Fotografija: Tomislav Pavlek, HINA
MDC istraživanje – utjecaj pandemije na muzeje u Hrvatskoj
Uoči godišnjeg plenarnog sastanka Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS) održanog 24. i 25. studenoga MDC je proveo online istraživanje o utjecaju pandemije na hrvatske muzeje prema kojem gotovo dvije trećine – 74% ispitanih bilježi pad broja posjetitelja od 50 – 100%, a 63% ispitanih imaju gubitke u vlastitim prihodima veće od 50 %.
Od 162 muzeja iz Upisnika javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj na anketu je odgovorilo njih 97, odnosno 60 %. Prikupljani su podaci za razdoblje od 1. siječnja do 31. listopada 2020. godine, a anketa je sadržavala dvanaest pitanja otvorenog i zatvorenog tipa koja su istražila dugotrajnost i stupanj zatvorenosti muzeja (što za javnost, što za djelatnike kao dio protupandemijskih mjera), pad posjećenosti u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, korištenje digitalnih kanala za komunikaciju s publikom, postotak povećanja objava o muzejskim sadržajima kao i postotak online korisnika, gubitak dijela odobrenih sredstava za programsku djelatnost kao i gubitak vlastitih prihoda, te prilagodbu u planiranju troškova za sljedeću godinu s obzirom na situaciju.
Rezultati ankete pokazuju da su svi ispitani muzeji bili barem neko vrijeme zatvoreni za javnost tijekom proljetnog lockdowna. Razdoblje zatvorenosti kreće se od dva tjedna pa sve do nekoliko mjeseci, a gotovo polovica ispitanih muzeja je iskazalo da su bili zatvoreni za javnost u trajanju od 5 ili 6 tjedana, što se podudara s trajanjem lockdowna. Ipak, najčešći uzrok duže zatvorenosti muzeja su posljedice potresa koji je pogodio Zagreb.
Ono u čemu su se prema rezultatima ankete muzealci jako dobro snašli jest organizacija rada u smjenama i od kuće, s obzirom da ih je vrlo malo prekidalo rad zbog pandemije, čak i u vrijeme lockdowna.
Zatvorenost muzeja uzrokovala je pad u broju posjeta i to u postocima od 20 naviše, pa je tako 7 % muzeja zabilježilo pad 20 – 30 % u odnosu na posjećenost prethodne godine, 2 % muzeja pad od 40 – 50 %, 13 % ispitanih imalo je između 50 i 60 % manje posjeta nego u istom razdoblju prošle godine, 15 % ispitanih muzeja zabilježilo pad 60 – 70 % posjeta u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, 23 % pad od 70 – 80 %, a 18 % muzeja je imalo pad od čak 80 – 90 % u usporedbi s lanjskom posjećenosti. Njih 6 % iskazalo je gotovo potpuni pad posjećenosti (90 – 100%).
Kako manjak posjetitelja utječe i na gubitak vlastitih prihoda muzeja, tako smo istražili koliki su gubici i koliko je muzeja imalo gubitke. Najmanji udio muzeja imalo je gubitke od 20 – 30 % – njih tek 2% ispitanih, a potom se postotak gubitka nažalost uvećava. Tako je između 30 i 40 % gubitaka imalo 6 % ispitanih muzeja, 40 – 50 % gubitaka 9 % muzeja, 50 – 60 % imalo 5 % muzeja, 60 – 70 % gubitaka 15 % muzeja, 70 – 80 % gubitaka 18 % muzeja, 80 – 90 % njih 12 %, a od 90 do 100 % gubitaka od vlastitih prihoda imalo je čak 15 % ispitanih muzeja. Tek tri muzeja je prijavilo da nema gubitaka.
Anketom smo zabilježili i gubitke (odnosno povrat) planiranih sredstava za programe u 2020. godini. Tako je 69 muzeja prijavilo gubitke (u rasponu od 10 % naviše) već predviđenih sredstava, dok je njih 27 ispitanih reklo da nisu morali vraćati osigurana sredstva svojih osnivača i nadležnog ministarstva.
Nažalost, prijavljeno je i smanjenje plaća za muzejske djelatnike te smanjenje sredstava od osnivača za kapitalna ulaganja i nabavu opreme, kao i otkazi ugovora o radu.
Kako bismo ispitali kako se muzeji snalaze u novonastaloj situaciji komunicirajući s publikom putem digitalnih kanala, postavili smo pitanja o njihovoj upotrebi, količini objavljenih sadržaja i broju korisnika. Čak je 88 ispitanih odgovorilo da su se digitalnim putevima do svoje publike služili i prije lockdowna, dok je 7 odgovorilo da to nisu činili. Njih 74 je u usporedbi s istim razdobljem prošle godine objavljivalo više online sadržaja, dok njih 17 nije. Treba uzeti u obzir da neki muzeji već od ranije redovito, na dnevnoj bazi objavljuju putem društvenih mreža, te da povećanje ne bi polučilo veći interes publike. Jedan od svijetlih primjera dvostrukog povećanja stalnih pratitelja i tzv. „lajkova“ Facebook stranice je Hrvatski povijesni muzej koji je zabilježio i mnogostruka uvećanja komentara na objave, dijeljenja sadržaja, reakcija – u stvari kvalitativne uključenosti korisnika, sve iz razloga što su uložili trud u objavu zanimljivih i korisnih sadržaja na redovitoj bazi, pandemiji i potresu usprkos.
Praćenje broja posjeta web stranicama svog muzeja iskazalo je 57 % ispitanih dok ostalih 43 % ne prati, a njih 72 % prati posjećenost digitalnim kanalima poput društvenih mreža, video kanala i sl. što je vjerojatno posljedica činjenice da ti kanali imaju automatske analize broja pregleda pa su brojke lako dostupne.
Najčešće korištena društvena mreža među hrvatskim muzejima je Facebook (koju koristi 45 % ispitanih), zatim ih 25 % koristi Instagram, 17 % Youtube, 7 % Twitter, 2 % Vimeo itd. dok je korištenje više od jednog kanala uobičajeno.
Za kraj smo provjerili smo jesu li se muzeji pripremili za sljedeću, neizvjesnu 2021. godinu u svojim programskim planovima, na što je njih 76 odgovorilo da jest prilagodilo svoje programe novonastaloj situaciji, dok je njih 19 iskazalo da nije imalo potrebe za tim.
Zahvaljujemo muzejima na sudjelovanju i iskrenim odgovorima te pozivamo na buduću suradnju s obzirom da je to zasad najefikasniji način na koji možemo prikupljenim podacima dati smisao ovoj kriznoj situaciji i ponuditi orijentir za daljnje odluke upravljačkim tijelima. (Tea Rihtar Jurić)
Izvor: Richard Sandell
NEMO-ova prva mrežna konferencija – muzeji pružaju smisao u izazovnim vremenima
Muzeji trebaju pružiti empatiju i razumijevanje, biti relevantni, vjerodostojni i uključivi za sve skupine – ključna je poruka 28. međunarodne konferencije Mreže europskih muzejskih organizacija (NEMO-a) pod nazivom Museums making sense, održane od 16. do 19. studenoga 2020. Iako je bila planirana u Rijeci u sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, zbog pandemije koronavirusa prvi put organizirala se u mrežnom okružju, okupivši čak 1600 sudionika iz 80 zemalja. Pedeset izlagača iz 15 zemalja naglasilo je važnost povezivanja sa zajednicom, uključivanja različitih gledišta i zajedničkog pronalaženja odgovora u izazovnim vremenima, a snimke izlaganja uskoro će biti dostupne na YouTubeu.
Muzejski aktivizam
Richard Sandell sa Sveučilišta u Leicesteru govorio je o tri načina nošenja muzeja s osporavanim temama – autocenzuri, višestrukim gledištima i muzejskom aktivizmu (o posljednjem je 2019. uredio knjigu). Na primjeru programa Nacionalne zaklade Prejudice and Pride pokazao je kako su muzeji odlučili obilježiti 50 godina djelomične dekriminalizacije homoseksualnosti slaveći LGBTQ nasljeđe u svojim povijesnim kućama koje su oblikovali ljudi koji su osporavali konvencionalne ideje o spolu i seksualnosti, zbog čega su kritizirani u medijima i javnosti, ali i stekli nove članove. Inkluzivan je muzej onaj u kojemu se slavi život ranjivih skupina i, iako zauzimanje strana može dovesti do polarizacije, uvijek se može domisliti način da se suptilnije upozori na probleme i dovede do promjene i empatije.
Mjesta susreta zajednica i mišljenja
Brojna izlaganja potvrdila su da muzeji trebaju biti mjesta susreta i prihvaćanja različitih zajednica i okupljanja ljudskih priča. Predstavivši rad na budućemu muzeju bećarca u Pleternici, Dragana Lucija Ratković Aydemir iz Muza govorila je o pripovijedanju kao važnom dijelu tumačenja nematerijalne baštine koji podrazumijeva aktivno slušanje i uključivanje zajednice. Salma Jreige, koordinatorica nagrađivanog projekta Multaka: Meeting Point Museum, kojim se obučavaju novopridošlice (useljenici) za vodiče u muzejima na materinskom jeziku, objasnila je da se istinska raznolikost stvara kada ljudi mogu ispričati vlastitu priču, od projektne ideje do izvršenja. Od 2015. vodstva je slušalo više od 16 tisuća posjetitelja, a projekt se iz četiri berlinska muzeja raširio na četiri države, petnaest muzeja i više od stotinu vodiča različitih struka. Važnost uvažavanja drugog gledišta prepoznao je i Muzej islamske umjetnosti koji je u pripremi postava za 2021. uzeo u obzir i njihovo mišljenje u legendama predmeta. Kaja Širok iz Muzeja suvremene povijesti Slovenije govorila je o naporima da uvažavanjem različitih gledišta i osobnih priča prikažu složene istine u nacionalnoj povijesti i naprave muzej kojemu narativi nisu nametnuti, već uključuju i iskustva koja su bila zaboravljena ili isključena. Suradnja u europskim projektima te pozivanje kolega i posjetitelja da iznesu stajališta o tome što je u postavu dobro i što ne pomogli su im u promjeni perspektive, što su primijenili na izložbama i aktivnostima s temama poput migracija, zidova, slobode, kao i koronavirusa.
Izvor: Richard Sandell
Skrojeno iskustvo posjetitelja
Do promjene stajališta i uvažavanja potreba drugih dovodi smisleno iskustvo. Lisa Baxter (The Experience Business) i Jan Warnecke (Landesmuseum Württemberg) dali su uvid u prijeko potrebno planiranje iskustva posjetitelja izradom prototipova posjetitelja u fazi nastanka izložbe, što omogućuje bolje upoznavanje i zadovoljenje njihovih potreba. Važno je shvatiti što muzej želi od posjetitelja kako bi u izložbu uključio osobni kontekst i pružio skrojena iskustva.
Održivi muzeji
Caitlin Southwick (Ki Culture) objasnila je kako se ciljevi održivog razvoja UN-a mogu primijeniti na pojedince te pokazala da muzeji mogu postati održivi ako osvijeste da imaju puno veću moć nego što misle i počnu si postavljati pitanja za koga rade, za predmete ili ljude, za sebe ili budućnost, razmišljaju li o ulozi u zajednici, o politikama sabiranja i održivosti zbirki od kojih je 95 % predmeta u zatvorenim čuvaonicama i uskraćeno posjetiteljima, o održivim prostorima i materijalima. Samo u SAD-u ima 35 tisuća muzeja, koji proizvedu godišnje 12 milijuna tona ugljikova dioksida, što je istovrijedno količini koju godišnje proizvede 2,5 milijuna vozila. Uputila je na koristan priručnik posvećen upoznavanju muzeja s ovim ciljevima.
Suradnja u europskim projektima
Europski parlament dogovorio je u studenome dodatnu financijsku podršku za programe Erasmus+, Kreativna Europa i Horizon Europe. Ipak, NEMO-ov izvještaj iz 2019. pokazao je da se muzeji nedovoljno koriste fondovima EU-a. Margherita Sani (Istituto Beni Culturali Regione Emilia-Romagna) uputila je na vrijednosti takvog financiranja i suradnje, a u pripremi je priručnik s koracima za prijavljivanje: od razvijanja ideje relevantne Europskoj uniji, sustavnog razmišljanja u prijavi, temeljite samoprocjene, postavljanja jasno određenih zaduženja za sve uključene i dr. Predstavljena su i dva NEMO-ova partnerska projekta, MOI! i inDICEs.
Izvor: Lisa Baxter i Jan Warnecke
Rijeka pod reflektorima
Iako se konferencija nije mogla održati u Rijeci, „pod svjetla reflektora“ posebno su stavljeni riječki muzeji. Predstavili su se Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Muzej grada Rijeke, Prirodoslovni muzej Rijeka te Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, a sudionici su se mogli „prošetati“ po dvjema izložbama nastalima u sklopu obilježavanja Europske prijestolnice kulture. Jedna je izložba MMSU-a 51000 Balthazargrad o omiljenom profesoru Baltazaru, za čiji je grad Rijeka bila nadahnuće, a druga je Fiume Fantastika: Fenomeni grada o zadnjih 150 godina urbane povijesti Rijeke, koju je ostvario DeltaLab.
Posebna panel-diskusija bila je posvećena izazovima pandemije, a predstavljeni su i početni rezultati nastavne NEMO-ove ankete o njezinu utjecaju na muzeje, koji su pokazali da su muzeji povećali mrežne aktivnosti u nastojanju vraćanja posjetitelja, no i da mnogi još uvijek ne prate svoje korisnike i što ih najviše zanima. Zaključci su konferencije da je svaki muzej jedinstven, ali svi su suočeni sa sličnim izazovima. Godina 2020. pokazala je da se muzeji trebaju i mogu prilagoditi, biti hrabri u suočavanju s prošlošću i sadašnjošću te preobratiti krizu u priliku. Muzeji ne mogu uspjeti bez svojih zajednica – upoznavanjem njihovih potreba i govorenjem njihovih istina muzeji mogu biti izvor jedinstva u različitosti i pružiti smisao. (Dunja Vranešević)
Godišnji sastanak EGMUS-a – u fokusu utjecaj COVID-a 19 na muzeje
Prvi mrežni plenarni godišnji sastanak Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS-a) održao se 24. i 25. studenoga 2020. godine. Ulogu domaćina u online okruženju imao je Zavod za proučavanje kulturnog razvitka iz Beograda, a na sastanku je sudjelovalo 36 sudionika iz 17 zemalja te dvoje predstavnika Eurostata. Iz Hrvatske su sudjelovale stručnjakinje iz Državnog zavoda za statistiku i Muzejskoga dokumentacijskog centra.
Središnja je tema sastanka bila utjecaj virusa COVID-19 na muzeje, a stotinjak hrvatskih muzeja svoja je iskustva iznijelo u MDC-ovoj anketi čiji su rezultati ovom prilikom predstavljeni. Izlaganje o saznanjima o utjecaju pandemije virusa COVID-19 na muzeje predstavili su pored Hrvatske još Francuska, Latvija, Nizozemska, Italija, Finska i Srbija. Francuzi istražuju ekonomski udar na kulturni sektor, mogućnosti povratka posjetitelja u muzeje, rade plan oporavka. U većim muzejima prvi podatci govore o padu posjećenosti i do 80%. Nizozemska je već bila prisiljena izvanrednom subvencijom od 65 milijuna eura podržati rad muzeja dok je Finska također posegnula za sredstvima proračuna za potrebe cijelog kulturnog sektora pomoć za muzeje je iznosila 3,8 milijuna eura u proljeće i dodatnih 0,8 milijuna u jesen. Pored zabrinjavajućih rezultata utjecaja pandemije na muzeje koje dijele svi sudionici, opći zaključak je onaj da će se posljedice krize kojoj se još uvijek ne nazire kraj tek pokazati u narednim godinama.
Dr. sc. Trilce Navarette s rotterdamskog Erasmus sveučilišta izložila je usporednu analizu istraživanja Europske mreže muzejskih organizacija (NEMO) i Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM) o utjecaju pandemije virusa COVID-19 na muzeje. Obje su organizacije brzo reagirale na krizu pokrenuvši istraživanja o novonastaloj situaciji, iako bi ranija koordinacija njihovih aktivnosti bila dobrodošla. Podsjetimo, NEMO je usmjeren na muzejske organizacije na području Europe, dok je ICOM svjetska organizacija koja pored institucija okuplja mnogo profesionalnih pojedinaca, stoga se i rezultati istraživanja razlikuju. Zaključci koji se podudaraju u oba istraživanja su financijski gubici, pad posjećenosti, otpuštanje muzejskog osoblja, prekid muzejskih programa i projekata, smanjenje kapaciteta za prijem posjetitelja itd., ali i činjenica da su muzeji ojačali i povećali svoje online aktivnosti nudeći virtualne šetnje i izložbe i šireći svoje online zbirke te pojačali korištenje društvenih mreža kako bi održali vezu sa svojom publikom. Novi načini stvaranja prihoda online muzejskim sadržajima i uslugama još uvijek su daleko od uobičajene prakse, već tek za mali postotak muzeja prolaze testnu fazu. U sagledavanju posljedica i perspektive muzeja tijekom i nakon krize ne treba preskočiti niti globalno Izvješće UNESCO-a o istraživanju iste teme.
Eurostat je izložio počela svojeg upitnika (odaslanog u lipnju ove godine) o statistici kulturne baštine čiji rezultati još uvijek pristižu pa nam krajnji rezultati još nisu poznati, kao i planove za izradu okvira za kulturnu statistiku koje bi trebali razraditi sljedeće godine. Još jedna od Eurostatovih aktivnosti u tijeku jest revizija koda za muzeje, knjižnice i arhive u trenutno važećoj Europskoj klasifikaciji ekonomskih aktivnosti – NACE Rev.2. Djelatnosti AKM ustanova smještene su unutar Sekcije R – umjetnost, zabava i rekreacija u spomenutoj klasifikaciji, a u planu je razrada aktivnosti vezanih uz zbirke, logistiku, konzervaciju-restauraciju kao i digitalno očuvanje.
Izložen je pregled pristiglih odgovora na prijedlog novog predloška za izradu nacionalnih statističkih izvješća u okviru različitih nacionalnih muzejskih okvira u čijoj su izradi tijekom dvogodišnjeg projekta s Eurostatom sudjelovali stručnjaci EGMUS-a.
Posljednji dio ovogodišnjeg plenarnog sastanka bio je posvećen redovnim aktivnostima EGMUS grupe, povezanih s unapređenjem metodologije prikupljanja i obrade podataka o muzejima. (Tea Rihtar Jurić)
Fotografirao: Tomislav Pavlek, HINA
„Protreseni MUO“ – izložba o muzeju između dva potresa
Muzej za umjetnost i obrt (MUO) posebno će pamtiti ovu godinu koja je trebala biti posvećena obilježavanju 140. godišnjice njegovog osnutka, ali i velikog potresa koji se dogodio u Zagrebu 1880. godine. Nakon što je krajem siječnja 2020. predstavio svoj novi vizualni identitet, 17. veljače MUO je slavljenički otvorio novi stalni postav zbirke dizajna i fotografije i obnovljene postave zbirke satova, bjelokosti, metala i zvona, stakla, keramike i mode. A onda, potres 22. ožujka.
Unatoč težim oštećenjima pojedinih dijelova zgrade i muzejske građe te zatvaranju stalnog postava, pola godine nakon potresa koji je do daljnjeg zatvorio veliki broj zagrebačkih muzeja, MUO uspijeva otvoriti jesenski izložbeni ciklus. Nakon izložbe Breaking News Svjetlana Junakovića te Izložbe nagrađenih radova hrvatskog dizajna 19/20, u utorak 24. studenoga svečano je otvorena izložba Protreseni MUO: od potresa do potresa 1880. – 2020. Autori izložbe su ravnatelj MUO-a, Miroslav Gašparović, i voditeljica Službe za održavanje objekta, Irma Huić, dok je likovni postav i vizuale izložbe osmislio dizajnerski tim Šesnić & Turković, odgovoran i za spomenuti rebranding muzeja.
Izložba započinje prije ulaska u prvu prostoriju s 1252 sačuvane Bolléove cigle koje stoje posložene u predvorju i prikazom broja dana proteklih od prvog i drugog potresa. Zidovi u unutrašnjosti muzeja i dalje imaju pukotine – oštećenja se ne skrivaju, ona su scenografija ove izložbe.
U prvoj prostoriji se nalaze kameni fragmenti s pročelja muzejske zgrade, polomljeni stakleni predmeti u vitrinama i dvije skulpture, od kojih je jedna prevrnuta, s baroknog oltara sv. Ladislava Ivana Komersteinera iz stare zagrebačke katedrale, nastradale u potresu 1880. Uz citat Ise Kršnjavija koji se referira na taj tragični događaj, na zidu se prikazuju fotografije Zagreba pogođenog potresima 1880. i 2020. godine.
Druga prostorija u kojoj dominiraju sanduci sadrži prve pribavljene predmete koji su činili okosnicu budućeg MUO-a, osnovanog 1880. godine na inicijativu Izidora Kršnjavija i Društva umjetnosti. Nasuprot tom ishodišnom periodu, iduća prostorija donosi brojčane podatke o posljedicama potresa koje je MUO pretrpio ove godine te dva predmeta, kredenc i šivaću mašinu, koji su u komadima izloženi viseći na žicama, kao i podni sat restauriran uz financijsku potporu Britansko-hrvatskog društva.
Posebna prostorija posvećena je pregledu muzejskih ustanova i institucija koje svoj postanak vežu uz djelovanje MUO-a. Tako se može doznati da su Tehnički muzej Nikola Tesla i Etnografski muzej u Zagrebu osnovani temeljem predmeta prikupljenih u MUO-u kao i to da je Moderna galerija u svojim počecima djelovala kao jedan od odjela MUO-a. Osim današnje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn koja je nekad davno je bila dio muzeja, a sad već dulje od stoljeća samostalno djeluje pored njega, pobrojane su druge institucije koje su u nekom periodu bile smještene u muzejskoj zgradi kao što su bolnica Crvenog križa, Ženski licej i Tehnička visoka škola.
U sklopu izložbe posjetiteljima je omogućeno gledanje dokumentarnog filma 140 godina Muzeja za umjetnost i obrt napravljenog 2020. u produkciji HRT-a, koji je bio prikazan na nacionalnoj javnoj televiziji uoči godišnjice Velikog potresa 9. studenoga.
Posljednje dvije sobe obilježene su novim MUO-vim sloganima s kojima rebrendirani muzej ulazi u novu etapu svoga djelovanja. U jednoj, uz poruku Baština to smo mi posjetitelji mogu MUO-u poslati „protresenu“ poruku koja će se projicirati na zid, a pod istim su motom građani Zagreba bili pozvani uoči izložbe da prijave svoje fotografije potresa na foto natječaj kako bi sami mogli doprinijeti stvaranju ove izložbe.
U zadnjoj izložbenoj prostoriji od dvadesetak polegnutih i prekrivenih oštećenih skulptura, uz dodatak rođendanskih balona, ostvarena je umjetnička instalacija, ukazujući na to da se umjetnost može pronaći i na neočekivanim mjestima, odnosno da MUO Vidi umjetnost (gdje drugi ne vide).
Izložba Protreseni MUO: od potresa do potresa 1880. – 2020. otvorena je za javnost od 25. studenoga 2020. i ostat će otvorena do 24. siječnja 2021. godine. Nadajmo se da će epidemiološke prilike to dozvoliti. (Ivona Marić)
Fotografije: Ivona Marić
A LED screens interactive Sea. Photo by Tonu Tunnel
Heritage in Motion – dodijeljene nagrade najboljim multimedijskim ostvarenjima
Prošli tjedan održana je dodjela prestižnih baštinskih nagrada Heritage in Motion kojima se odaje priznanje najboljim multimedijskim proizvodima koji na kreativne i inovativne načine usmjeravaju pozornost javnosti na vrijednosti europske kulturne i prirodne baštine.
Ovogodišnja ceremonija dodjele nagrada održana je iznimno u online okruženju zbog pandemije koronavirusa, a za nagrade su se natjecali muzejski projekti i baštinski programi koje prijavljuju gradovi i regije te autori filmova, igara, mobilnih aplikacija, multimedijskih instalacija i internetskih stranica koje na kreativne i inovativne načine promiču ili istražuju europsku kulturnu i prirodnu, materijalnu i nematerijalnu baštinu. Žiri je jednoglasnom odlukom dodijelio Best Achievement Award Estonskom pomorskom muzeju iz Tallinna za projekt Towering Tales of the Sea. Koristeći brojna digitalna i audiovizualna rješenja u stalnom postavu publici su približena estonska pomorska tradicija i brodogradnja kroz različita povijesna razdoblja, tradicionalna pomorska signalizacija koja je omogućavala navigaciju i trgovinu između gradova nekadašnjeg Hanzeatskog saveza, odnosno izazovi s kojima se svakodnevno susreću ljudi koji zarađuju „kruh sa sedam kora“.
Najboljom aplikacijom proglašena je inkluzivna mobilna platforma Please Touch!, razvijena u sklopu projekta ARCHES, koja kombinirajući digitalno izrađene taktilne reljefe s kompjuterskim animacijama i audiovizualnim rješenjima pomiče tradicionalne granice između umjetničkih djela i posjetitelja. Nagrada za najbolju web stranicu dodijeljena je portalu Culture in Crisis londonskog Victoria i Albert muzeja, globalnoj platformi koja omogućava umrežavanje i razmjenu znanja između baštinskih stručnjaka, znanstvenika, civilnog društva i potencijalnih investitora, s ciljem očuvanja baštine u ratnim zonama i područjima pogođenim prirodnim nepogodama.
U kategoriji „Film i video“ nagradu je odnio The Pincer Jaws of Heaven Patrick Kavanagh centra iz Irske koji „poetskim prikazima ruralne Irske publici približava poeziju jednog od najpoznatijih irskih pjesnika i novelista 20. stoljeća“, dok je projekt The Aztecs Sun Stone 3D videomapping proglašen najboljim u kategoriji igara i interaktivnih iskustava.
T screens in exhibition wheelchair accessible. Photo by Hendrik Osula
U užem izboru za nagrade našli su se filmovi koje je Muzejski dokumentacijski centar u suradnji produkcijskom kućom Eclectica izradio u sklopu EU projekta In Cultura Veritas, promovirajući bogatu kulturnu i enološku ponudu prekograničnog područja Zagrebačke županije i slovenskih subregija Obsotelje i Kozjansko. Filmovi na atraktivan način približavaju publici povijesne ličnosti, priče i legende, lokalne obrte, povijest gradova i njihove stoljetne vinogradarske tradicije, kombinirajući animatorske i ilustratorske videoefekte s digitaliziranom baštinom koju čuvaju četiri muzeja – Samoborski muzej, Muzej Sveti Ivan Zelina, Gradski muzej Jastrebarsko i Muzej baroka u Šmarju pri Jelšah.
Heritage in Motion zajednički su utemeljile Europska muzejska akademija i Europa Nostra uz podršku Europeane s namjerom promoviranja novih digitalnih koncepata u popularizaciji baštine koji omogućavaju da se europsko kulturno nasljeđe publici približi na razumljiv, primamljiv i jednostavniji način, odnosno da se građani Europe kroz digitalne kulturne sadržaje potaknu na promišljanje zajedničkih vrijednosti. Prethodna natjecanja održana su u Glasgowu, Bresciji, Lesbosu, Skopju, Aarhusu i Ljubljani. (Ivan Guberina)
Installation view of the gallery Everyday Encounters (Gallery 408) in the exhibition “Collection 1940s–1970s,”. The Museum of Modern Art New York. Digital Image © 2020 MoMA, N.Y. Photo by Jonathan Muzikar.
Stalni postav njujorške MoMA-e – prošireni pogledi na modernu umjetnost
Kada je Museum of Modern Art u New Yorku, popularno zvana MoMA, u listopadu prošle godine otvorio vrata nakon dovršetka 450 milijuna dolara vrijednog projekta proširenja zgrade, najveći odjek imale su izmjene u stalnom postavu. Mnogi su to jedva dočekali budući da osvježena prezentacija predstavlja odmak od MoMA-inog standardnog muškog, bijelog i zapadnocentričnog pogleda na povijest moderne umjetnosti. Pozdravljen je zaokret prema inkluzivnijem postavu koji uz Picassoe, Monete i ostale velikane i mamce za mase izlaže manje poznate i nepoznate umjetnike, bilo da je riječ o ženama, umjetnicima afroameričkog podrijetla ili umjetnicima iz različitih geografskih područja. Neki su to čak označili povratkom MoMA-e svojim progresivnim početcima tridesetih godina prošlog stoljeća, ali također i dugo odgađanim ulaskom u 21. stoljeće.
Godinu dana kasnije, 14. studenoga ove godine, MoMA je otvorila svoje dugo najavljivano Jesensko otkrivanje (engl. Fall Reveal) s izmjenom dvadesetak galerija što čini trećinu stalnog postava koji kronološki počinje od petog (1880-te do 1940-te), preko četvrtog (1940-te do 1970-te) do drugog kata (1970-te do danas). Mnogi hrvatski mediji prenijeli su vijest o uvrštavanju radova troje hrvatskih umjetnika u postav MoMA-e. Sanja Iveković i Mladen Stilinović našli su se unutar tematske cjeline posvećene umjetnosti u vremenu političkih promjena 80-ih (208 After the Wall), dok je meandar Julija Knifera u galeriji s drugim djelima koja predstavljaju reducirani likovni izraz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća (413 Touching the Void).
Jesensko otkrivanje prva je faza ostvarenja koncepta nagoviještenog još prošle godine prema kojem bi se trećina postava mijenjala svakih šest mjeseci, odnosno zapanjujućih dva puta godišnje. S obzirom na to da MoMA-in fundus sadrži gotovo 200 tisuća umjetničkih djela nastalih u proteklih 150 godina, javnost će dobiti priliku vidjeti nepoznat dio muzejskog fundusa.
Installation view of the gallery Andy Warhol’s Empire (Gallery 411) in the exhibition “Collection 1940s–1970s,”. The Museum of Modern Art New York. Digital Image © 2020 MoMA, N.Y. Photo by Jonathan Muzikar.
Glavna kronološka okosnica postava ostaje, a ostaju i mnoge galerije posvećene određenom stilu, razdoblju i mediju. Nasuprot tomu, u novopostavljenim galerijama koncept privremenog, rotirajućeg postava uključuje zajedničko postavljanje slikarstva, skulpture, fotografije, filma što bi publici trebalo omogućiti dublje i sintetično iskustvo umjetnosti. Novi koncept uključuje i sučeljavanje djela koja ne spadaju u isto vremensko razdoblje, kao na primjeru galerije u kojoj se slika afroameričke umjetnice Faith Ringgold American People Series #20: Die iz 1967. godine nalazi pored Picassove slike Les Demoiselles d’ Avignon iz 1907. godine i baca na nju novo (kritičko) svjetlo svojom kompozicijom i temom.
Redovita i česta rotacija postava strateški je usmjerena i na vraćanje posjetitelja koji bi svakim posjetom imali nešto novo za vidjeti. MoMA-ino priklanjanje multikulturalnost i globalizamu može se protumačiti i kao osluškivanje svoje mlade, liberalne i podrijetlom raznolike publike.
S druge strane, velika zamjerka ovom postavu MoMA-e je načelo da umjetnost priča sama za sebe odnosno nedostatak konkretnijeg tekstualnog sadržaja koji bi pomogao posjetitelju bolje upoznati djela i kontekst u kojem su ona nastala. Također, neki kritičari smatraju da je novootkriveno uključivanje marginaliziranih glasova provedeno samo na simboličkoj razni i da ne mijenja temeljni narativ cjelokupnog postava, a to je primat bijele, zapadnjačke, muške umjetnosti. Duh je možda pušten iz boce, no treba još pričekati da se vidi koliko ovakav koncept može pridonijeti promjeni dominantnog viđenja povijesti umjetnosti. (Ivona Marić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr