o imenu benda, vrijeme osnivanja i/ili djelatno razdoblje, članovi benda, pjesme i diskografija te nastupi i uspjesi. Prikaz svakog benda prate i prikupljene i ustupljene fotografije benda i/ili njihovih nastupa, isječci iz novina ili internetskih portala te QR kodovi s pjesmama. Broj od 33 detaljnije predstavljenih bendova ne znači i ukupni broj pazinskih punk-bendova u navedenom razdoblju bendova, odnosno, imena nekih bendova su tek spomenuta zbog nedostatka informacija čime se obrada teme, koja je još uvijek živa i raste, ne zatvara i zadržava mogućnost nadopune materijala za slične buduće projekte.

U središnjem dijelu izložbe zasebni dio čini tema pazinskih pankera u sustavu, odnosno tematizira ove buntovnike protiv sustava kao dio društvenog i političkog života Pazina i Pazinštine, angažirane pojedince i skupine koji su svojim djelovanjem u društvu i suradnjom s organizacijama, lokalnom samoupravom i drugim političkim subjektima skinuli stigmu o pankerima kao onima koji ruše sustav i povezali ih s empatijom, pomaganjem i borbom za bolje društvo. Konkretno, pazinski punkeri osnovali su navijačku skupinu NK Pazinke, Plavu legiju 1988. godine, organizirali popularne Marševe na Učku, kao i akcije prikupljanja hrane Food not bombs i slično.

Tijekom provedenih terenskih istraživanja od ukupnog snimljenog video materijala izrađen je kratki dokumentarni film u trajanju od 8 minuta o pazinskoj punk-sceni koji čini dio središnjeg postava izložbe, a ima za cilj prikazati zanimljivosti scene od njezinih začetaka do danas.

U trećem izložbenom prostoru građa je predstavljena na način da čini svojevrsno mjesto okupljanja sudionika pazinske punk-scene – prostor u kojem se održavaju koncerti i druženja s istaknutim popratnim sadržajima i izloženom građom: promotivnim materijalima, fanzinima, zanimljivim podatcima o pazinskoj punk-sceni, klubovima mladih koji su pratili, prate i podržavaju opstanak iste. U ovom prostoru posjetitelji mogu uživati i u silent punk partyu, koristeći slušalice spojene na tablet na kojem se reproducira izbor pjesama pazinskih punk (rock) bendova od začetaka do danas.

U izložbi je izložena građa većinom ustupljena (fotografije, razglednice, dokumenti) ili posuđena (nosači zvuka, fanzini, odjeća, glazbeni instrumenti) iz privatnih zbirki. Uz to, izložena je i građa koja je u sklopu ovog projekta darovana (nosači zvuka, akreditacije, fotografije) ili otkupljena (ulaznice) za fundus Muzeja grada Pazina. Reprodukcije fotografija i poneki dokument, kao što su isječci iz novina, prikazani su na izložbenim panoima. Originalna građa izložena je u izložbenim vitrinama, a ambijentalno je prikazana odjeća kao i glazbeni instrumenti koji predstavljaju pozornicu spremnu za koncertni nastup.

Katalog izložbe predstavljen je u sklopu programa Noći muzeja u siječnju, a izložba se može razgledati do 2. listopada 2023. godine.

(Ivan Smoljan)


 

Izvor: MDC

Informatica Museologica 54/2023 – poziv za slanje priloga

Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba objavio je poziv autoricama i autorima za prijavu priloga za idući broj časopisa Informatica Museologica 54/2023 čija je tema Otočki muzeji.

Prije nekoliko stotina godina istaknuti metafizički pjesnik John Donne napisao je ovaj često citirani stih Nijedan čovjek nije otok... Aludirajući na motiv otoka kojega karakteriziraju izoliranost, distanca i samoća želio je uputiti apel čovječanstvu o neupitnoj potrebi povezivanja i osjećaju zajedništva. Mi bismo se danas željeli zapitati koliko su, i jesu li, naši otočki muzeji izolirani ili koliko su doista integrirani u zajednicu muzeja, koja su njihova očekivanja ili samo realne potrebe?

Posljednje četiri godine na području strateškog planiranja i administracije realizirano je nekoliko važnih dokumenata. Godine 2017. u Bruxellesu je potpisana Deklaracija o pametnim otocima, 2021. godine je usvojen Zakon o otocima, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije izradilo je Nacionalni plan razvoja otoka 2021.-2027. i objavljen je Registar otoka. Hrvatsku se često predstavlja kao zemlju tisuću otoka (ima ih 1244 , a od toga 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi). Od 78 otoka, stalno je naseljeno 49 otoka i poluotok Pelješac. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na otocima, uključujući poluotok Pelješac, ukupno živi 132.756 stanovnika. Brojke govore da je svaki 32. stanovnik Republike Hrvatske otočanin, da je mladih do 14 godina oko 13 posto, osoba u dobi od 15 do 64 godina je 65 posto, a onih iznad te dobi 22 posto.

Pa iako je Deklaracija o pametnim otocima, potpisana prije pet godina danas bismo se mogli zapisati koliko su otočani blizu ili daleko od tzv. pametnih otoka, svjesni da mnoge naše otoke i dalje muče osnovni egzistencijalni problemi kao što su depopulacija, loša povezanost, nedostatak vode, problem odvodnje, nerijetko i električne energije, nedostatak opskrbe i medicinske skrbi.

Naravno da nam se nakon toga nameću pitanja s kojim se problemima muči naših 12 otočkih muzeja, kako uspijevaju kroz muzejsku djelatnost valorizirati otočku kulturnu baštinu i to ne samo isključivo u ponudi kulturno-turističkih sadržaja koje snažno ističe većina strateških dokumenata.

Razvoj muzeja na hrvatskim otocima je tema koja do sada nije bila istraživana u časopisu Informatica Museologica. Izdvojili bismo samo neka od pitanja: kada je osnovan prvi muzej na otoku i kojemu, koliko danas imamo muzeja i na kojim otocima, koji su istaknuti muzealci koji su proteklih desetljeća djelovali u muzejskim ustanovama, postoje li inicijative za osnivanjem novih muzeja i muzejskih zbirki, tko su slabo poznati muzejski donatori otočkih muzeja, kako muzeji provode osnovnu muzejsku djelatnost i kako bi im se moglo pomoći u misiji čuvanja kulturne baštine hrvatskih otoka.

Pored teme broja u uobičajenim rubrikama Riječ je o…; Iz muzejske teorije i prakse; Iz dokumentacijskih fondova MDC-a; Pogledi, iskustva, događaji; Info; Reagiranja nastavit ćemo informirati naše čitatelje o zanimljivim i aktualnim događanjima u muzejima.

Časopis Informatica Museologica je namijenjen stručnoj muzejskoj zajednici, postdiplomantima, studentima, učenicima, istraživačima i znanstvenicima, novinarima, kolekcionarima, ljubiteljima i proučavateljima umjetnosti, povijesti, arheologije, etnologije, tehničkih znanosti, numizmatike i drugih muzeologiji srodnih znanosti te svim drugim zainteresiranim korisnicima.

Izlazi u nakladi od 300 primjeraka, na hrvatskom jeziku, sa sažecima tekstova na engleskome. Objavljuje se i na portalu 'Hrčak' stručnih i znanstvenih priloga u Republici Hrvatskoj gdje je u posljednjih sedam godina (od 2015.) zabilježeno 1.472.135 posjeta (datum: 19.1.2023.)

(Lada Dražin-Trbuljak)

Broj časopisa IM 54 (2023) treba izaći u prosincu 2023. godine
Rok za slanje priloga je 30. lipnja 2023.
E-mail adresa urednice Lade Dražin-Trbuljak: ldrazin@mdc.hr

Upute suradnicima
Više o časopisu Informatica Museologica i Arhiva starih brojeva
Čitajte Informaticu Museologicu na Hrčku! (pruzmite članke u .pdf formatu)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr