Podatke za posjećenost mrežnih stranica dostavilo je 94 muzeja (55 % iz Upisnika), što je također manje nego za 2022. kada ih je to učinilo 57 % (no i dalje daleko od 76 % iz 2021.).
Ukupni broj prijavljenih aktivnosti korisnika na mrežnim stranicama 94 muzeja u 2023. iznosi 5.224.805, što je za preko milijun više nego u 2022. kada je odgovor dalo 99 muzeja. Prema pojedinačnim sadržajima, online zbirke imale su 559460 posjeta (37 odgovora) što je porast u odnosu na 2022. kad ih je bilo za 19 % manje (454499) s 42 odgovora; virtualne/online izložbe 84759 (39 odgovora) što je čak za 55 % manje nego u prethodnoj kada je bio isti broj odgovora, virtualne ture bilježe blagi porast (748647, 31 odgovor), online edukativni programi bilježe pad i u broju odgovora (s 24 na 19) ali i u broju i to za preko dvadeset tisuća, s 76753 u 2022. na 52007 u 2023.; online događanja uživo padaju s 25158 (17 odgovora) na 18124 (18 odgovora) što ne čudi jer je sudjelovanje u događanjima uživo prvenstveni izbor onda kada je moguć, s obzirom da dopušta neposredan kontakt kako s ljudima tako i s građom, dok je s prolaskom pandemije vjerojatno smanjen broj događanja organiziranih za publiku u online okruženju.
U praćenju posjećenosti web stranica i nadalje postoje prepreke za savladavanje metrike s obzirom da su brojke kod dijela ispitanih muzeja nadalje iskazane samo zbirno. Razdioba posjećenosti po vrsti sadržaja kojeg muzej nudi na mrežnim stranicama trebala bi uputiti na omiljene sadržaje korisnika ili pak ukazati na potrebu za poboljšanja onih sadržaja koji se slabo posjećuju. Statistički pregled nije natjecanje u brojkama jer bi s tog gledišta npr. podaci o radnom vremenu i cijeni ulaznica bili najviše rangirani s obzirom da su među najkorištenijima, no oni nam ne mogu pobliže prikazati preferencije muzejskih posjetitelja - kako onih online tako i fizičkih, ali i onih potencijalnih koje svakako ne bi trebali smetnuti s uma u kreiranju sadržaja i komunikaciji bilo kojim kanalima - već nam mogu eventualno ukazati na želju korisnika da posjeti muzej.
Treba spomenuti da bi brojke bile znatno veće da su u kalkulaciju ušli podaci od NP Brijuni s njihovih 1,8 milijuna korisnika newslettera, no s obzirom da se radi o mrežnim stranicama popularnog nacionalnog parka na kojima se nalaze i muzejske zbirke Pododsjeka za zaštitu kulturnih dobara NP za koje nisu iskazani zasebni podaci, nismo ih mogli uvrstiti, kao ni u ukupan broj mrežnih aktivnosti koji bi u tom slučaju bio za čak 3,2 milijuna veći.
Čini se da se muzeji bolje snalaze u praćenju društvenih mreža i video platformi o kojima su podatke dostavili svi uključeni muzeji – njih 132 ili 77 % muzeja iz Upisnika.
Baš kao i prethodnih godina, Facebook je gotovo nezaobilazna društvena mreža – svi muzeji koji su dostavili podatke za društvene mreže naveli su Facebook kao (prvu) društvenu mrežu (Prikaz 2), a i podaci o pregledima i aktivnostima svjedoče da je to najčešće korištena mreža (12.820.115), baš kao i u 2022. u kojoj je ukupan broj ipak bio za 18,4 % veći.
Na ljestvici popularnosti nakon Facebooka slijedi Instagram kojeg je navelo 79 muzeja (1.108.688), dok su najčešća kombinacija mrežnih kanala Facebook, Instagram i YouTube a s odmakom ih slijedi nekadašnji Twitter (sada X) kojeg je navelo da koristi tek desetak muzeja (s ukupnom posjećenošću i reakcijama 43530, gotovo upola manjom od 2022. kada je bilo 79689).
Zamjećuje se da nisu iskazane brojke za pojedine društvene mreže ili video platforme za koje su muzeji prethodnih godina dostavili podatke (primjerice YT, Vimeo, Instagram, TikTok). Ponekad je razlog što nema novih objava na primjerice You Tube kanalu, no također „odustajanje“ ili smanjeni opseg online kanala može značiti i zasićenost ili veliku zahtjevnost redovitog oblikovanja sadržaja prilagođenih svakoj pojedinoj platformi i publici koja ju koristi – to zahtijeva znanje, ideje, vrijeme, ustrajnost i disciplinu. Također, ima i suprotnih primjera kada muzeji na svoju listu dodaju online kanale kojima se služe u komunikaciji s javnosti.
YouTube je omiljena video platforma koju koristi 55 muzeja (42 % ispitanih), dok se usprkos kontroverzama TikTok uspio održati među osam hrvatskih muzeja (za tri više nego prethodne godine kada ih je pet navelo podatke da koristi platformu) koji su u 2023. godini zabilježili 172141 pregleda, 87 % više nego u 2022. Video platformu Vimeo naveo je tek jedan muzej, dok ukupan broj pregleda ponuđenih sadržaja u 2023. godini iznosi 47 što je pad od gotovo 94 % u usporedbi s 2022. kada ih je bilo 726 (Prikaz 3).
Ipak, nije sve samo u ciframa nego u sadržaju i njihovoj kvaliteti koja se ne mora nužno ogledati u (velikim) brojevima. Ovakvi bi pregledi trebali olakšati muzejima da prepoznaju online sadržaje koje bi mogli unaprijediti ili ih samo bolje promovirati. Tu se neizbježno nameće vječno pitanje muzejskog kadra i osposobljenosti i tko će se tom dinamičnom poslu posvetiti, kad nam brojke za 2022. kazuju da tek svaki četvrti muzej ima djelatnika za odnose s javnošću i/ili marketing a podacima o postojanju (bilo kakve) digitalne strategije muzeja čak niti ne raspolažemo. U svakom slučaju, muzeji su u digitalnu stvarnost hrabro zakoračili dodatno pogurnuti pandemijom koronavirusa, a preostaje im da se s virtualnom stvarnošću sažive i iskoriste njezine mogućnosti što je najbolje moguće.
Iz tiska je izašao novi broj časopisa Informatica Museologica 54/2023. koji u uredničkoj koncepciji Lade Dražin-Trbuljak donosi 40 priloga 48 autora na 256 stranica časopisa.
Tema broja časopisa IM 54/2023 muzeji su na našim jadranskim otocima. U suradnji s muzealcima – kustosima i voditeljima otočnih muzeja – ideja je bila progovoriti i izdvojiti izazove, ali i prednosti s kojima se u svome radu suočavaju. Kroz dvadeset i jedan autorski prilog teme broja – kolega iz muzeja na otocima Cresu, Lošinju, Korčuli, Hvaru, Braču, Murteru i poluotoku Pelješcu, i kolega iz drugih muzeja koji su pisali o projektima na otocima Zlarinu i Pašmanu – dobili smo priliku upoznati se s programima, aktivnostima i inicijativama koje poduzimaju, kao i s dragocjenim djelovanjem njihovih prethodnika te o gotovo cijelom stoljeću zajedničkog sudjelovanja u misiji čuvanja kulturne baštine hrvatskih otoka.
Prema podatcima iz Upisnika javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj, kao i iz Registra muzeja, galerija i zbirki u RH (OREG), koji se vode pri Muzejskome dokumentacijskom centru, od 171 zakonski registriranog muzeja na osam otoka (Brijuni, Lošinj, Cres, Pag, Murter, Brač, Hvar, Korčula) i poluotoku (Pelješac) osnovano je 16 muzeja i 6 muzejskih zbirki koje djeluju u sastavu otočnih ili drugih muzeja (npr. Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Narodnog muzeja Zadar, Muzeja općine Jelsa, Strossmayerove galerije starih majstora HAZU), što čini udio od 12,28 %.
Muzejski dokumentacijski centar nastoji mapirati stanje u praksi i prikupiti podatke o svim muzejskim institucijama i entitetima u Hrvatskoj bez obzira na njihov pravno-administrativni status, pa se u njegovu stručnom Registru pohranjuju podatci o muzejima i muzejskim zbirkama koji samo djelomično zadovoljavaju ili uopće ne zadovoljavaju uvjete propisane Zakonom o muzejima, ali posjeduju muzejsku građu te su nam iznimno važni kao pokazatelji inicijativa koje katkad s više ili manje uspjeha tijekom nekoliko desetljeća djeluju na terenu, i prije svega su izraz želje lokalnog stanovništva da se sačuva baština njihovih otoka.
Slijedom podataka iz Upisnika i OREG-a možemo rezimirati da na otocima djeluje 30 muzejskih entiteta – muzeja, muzejskih zbirki i stalnih muzejskih zbirki, s tim da bi se u daljnjim istraživanjima morao analizirati i posljednjih godina sve učestaliji fenomen interpretacijskih centara na otocima, kojih smo u ovome trenutku izdvojili 15, a vjerojatno je da će ih u skorije vrijeme biti i više.
Kako bi se iskoristili potencijali otoka te utjecalo na bolji i kreativniji život lokalnih zajednica u kojima djeluju, jednako koliko i na razvoj kulturnog turizma kao jednog od segmenata turističke industrije, iznimno je važno prepoznati upravo ulogu kulture, baštine i, pogotovo, muzeja i muzejskih profesionalaca na otocima. Njihov je uspjeh prije svega rezultat upornog rada i entuzijazma, ali to katkad nije sasvim dovoljno.
Muzejska nas zajednica posljednjih godina upozorava na probleme vezane za nedostatno financiranje programa, poteškoće rada u adaptiranim povijesnim zgradama te u vezi s tim i na otežavajuće prilagodbe prostora slabije pokretnim osobama. U posljednje vrijeme pojavili su se sve brojniji problemi s poplavama i obalnim erozijama zbog porasta razine mora i jačanja oluja. Dugogodišnji problemi vezani su i za nedostatak kako stručnoga, tako i tehničkog osoblja za kvalitetno obavljanje redovite muzejske djelatnosti, kao i onih sadržaja koji nisu osnovna djelatnost muzeja, ali ih muzealci obavljaju svjesni da su to sve potrebe šire zajednice.
Unatoč mnogim problemima, svi će muzejski djelatnici u konačnici zaključiti da im je njihov posao važan i da su ponosni što su dio muzejske priče jer su svjesni koliko su muzeji na otocima važni ne samo kao akteri muzejske djelatnosti nego i kao partneri u suradnji s lokalnim i nevladinim organizacijama te kao inicijatori i nositelji kulturnog razvoja.
U rubrici Riječ je o donosimo članak autorice mr.sc. Renate Veličan Hrvatski željeznički muzej - S osvrtom na probleme i poteškoće, potencijale i perspektive razvoja.
U razdoblju kada je budućnost Hrvatskog željezničkog muzeja prilično neizvjesna, autorica u prilogu postavlja pitanje zašto nacionalni željeznički muzej nema riješena ni osnovna egzistencijalna pitanja, a rješavanje životnih pitanja kao što je „krov nad glavom” odnosno postojanje adekvatnog prostora, osnova je daljnjeg opstanka Hrvatskog željezničkog muzeja.
Osim toga ukazuje i na veliki problem nedostatka financiranja za konzerviranje i restauriranje, to jest očuvanje parnih lokomotiva kao muzejskih predmeta.
Rubrika Iz muzejske teorije i prakse donosi prilog dr.sc. Maje Šojat Bikić Bibliometrijska analiza 50 godišta časopisa Informatica Museologica, 1973. – 2022. sa zanimljivim rezultatima analize koja omogućava uvid u publicističku aktivnost djelatnika Muzejskoga dokumentacijskog centra (MDC-a), muzejskih i sveučilišnih djelatnika te ostalih autora, informira nas koji je autor najproduktivniji, iz koje institucije i kojega grada dolazi najviše priloga, jesu li publicistički aktivnije žene ili muškarci, koje vrste priloga prevladavaju, koji su sadržaji najzastupljeniji, o kojem je muzeju objavljeno najviše priloga.
Nekoliko stručnih priloga donose prikaze o izložbama – autorice Jasmine Fučkan A Genius Mind: the Mystery of Banksy in Vienna, Marije Lazanje Dušević Riječke vedute – iz Zbirke razglednica Muzeja grada Rijeke, Rafaele Ban Alga Sušak – čuvar vašeg zdravlja u Muzeju grada Rijeke te prikaz dr.sc. Jadranke Sulić Šprem i Frane Čizmića Početak u Prirodoslovnome muzeju Dubrovnik. U istom bloku donosimo priloge koji se bave istraživanjem tema vezanima uz funduse – Slavena Perovića Krajolici na kojima su prikazana rimska zdanja na djelima Sebastiana del Piomba naslikanima u Rimu te na slici Sveti Luka iz Muzeja Mimara i ponešto o prikazima obuće na spomenutim slikama, Vilene Vrbanić Glazbeni instrumenti iz fundusa Muzeja grada Iloka, Nikoline Šimunović Između teorije i prakse: obrada i opis dokumentarnih ostavština u Hrvatskom povijesnom muzeju i Ive Katarine Vukičević Kartografski opus Martina Kolunića Rote u Hrvatskome povijesnome muzeju.
U sljedećoj rubrici naslovljenoj Pogledi, događaji, iskustva slijede prilozi Petre Bilobrk, Ane Busija, dr.sc. Željke Miklošević Novi naručitelji HR – prema demokratskome modelu integracije suvremene umjetnosti i baštine, Mirne Petak Od gladi do anoreksije (i natrag) Razgovor sa Željkom Jelavić, muzejskom savjetnicom, voditeljicom muzejske edukacije u Etnografskome muzeju Zagreb, Janje Kovač i Ane Šestak Riznica Međimurja – prvi muzej u Hrvatskoj potpuno prilagođen osobama s invaliditetom, Antonije Dejanović i Ive Novak All instruments come alive!: pedagoške glazbene radionice iz Muzeja za umjetnost i obrt.
Autor naslovnice i grafičkog prijeloma je Igor Kuduz, lektorica Zlata Babić, prevoditelj sažetaka Graham McMaster, a urednica Lada Dražin-Trbuljak.
Sadržaj publikacije pogledajte ovdje.
Nadamo se da ćete nas i dalje s interesom pratiti na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (Hrčak), o čemu nam govori i brojka od 1.944.799 posjeta koji iz godine u godinu sve više raste. Više na: https://hrcak.srce.hr/informatica-museologica
Ako želite naručiti Informaticu Museologicu 54 po promotivnoj cijeni od 10 eura, molimo da nam e-mailom dostavite ispunjenu narudžbenicu na mtiric@mdc.hr.
Poziv za slanje priloga za IM 55/2024
U najavi je i novi broj časopisa Informatica Museologica 55/2024, objavljen je poziv za slanje priloga, te vas ovom prilikom podsjećamo da je rok za slanje priloga do 1. srpnja 2024.
Više informacija možete pronaći u Vijestima iz svijeta muzeja, Newsletter, broj 211., 23. 1. 2024.
(Lada Dražin-Trbuljak)
Angelica Kauffmann, Autoportret na raskrižju između glazbene umjetnosti i slikarstva, 1794. Ulje na platnu, 147.3 x 215.9 cm. National Trust Collections (Nostell Priory, The St. Oswald Collection). Fotografija: © National Trust Images/John Hammond
Angelica Kauffmann u Kraljevskoj akademiji umjetnosti – izložba o slikarici koja je uspjela u muškom svijetu
U Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu nedavno je otvorena izložba posvećena Angelici Kauffmann, jednoj od najslavnijih slikarica 18. stoljeća koja se portretirajući najutjecajnije ličnosti svog vremena i oživjevši žanr povijesnog slikarstva uzdignula na vrh dominantno muškog umjetničkog svijeta. Izložba je nastala u suradnji s Muzejom Kunstpalast iz Düsseldorfa u kojem je postavljena početkom 2020.
Angelica Kauffmann (1741. – 1807.), od suvremenika prozvana „najkultiviranijom ženom u Europi“, rođena je u Švicarskoj. Kao čudo od djeteta bila je izvrsna u glazbi te je govorila nekoliko jezika. Budući da kao žena nije mogla upisati likovnu akademiju, obrazovanje je stekla od oca slikara. Ova izložba kronološki prati njezin umjetnički razvoj i uspon do slave u Londonu, ulogu u osnivanju Kraljevske akademije i kasniju karijeru u Rimu uz više od trideset djela, uključujući važne međunarodne posudbe.
Uvodni dio donosi pregled autoportreta, značajnog korpusa unutar stvaralaštva A. Kauffmann, u kojima je istraživala svoj identitet umjetnice i oblikovala vlastitu reputaciju. Jedan od posebice značajnih je „Autoportret u tradicionalnoj nošnji šume Bregenz“ iz 1781. koji prikazuje Kauffmann u tradicionalnoj nošnji rodnog mjesta njezina oca s nagnutim šeširom koji je kasnije reproduciran na naslovnici njezine prve biografije (1810.). U autoportretima Kauffmann je sebe često slikala kao idealizirani lik koji ne stari, kao npr. u „Autoportretu u haljini 'all’antica'“ (1787.) jednom od njezinih najprepoznatljivih prikaza.
Iduća izložbena cjelina posvećena je boravku u Italiji krajem 1750-ih i u prvoj polovici 1760-ih. Italija u koju je Kauffmann došla kako bi pomagala ocu u izradi narudžbi važna je za njezin razvoj jer je tamo mogla proučavati klasično kiparstvo i djela starih majstora. Na početku svoje karijere slikala je portrete visokopozicioniranih britanskih mladića na njihovoj „velikoj turneji“ po Europi, kao i učenjaka i umjetnika koje je upoznala u Italiji. Jedan od njih bio je i Johann Joachim Winckelmann čiji portret iz 1764. prikazuje ovog poznatog povjesničara umjetnosti zamišljenog za stolom i u ležernoj odjeći. Upravo ideja da slavne modele slika neformalno bilo je nešto što ju je razlikovalo od ostalih portretista tog vremena.
Iako uspješna kao portretistica, Kauffmann je sebe prvenstveno smatrala povijesnom slikaricom, unijevši originalnost u žanr u pogledu fokusa na snažne ženske likove koje je, za razliku od svojih suvremenika prikazivala s puno više suosjećanja. Na slici „Kleopatra ukrašava grob Marka Antonija“ (1769–70) Kauffmann prikazuje ožalošćenu kraljicu Egipta u pratnji slugu na grobu svog ljubavnika, a ne kao egzotiziranu zavodnicu.
Treći dio izložbe posvećen Kauffmann i Kraljevskoj akademiji umjetnosti istražuje njezin uspon u Londonu u kojem je prihvaćena u unutarnji krug umjetničkog svijeta upoznavši se netom nakon svog dolaska 1766. s jednim od vodećih umjetnika tog vremena, Joshuom Reynoldsom. Njega je 1767. portretirala u ateljeu za stolom punim knjiga i bistom njegovog umjetničkog uzora Michelangela. Prijateljstvo s Reynoldsom i dobri odnosi s kraljicom Charlotteom pomogli su joj da uz slikaricu Mary Moser postane jedina žena među 36 osnivača Kraljevske akademije 1768. Doduše, na grupnom portretu Johanna Zoffanyja „Akademici Kraljevske akademije“ (1771–72) značaj dviju žena minimiziran je njihovim smještajem na poludovršene portrete na zidu, a kao žene nisu mogle prisustvovati sastancima te im nije bilo dopušteno raditi prema živim modelima. Unatoč preprekama Kauffmann je sudjelovala na prestižnim godišnjim izložbama Akademije te 1780. dobiva narudžbu da u novim prostorijama u Kući Somerset oslika „Elemente umjetnosti“ – četiri ovalna stropna panela s prikazom četiri faze stvaranja umjetničkog djela koje je Kauffmann naslikala kao žene („Crtanje“).
Angelica Kauffmann, Crtanje, 1778-80. Ulje na platnu, 128.3 x 149 cm. © Royal Academy of Arts (Kraljevska akademija umjetnosti), London. Fotografija: John Hammond
Nakon petnaest godina u Londonu, 1782. Kauffmann se vraća u Rim što je obrađeno u posljednjem dijelu izložbe. Ondje je naslikala pionirske slike sebe i svojih prijateljica često prikazanih u liku muza klasične mitologije („Portret Emme, Lady Hamilton, kao muze komedije“, 1791). Povijesne slike iz njezina rimskog razdoblja i dalje su usredotočene na isticanje ženskih likova. Na „Autoportretu na raskrižju između glazbene umjetnosti i slikarstva“ (1794.) Kauffmann se, aludirajući na mitološku priču o Heraklovom izboru između života poroka i vrline, osvrće na ključnu prekretnicu u vlastitom životu i napuštanje glazbene karijere u korist slikarstva. Nastavlja slati slike na izložbe Kraljevske akademije u Londonu, a posljednja joj je izložba bila 1797. Umire u Rimu 1807., a nakon veličanstvenog sprovoda njezina bista koju je izradio Johann Peter Kauffmann postavljena je u Panteonu pored Rafaelove.
Izložba „Angelica Kauffmann“ otvorena je do kraja lipnja 2024.
(Ivona Marić)
Izvor: Gradski muzej Bjelovar
„Srednjovjekovni Gudovac“ – najstarija hrvatska pisanica na izložbi u Gradskom muzeju Bjelovar
U Gradskom muzeju Bjelovar u četvrtak 21. ožujka otvara se izložba „Srednjovjekovni Gudovac“ koja javnosti približava važan dio bilogorske povijesti – gradinu u Gudovcu na kojoj je 2003. godine pronađena uskršnja pisanica, dosad najstariji nalaz takve vrste s područja Hrvatske (15. st.).
Prvi dio izložbe prikazivat će srednjovjekovnu kuhinju, dok će drugi dio izložbe prikazivati presjek ostale građe pronađene na gudovačkoj gradini s ciljem da se posjetiteljima dočara svakodnevni život srednjovjekovnih stanovnika Gudovca (Gwdoch, Gwodowcz), danas glavnog sajmišnog mjesta, a nekada plemićkog kaštela izgrađenog svega 7 kilometara od središta grada Bjelovara. Iako je Gudovac jedno od najstarijih naselja unutar šire okolice Bjelovara, čija prošlost ostavlja svoje tragove još od prapovijesti (ustanovljen neolitički sloj), pa putevima antike (pojedini nalazi unutar srednjovjekovnih slojeva), ipak se povijesno pero zadržalo malo više u srednjem vijeku, točnije u razdoblju od 14. do 16. stoljeća.
Posjetitelji će moći saznati više o povijesti gudovačke gradine – utvrđenog plemićkog posjeda u kojemu se odvijao suživot plemića i podređenih u njegovoj službi, podignute početkom 14. stoljeća kada se u izvorima spominje posjed Gud (Guth, 1334. godine) po kojemu je selo najvjerojatnije dobilo ime. Kasnosrednjovjekovna gudovačka gradina, naseobinsko-obrambenog karaktera, nalazila se u sjevernom djelu sela Gudovac, bila je nizinskog tipa te promjera oko 50 metara. Podignuta u močvarnom i podvodnom okolišu čemu je pridonio obližnji potok Plavnice, jedan je od mnogih razloga zašto su se tu nastanili srednjovjekovni plemići. Središnje utvrđenje bilo je utvrđeno širokim jarkom i bedemom izgrađenim od drvenih greda i zemljanog nasipa, čiji se ostaci najbolje vide na sjevernoj strani gradine.
Izvor: Gradski muzej Bjelovar
Najatraktivniji dio postava bit će rekonstrukcija srednjovjekovne kuće s naglaskom na kuhinju u čijem će ambijentalnom okruženju biti izložena jedna od najstarijih pisanica u Europi pronađena u fragmentima (njih ukupno 146). Restauracijom i konzervacijom u Hrvatskom restauratorskom zavodu iznijeti su zaključci kako je jaje kokošjeg podrijetla, ukrašeno srcolikim motivima na čokoladno smeđoj podlozi. Motivi su se radili tehnikom rastopljenog voska koja se koristi i u današnje vrijeme. Podatak o bojanim jajima u Hrvatskoj iz otprilike istog razdoblja možemo tražiti u djelima književnika Mavra Vetranovića (1482.-1575.) s prostora tadašnje Dubrovačke republike. Samo jaje govori o običajima koji su se prakticirali u srednjem vijeku, a danas je dokaz kako tradicija bojanja pisanica za blagdan Uskrsa nije iščeznula.
Izloženi arheološki materijal periodno se najviše svrstava u drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stoljeća, kada se spominje magistar Petar koji je imao funkciju viceprotonatora Kraljevine Slavonije i bio upravitelj posjeda Zagrebačke biskupije čime se mogu potvrditi bliske veze s Crkvom, ali i s kraljevskim dvorom u Budimu. O bliskim vezama s Budimom govore i pećnjaci koji su se koristili za gradnju kaljevih peći, kao i kalupi za njihovu izradu, čija radionica se nalazila u Gudovcu, prateći motive susjednih radionica kao i način izrade.
Autorica izložbe je Petra Tar, a izložba će se moći razgledati u Gradskom muzeju Bjelovar do 4. travnja 2024.
(Petra Tar)
„Belo zlato“ – priče o pamuku iz Slovenskog etnografskog muzeja
Početkom 2023. Slovenski etnografski muzej (SEM) iz Ljubljane otvorio je izložbu „Bijelo zlato: priče o pamuku“ nastalu kao dio projekta Ethnographic and World Cultures Museums as Spaces of Care (2019 – 2023), popraćenu ilustriranim dvojezičnim katalogom (slo/eng) koji čitateljima predstavlja pamuk, sirovinu koja je uvelike utjecala na naš svijet i kapitalistički sustav.
Na čelu projekta nalazio se Weltmuseum Wien, a u njemu je sudjelovalo 13 europskih etnografskih muzeja. Projektom se nastojalo potaknuti muzeje da preuzmu aktivniju ulogu u podizanju svijesti o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na okoliš, a muzejske stručnjake da uvedu održivije prakse i primjene ih na očuvanju baštine.
Projekt je organiziran oko međusobno povezanih tema, a jedna od njih je europski kolonijalizam i njegove posljedice na moderno društvo, stoga se SEM odlučio izložbom predstaviti pamuk, sirovinu koja je uvelike utjecala na moderni svijet i kapitalistički sustav. Iako su tekstil i tekstilna industrija česta tema izložaba, SEM je izborom pamuka kao teme prikazao rijetko obrađivano područje, aktualiziravši ga suvremenom problematikom klimatskih promjena.
Katalog je uredila Tina Palaić, etnologinja, kulturna antropologinja i kustosica, a autori tekstova su kustosi SEM-a i suradnici, afirmirani stručnjaci u području povijesti umjetnosti, sociologije kulture i kemije. Katalog, koji se sastoji od devet poglavlja, čitatelje u priču o pamuku uvodi tekstovima o njegovim posebnostima te dugoj i složenoj povijesti uzgoja i proizvodnje. U središnjem dijelu kataloga predstavljene su dvije zbirke SEM-a koje potječu iz ranog 20. st. i svjedoče o uključenosti Slovenaca u kolonijalne procese. Posljednja poglavlja posvećena su aktualnim problemima u uzgoju pamuka i mogućim rješenjima.
Zbirke predstavljene na izložbi i u katalogu rasvjetljavaju priču o pamuku. Predmeti iz prve potječu iz Bengala, odakle su misionari u Sloveniju slali predmete prikupljene na misijama, da bi se potom oko njih organizirale izložbe čija je svrha bila upoznati sunarodnjake sa stranom kulturom, ali i osigurati financijska sredstva i moralnu podršku za nastavak misionarskog rada. SEM je 1949. došao u posjed zbirke s bengalske misije koja sadrži manje skulpture, ukrasne i uporabne predmete od mjedi, i indijske tiskovine s početka 20. st. Zbirka je kroz godine nadopunjavana donacijama i kupnjama, a između ostaloga obogaćena je sarijima koji su predstavljeni na izložbi. Odabrani predmeti poput tekstila i indijskih grafika božanstava i motiva iz svakodnevnog života ilustriraju proizvodnju pamuka i kulturu odijevanja u Indiji.
Druga je zbirka nastala odlaskom baruna Antuna Codellija i njegovog suradnika Lea Poljaneca u Togo, čiji je zadatak bio postavljanje prve radiotelegrafske postaje između tadašnjeg Togolanda i Njemačkog kolonijalnog carstva. Poljanec se bavio fotografijom i opsežno dokumentirao svoj boravak u Togu, a na nekim je fotografijama zabilježio uzgoj pamuka lokalnog stanovništva – pakiranje sirovog pamuka u vreće, predenje i tkanje na razboju. Pri povratku u Sloveniju održavao je predavanja o Togu praćena svojim fotografijama koje se nalaze i u katalogu izložbe.
Posljednje poglavlje kataloga zaključuje se izazovima s kojima se današnji uzgajivači pamuka susreću. Niska prodajna cijena pamuka, visoke cijene gnojiva i pesticida, neregularnost padalina, poplave i suše uzrokovane klimatskim promjenama. Kako bi odgovorili na izazove, farmeri implementiraju nove tehnike, primjerice namakanje sjemenki pamuka prije sijanja, reforestacija i uzgoj slobodnih kokoši koje gnoje tlo, a kao najbitniju stavku u olakšavanju rada navode međusobnu solidarnost i kooperaciju.
Belo zlato : zgodbe o bombažu = White gold : stories of cotton / urednica, editor Tina Palaić ;
[avtorice in avtorji besedil, authors Natalija Polenec ... [et al.] ; prevod, translation Andreja
Šalamon Verbič ; fotografije, photographs Marko Frelih ... et al.].- Ljubljana : Slovenski
etnografski muzej = Slovene Ethnographic Museum, 2023.- 120 str. : ilustr. u boji ; 22 cm
ISBN 978-961-6388-87-0
(Andrea Saik)
Izvor: Muzej Prigorja
Muzej Prigorja – izložba posvećena filmskom velikanu Nikoli Tanhoferu
U susret stotoj godišnjici rođenja Nikole Tanhofera (1926 - 2026), Muzej Prigorja u njegovim rodnim Sesvetama otvorio je nedavno izložbu „Zatamnjenje - odtamnjenje“ koja prikazuje karijeru, filmski život te mnoga filmska i druga stvaralačka umijeća nezaboravnog hrvatskog snimatelja, scenarista, redatelja i pedagoga, a pratećim programom u kinu Narodnog sveučilišta Sesvete podsjeća na njegova najznačajnija filmska djela.
Iako izložbom dominira Tanhoferov kultni film H-8... iz 1958, po novomilenijskim anketama kritičara najbolji hrvatski film svih vremena, postav kroz nekoliko cjelina – fotografijama, plakatima, rukopisima, arhivskom građom i artefaktima, prikazuje cjelokupnu stvaralačku putanju velikog i višestrano talentiranog filmaša. Ona započinje kasnih 1940-ih snimanjem filmskih novosti te suradnjom na ranim filmovima B. Marjanovića, B. Bauera i K. Golika, nastavlja se samostalnim režijama sedam igranih filmova raznih žanrova, televizijskih emisija i jedne televizijske serije, potkraj šezdesetih godina usmjerava prema pedagoškom radu te pisanju o filmskoj fotografiji i snimateljskoj profesiji, a 1980-ih i eksperimentiranju na polju kompjutorske grafike.
Izvor: Muzej Prigorja
Izložba upozorava i na neke od Tanhoferovih tehničkih inovacija u doba kada je profesionalna kinematografija još bila u povojima ‒ zbog kojih su ga kolege nazvale filmskim „začinjavcem“, te na njegova brojna filmska umijeća koja su mu donijela naslov „neumornog filmskog desetobojca“.
Filmski program u kinu Narodnog sveučilišta Sesvete sastoji se od, prema sudu kritike, njegovih najboljih igranih filmova (dugometražni Nije bilo uzalud, 1957, H-8..., 1958, Dvostruki obruč, 1963. i srednjometražni Klempo, 1958), te kratkih filmova drugih redatelja koje je Tanhofer kreativno obilježio svojim snimateljskim radom. Također u okviru pratećeg programa, Knjižnica Sesvete ugostila je 5. ožujka 2024. tribinu na kojoj su živući Tanhoferovi suradnici, bivši studenti, kolege i filmolozi evocirali jedinstveni lik i djelo filmskog velikana i zaslužnog Sesvećanina.
Izložbu i popratni program, u suradnji s Hrvatskim državim arhivom, koncipirali su filmski snimatelj i redatelj Silvestar Kolbas te filmska kritičarka Diana Nenadić, uz dizajnersku podršku Tomislava Mrčića.
Izložba je otvorena do 26. travnja 2024. godine.
(Muzej Prigorja)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr