HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirala: Ivona Marić

Posjećenost hrvatskih muzeja – u 2022. veliki rast posjećenosti

Hrvatski muzeji u prvoj postpandemijskoj godini zabilježili su 3 458 338 posjetitelja. Prema rezultatima ankete koju je proveo Muzejski dokumentacijski centar (MDC), a na koju se od 168 muzeja upisanih u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH odazvalo njih 143 ili 85 posto, posjet našim muzejima u odnosu na 2021. godinu povećao se za visokih 35,6 %, no brojke su još uvijek daleko od posljednje pretpandemijske 2019. godine kada su muzeji imali 5 235 765 posjetitelja.

Najposjećeniji muzej i ove je godine Arheološki muzej Istre pod kojim su i izdvojene zbirke u pulskoj Areni. Prošlogodišnjih 509 778 posjetitelja vraća ih na posjećenost od više od pola milijuna koliko su imali i 2018. i 2019. Kao i prošle godine porast od gotovo 200 tisuća posjetitelja odraz je skoka broja turističkih posjeta koji je u Istri prema podatcima eVisitora u 2022. sustigao posjećenost iz 2019.

Na drugom su mjestu Muzeji Hrvatskog zagorja s 301 508 posjetitelja, zamjetan porast od 13,4 % u odnosu na referentnu 2019. godinu, dok je na treće mjesto izbio Tehnički muzej Nikola Tesla iz Zagreba s 259 493 posjeta i porastom od 33 % u odnosu na 2019. Ovaj agilni zagrebački muzej porast broja posjetitelja od 136 % u odnosu na prethodnu 2021. postigao je brojnim događanjima i pedagoškim aktivnostima – 25 otvorenih izložbi i 4769 stručnih obilazaka, a i otvorio je širom svoja vrata drugim zagrebačkim muzejima koji su zbog potresa ostali bez prostora. Četvrti su Dubrovački muzeji s 235 526 posjetitelja, dok je na petome mjestu Muzej grada Splita koji je zajedno s Dioklecijanovim podrumima privukao 210 103 posjetitelja.

Prema pojedinačnim kategorijama najveći je porast zabilježen kod posjeta stalnim postavima koji su s prošlogodišnjih 1 250 073 narasli na 2 093 639 posjetitelja, dok je velik skok zabilježen i u kategoriji povremenih izložbi koje su s prošlogodišnjih 450 789 narasle na 876 245 posjetitelja. Značajan je i porast učenika koji su u odnosu na prošlu godinu gotovo četiri puta češće posjećivali muzeje, što možemo pripisati prestanku primjene epidemioloških mjera, a najaktivniji u radu s mladima bili su Muzeji Hrvatskog zagorja koje je posjetilo 77 237 djece iz osnovnih i srednjih škola. Slijedi Tehnički muzej Nikola Tesla u čijim je programima sudjelovalo 49 257 djece, dok se na trećem mjestu našao Muzej grada Zagreba koji je u protekloj godini privukao 23 965 najmlađih korisnika.

Hrvatske muzeje i galerije posjetilo je 912 594 turista ili 386 116 više nego prethodne godine, od čega gotovo dvije trećine otpada na samo tri naša redovno najposjećenija muzeja - Arheološki muzej Istre, Muzej grada Splita i Muzeje Hrvatskog zagorja, dok Dubrovački muzeji smješteni u našoj najpoznatijoj turističkoj destinaciji i dalje ne vode evidenciju o stranim posjetiteljima.

Ako gledamo gradove pojedinačno, muzeji su i dalje najposjećeniji u Zagrebu u kojem je, unatoč činjenici da je gotovo pola zagrebačkih muzejskih kuća zatvoreno zbog konstruktivne obnove, zabilježeno 22 % svih ulazaka u muzeje. Velik broj posjeta može se pripisati novim i inovativnim rješenjima kojima su muzealci nastojali doći do publike usprkos zatvorenosti matičnih kuća. Uspostavljena su brojna partnerstva u zemlji i inozemstvu, Nacionalni muzej moderne umjetnosti privremeno se “premjestio” u Zadar, a vrata svojih još uvijek funkcionalnih izložbenih prostora i on je, kao i Etnografski i Tehnički muzej, otvorio zagrebačkim muzejima koji su ušli u obnovu.

Klovićevi dvori također su postali “utočište” za izložbene projekte kolega poput velike izložbe „Sedamdesetprve“ Hrvatskog povijesnog muzeja. Zatvoreni Muzej za umjetnost i obrt svojim je izložbenim projektima gostovao od Trsta, Budimpešte i Barnbacha preko Rijeke i Zadra do zagrebačkih muzeja (Etnografski, Tehnički, Nacionalni muzej moderne umjetnosti). Pomalo iznenađujuće na drugom mjestu gradova prema posjećenosti muzeja našla se Pula s 20 % od ukupnog broja posjeta jer od prošle godine, pored antičke Arene, korisnicima u sklopu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre nudi putovanje kroz povijest pulskog fortifikacijskog sustava, dok se na trećem mjestu s 11,5 % nalazi grad Dubrovnik.

Premda su imajući na umu okolnosti u kojima su se nakon potresa našli zagrebački, a među njima i naši najveći nacionalni muzeji, ovo zapravo izvrsni podatci – činjenica jest da i nakon porasta od
35 % u odnosu na 2021. još uvijek smo u odnosu na posjećenost iz posljednje pretpandemijske godine u minusu 34 % ili negdje oko broja posjetitelja koje su hrvatski muzeji bilježili prije deset godina.

(Ivan Guberina)

 

Fotografirao: Vedran Husremović / Uvod u svijet bećarca, Muzej bećarca

Muzej bećarca – muzej koji svakoga vodi na put do srca Slavonije

Bećarac, nematerijalna kulturna baština Hrvatske koju štiti UNESCO, tradicijski je vokalno-instrumentalni napjev kojim Šokci i Šokice u svega dva rimovana deseteračka stiha pjevaju o svemu što čini ljudski život. A od petka, 17. veljače, ova živa baština svoj stalni je dom pronašla u dugo očekivanom i novootvorenom – Muzeju bećarca u Pleternici.

Bećarac kao nematerijalna kulturna baština ne postoji bez ljudi, on je autentični medij komunikacije. Zato je prenošenje nematerijalne baštine u materijalni medij muzejske izložbe nezamislivo bez samih baštinika bećarca. Srce i okosnica stalnog muzejskog postava Muzeja bećarca je upravo to živo društveno tkivo – Šokice i Šokci koji i danas žive bećarac. Izložba je medij koji prenosi njihove glasove, a istodobno omogućava svim posjetiteljima da se na svoj način smisleno iniciraju u taj svijet.

 

Fotografirao: Vedran Husremović / Bećarac u pokladnim običajima, Muzej bećarca

Od samog početka projekta interdisciplinarni tim zagrebačkih Muza (tvrtka za kulturu i turizam), kojeg sačinjavaju kustosice, interpretatorice baštine, etnologinje i kulturne antropologinje, povjesničarke umjetnosti i muzeologinje, sa Šokačkom je zajednicom gradio priču Muzeja bećarca. Kroz razdoblje od osam godina, uz važne upravljačke dokumente za Muzej, facilitirale su i vodile proces izrade idejnog, a zatim i izvedbenog koncepta muzejske izložbe, na temelju kojeg je, kroz svega nekoliko mjeseci intenzivne implementacije, postavljena stalna izložba. Osluškivanjem glasova dionika i davanjem prostora za njihove doprinose, dobile su mandat i povjerenje da ovu živu baštinu sa svim posjetiteljima Muzeja podijele na suvremen i aktualan način.

Rad s lokalnom zajednicom osnažio je i njihova vlastita nahođenja u razvoju muzejske koncepcije: "U izložbi slavimo bećarac kao kreativni izraz ljudskog postojanja, koji je iznikao iz slobode izričaja i kao baštinu s kojom se svatko može povezati. Izložba izgrađena na tim načelima je interaktivna, inkluzivna, te potiče participaciju i su-kreaciju."

 

Fotografirao: Vedran Husremović / Interaktivni izlošci, Muzej bećarca

U pet izložbenih galerija smjestilo se pet velikih izložbenih cjelina, a dva su prostora Muzeja namijenjena odvijanju različitih participativnih programa (kino dvorana i prostor za radionice). Pomno oblikovana scenografija i preko četrdeset interaktivnih iskustava prostiru se na 426 četvornih metara. Svaki izložak Muzeja bećarca donosi neponovljive doživljaje koji posjetitelje potiču na angažman i dijalog sa sadržajem, ali i na međusobno povezivanje.

Susreti s nositeljima baštine omogućeni su video kazivanjima, a s različitim običajima posjetitelji se susreću putem umjetničkih filmskih produkcija snažnog autorskog pečata. Brojna studijska snimanja ispred green screena za potrebe interaktivnih izložaka posjetiteljima približavaju istovremeno virtualna, ali itekako stvarna nadmetanja u natpjevavanju ili pak borbu stihovima između bećara i repera. Osim što ovdje mogu glasati za izvedbu koja ih je najviše osvojila, posjetitelji svoj trag u ovoj izložbi još mogu ostaviti na način da sami slože bećarce, zaplešu kolo s Pleterničanima ili zapjevaju bećarac s raspjevanom skupinom bećara i bećaruša. Intrigantan je izložak gdje se posjetitelji susreću s bećarušom-roboticom, koja posjetitelje potiče na propitivanje kreativne moći umjetne inteligencije.

Muzej bećarca jedna je od rijetkih zgrada u Hrvatskoj izgrađenih isključivo za potrebe muzejskog postava, čije projektiranje potpisuje Rusan arhitektura. Koautorski tim, uz Muze, činili su i koautori u područjima grafičkog i produkt dizajna – studio Šesnić&Turković i Clinica studio. Samu implementaciju izložbe vodila je tvrtka AVC, a multimedijalna iskustva producirale su tvrtke Divit i Eltel. Uz važne pojedince iz lokalne zajednice, svoj doprinos u razvoju sadržaja za ovu stalnu izložbu dao je i vrstan tim umjetnika i kreativaca, a od značajnijih suradnji ističu se produkcijske kuće FADE-in i RESTART, sjajni ilustratori, fotografi, kipari i animatori Mislav Lešić, Manuel Šumberac, Dragan Kordić, Dijana Mataković, Petra Slobodnjak, Janko Petrović i Stjepko Galović (Kandžija). U radu s lokalnim baštinicima velika je zasluga naše stručne suradnice, etnologinje i strastvene bećaruše Marije Gačić.

Produkcija sadržaja uključivala je sakupljanje i prevođenje na engleski jezik preko 400 bećaraca, produkciju 50 video snimaka, izradu preko 200 ilustracija i fotografija, prikupljanje i restauraciju 200 originalnih muzejskih predmeta, u tek nekoliko mjeseci. Sve to ukazuje da se radi o jednoj od kompleksnijih implementacija stalnih muzejskih postava u Hrvatskoj i jedinstvenom stalnom postavu koji opsežno dokumentira i interpretira jedan baštinski fenomen i ljude koji su s njime neodvojivo i duboko povezani.

(Melita Trbušić, Muze d.o.o.)

 

Fotografirali: Domagoj Blažević (1, 6-11), Inia Herenčić (2, 4, 5), Vanja Babić (3)

 

Izvor: NEMO

NEMO – Deset načela "Praktičnog vodiča za digitalnu katalogizaciju"

Radna skupina za digitalnu transformaciju Europske mreže muzejskih organizacija (NEMO) objavila je Praktični vodič za osnovnu digitalnu katalogizaciju čija je svrha pružiti pomoć pri organiziranju digitalnih informacija i stvaranju digitalne strategije. Kroz 10 načela nude se rješenja za optimizaciju korištenja informacija za muzejske djelatnike ali i za vanjske korisnike. Pritom se u priručniku ne ulazi u pojedinosti o vrsti informacija koje bi trebalo prikupljati, već se nudi uvid kako obraditi i pripremiti već definirane informacije za digitalnu katalogizaciju. Vrlo korisna karakteristika ovog priručnika jest što se smjernice mogu prilagoditi veličini organizacije, odnosno brojnosti ljudskih resursa ili raspoloživosti financijskih sredstava, što priručnik čini primjenjivim na široki spektar ustanova bez obzira na njihovu veličinu.

Praktični vodič za osnovnu digitalnu katalogizaciju pokriva niz važnih tema u rasponu od automatiziranog poboljšanja podataka, višejezičnosti, provenijencije, prava korištenja i digitalne održivosti. U prvom se poglavlju navode preduvjeti za primjenu kvalitetnog digitalnog katalogiziranja koji uključuju misiju muzeja, politiku sabiranja, digitalnu strategiju, software te obrazovanje i osposobljavanje muzejskih djelatnika. Osim izjave o misiji muzeja i politike prikupljanja, muzeji bi svakako trebali imati sastavljenu i javno objavljenu digitalnu strategiju. Digitalna strategija opisuje kako se ciljevi muzejske misije i politike prikupljanja provode u digitalnom prostoru: Idealno, digitalna strategija definira i kontrolira sve strukture, mjere, projekte, resurse, kompetencije i vrijednosti, baš kao i troškove i koristi koje muzej ima u digitalnom polju te ih upravlja u smjeru optimalne koegzistencije.

Drugo poglavlje daje osnovne upute za obradu digitalnih informacija u kojima preporuča kodiranje elemenata informacija i rastavljanje iskaza na manje, međusobno povezane jedinice informacija kako bi informacije bile računalno upotrebljive. Treće poglavlje ističe važnost korištenja kontroliranog vokabulara koji ako je dostupan na internetu omogućava međuinstitucionalno umrežavanje informacija i višejezične termine, ali i semantičku obradu informacija. Četvrto poglavlje opisuje glavne prednosti pružanja digitalnih informacija: automatizirano obogaćivanje informacija iz vanjskih izvora i podržano korištenje snimljenih podataka u drugim aplikacijama. Peto poglavlje bavi se digitalnim objektima, bilo da su nastali u digitalnom obliku (born digital) ili se radi o digitaliziranim analognim predmetima. Treba obratiti pažnju na formate u kojima se pohranjuju digitalni objekti, kao i na čitljivost ali i licencije kako bi se poštivala autorska odnosno izdavačka prava. Višejezičnost je obrađena u šestom poglavlju u kojem se iznova spominje važnost upotrebe kontroliranih vokabulara. Sedmo poglavlje bavi se izvozom podataka i sučeljima. Jedna od najvećih prednosti informacija u digitalnom obliku jest mogućnost prijenosa i daljnje obrade, a podaci mogu biti izvezeni na razne načine. Preduvjet ponovnoj upotrebi podataka jest da format u kojem su pohranjeni odgovara standardima koje zahtjeva novo programsko sučelje i mehanizmi isporuke zato ih se nužno pridržavati.

Pitanje podrijetla odnosno provenijencije koje je posljednjih godina u sve većem fokusu javnosti zbog pravnih i etičkih razloga obrađeno je u osmom poglavlju u kojem je istaknuta važnost poznavanja i bilježenja načina nabave muzejskih predmeta. Iako to za dobar dio predmeta još nije u potpunosti moguće zbog nedostatka podataka ili mogućnosti njihove provjere, ustanove bi se svakako trebale baviti ovim zahtjevnim zadatkom i objaviti podatke koji su dostupni u ovom trenutku. Kako bi se omogućilo međuinstitucionalno pretraživanje, primjerice na portalima za istraživanje podrijetla, čim prije treba početi koristiti kontrolirani vokabular, npr. za osobe i ustanove ili informacije o lokaciji. Također se savjetuje korištenje jedinstvenog rječnika za bilježenje promjena vlasništva.

Deveto poglavlje obrađuje pravna pitanja koja upotrebom digitalnih medija postaju sve važnija, posebno u području autorskih prava (prava korištenja) i zaštite podataka. Važno je napomenuti da zaštita autorskih prava postoji paralelno s vlasničkim pravima nad fizičkim objektom. Na primjer, kupnja slike ne podrazumijeva prijenos autorskih prava, odnosno prava reprodukcije, publiciranja ili online predstavljanja. Ta se prava moraju izričito prenijeti ili licencirati i ne prenose se automatski kupnjom umjetnine. Posljednje, deseto poglavlje bavi se digitalnom održivosti, također važnom temom u muzejskom okruženju. U središtu razmatranja su pitanje trajnog pristupa, mogućnosti pronalaženja i ponovne upotrebe digitalnih informacija, sve stavke digitalnih održivih resursa. U poglavlju su pobrojane preporuke za održivi software, trajne linkove, citiranje, upotrebu metapodatkovnih standarda, licenciranje, semantičku obradu i trajnu digitalnu pohranu.

Vodič za digitalnu katalogizaciju pisan je na engleskom, razumljivim jezikom s jasnim primjerima iz prakse, a sva poglavlja imaju sažetak i praktične preporuke uz prijedloge za daljnje čitanje što ovaj priručnik čini korisnim svakom muzejskom djelatniku koji se na bilo koji način bavi obradom podataka.

(Tea Rihtar Jurić)

 

Izvor: Arheološki muzej Osijek

Muzejska tajna – uzbudljiva knjiga za djecu za sve muzeje

Arheološki muzej Osijek predstavio je nedavno ilustriranu knjigu za djecu "Muzejska tajna" autora Josipa Kralika koja implementacijom storytellinga i kreativnih likovna rješenja najmlađoj publici otkriva muzej kao posebno mjesto u kojem se, uz nevjerojatne i neobične predmete, čuvaju one najzanimljivije i najuzbudljivije priče svijeta.

Svima je jasno da osim očitih predmeta i artefakata, muzeji čuvaju priče koje su nevidljivi, ali neizostavni dijelovi svakog muzejskog eksponata. Muzealci dobro znaju vrijednost tih priča koje često, potpuno stručno, nazivaju kontekstom. Oni ih brižno čuvaju, istražuju i zapisuju. Upravo su te priče, zaslužne za najsnažnije osjećaje i iskustva posjetitelja. Posjetitelji se s tim pričama mogu poistovjetiti, mogu se s njima usporediti, one ih mogu uplašiti, raznježiti, nasmijati. Najuzbudljiviji muzeji na svijetu, oni koje posjetitelji najviše pamte i o kojima se najviše priča, uz prezentaciju samih predmeta neizostavno prezentiraju i te muzejske priče pa se to onda, potpuno stručno, naziva (muzejski) storytelling.

Uzbudljiv, začudan i čaroban muzej često je rezerviran samo za odrasle. Muzejski sadržaji i priče vrlo često nisu prilagođeni mlađim dobnim skupinama i oni za njih ostaju nerazumljivi i teški. Nažalost, zbog toga i sami muzeji za njih (p)ostaju dosadni, strani, naporni. Namjera autora Muzejske tajne bila je napetom, misterioznom i pozitivnom muzejskom knjigom djeci otkriti muzej kao posebno mjesto u kojem se, uz nevjerojatne i neobične predmete, čuvaju one najzanimljivije i najuzbudljivije priče svijeta.

Muzejska tajna je bogato ilustrirana vizualno atraktivnom i rijetko korištenom tehnikom cijanotipije. „Čarobne“ ilustracije su izradili srednjoškolci koji su, sudjelujući u muzejskim edukacijskim radionicama i izrađujući svoja kreativna likovna rješenja, postali sudionici prilagodbe načina interpretacije muzejskih sadržaja i muzejske komunikacije djeci. Iako je Muzejska tajna nastala u sklopu projekta Arheološkog muzeja Osijek, kojega je voditelj projekta i autor knjige dugogodišnji zaposlenik, ona je zapisana tako da može biti priča bilo kojeg muzeja te je se kao svojevrsni dječji muzejski storytelling može uvrstiti na policu svakog muzeja, knjižnice ili čitaonice.

 

Izvor: Arheološki muzej Osijek

Muzejska tajna je, osim što može postati idealno osvježenje svake muzejske suvenirnice, odličan temelj za niz različitih kreativnih pedagoških radionica namijenjenih djeci. Kao dobar primjer mogu se izdvojiti, već održane, izrazito uspješne edukativne muzejske radionice u kojima je u izložbenom prostoru muzeja čitana Muzejska tajna, a nakon čega su djeca s interesom i na krilima probuđene mašte otkrivala izložbeni postav, upoznavala se s muzejskim predmetima te su u konačnici svoja iskustva muzeja kreativno izrazila crtežom ili modeliranjem u glini.

Iako ovim tekstom nije namjera otkriti dugo godina čuvanu muzejsku tajnu, ipak smijemo reći da se "u našem muzeju dogodilo nešto što se do tada nije dogodilo ni u jednom muzeju na svijetu. Kasnije se o tome govorilo čak i u vijestima, ali novinari nikada nisu saznali pravu istinu i mnoga su važna pitanja ostala neodgovorena." (iz Muzejske tajne)

Za one koji odluče pročitati Muzejsku tajnu autora Josipa Kralika, nema opasnosti da će ijedno pitanje ostati neodgovoreno, ali je gotovo sigurno da će ova knjiga kod njih probuditi osjećaje, maštu i radoznalost za muzejski svijet koji je prepun zanimljivih priča.

(Josip Kralik)

 

Izvor: Muzej Slavonije Osijek

Muzej Slavonije – izložba "Moleraj – tehnike oslikavanja zidova šablonama i valjcima"

U Muzeju Slavonije u Osijeku u sklopu programa Noć muzeja otvorena je izložba “Moleraj – tehnike oslikavanja zidova šablonama i valjcima” koja javnosti predstavlja dva načina ukrašavanja interijera popularnih pri kraju 19. i tijekom 20. stoljeća na prostoru kontinentalne Hrvatske, s posebnim naglaskom na Osječko-baranjskoj županiji.

Tehnike su predstavljene s pomoću građe koja se čuva u Etnografskom odjelu Muzeja Slavonije te dokumentiranjem spoznaja o samoj tehnici molovanja koje su suradnici s terena kazivanjem podijelili s kustosima. Kroz izloženu građu dokumentira se razvojni put molerskog zanata u 20. stoljeću. Izložba sadržava 148 muzejska predmeta iz Zbirke tradicijskog graditeljstva i stanovanja Etnografskog odjela Muzeja Slavonije koji su popraćeni izložbenim panoima s prikladnim tekstovima i fotografijama. Među izloženom muzejskom građom važnošću se ističe cjelina molerskog pribora iz ostavštine molera Joze Pandurića (1942. – 2012.) iz Narda. Važnošću se izdvajaju šablone za molovanje od četiri sloja koje su se koristile za oslikavanje zidne slike za trijem tzv. mural, a publika može vidjeti i zbirku s preko pedeset valjaka s uzorkom. Tematiku prate i uzorci otisaka različitih tipova šablona, kao i otisci pojedinih grupa valjaka.

Izložba obrađuje različite tematske cjeline: Ukrašavanje zidova u povijesti, Pribor za molovanje, Boje za molovanje, Šablona za oslikavanje i oslikavanje zidova šablonama, Valjak za oslikavanje zidova i oslikavanje zidova s pomoću valjaka, Rasprostranjenost moleraja i Razlozi izlaska iz mode, kroz koje posjetitelji imaju priliku upoznati sve bitne elemente moleraja. Postav je upotpunjen ambijentalnim prikazima kuhinje i sobe, te scenografijom trijema, što doprinosi ilustrativnosti teme, kao i sadržajnijem ugođaju u razgledavanju. Scenografiju trijema su pod vodstvom umjetničkog suradnika profesora Davora Molnara i asistenta Vinka Vidmara izradili studenti prve godine preddiplomskoga studija Dizajna za kazalište, film i televiziju Odsjeka za kreativne tehnologije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Tematiku izložbe u prikazivanju umijeća molvanja prati i video montaža koja prikazuje načine priprema boja za molovanje, kao i procese oslikavanja zidova šablonama i valjcima. Autorica video montaže je Larisa Vukić. Ambijente je molovala Vera Majdiš iz Jurjevca Punitovačkog. Također, temu ilustriraju povećanja iz Zbirke etnografskih i obiteljskih fotografija i dokumentacije koje prikazuju različite scene obiteljskog života, a u pozadini prikaza se jasno vide molovani zidovi. Posjetiteljima je približeno korištenje prirodnih materijala za uljepšavanje domova, kao i načini primjene istih u tu svrhu.

 

Izvor: Muzej Slavonije Osijek

U suradnji s muzejskim Odjelom edukacije i promidžbe osmišljene su i radionice kako za odrasle, tako i za učenike osnovnih i srednjih škola, kao i stručna vodstva po izložbi, a posjetitelji se u sklopu izložbe mogu uključiti u pripremljene hands-on aktivnosti i praktično primijeniti svoja saznanja o molovanju zidova valjkom.

Autorica izložbe je kustosica Muzeja Slavonije Tünde Šipoš Živić.

Izložba se može razgledati u Muzeju Slavonije do svibnja 2023.

(Tünde Šipoš Živić)

 

Kenny Scharf. Closet #42 Bestest Ever. Photo by Charles White of JW Pictures. 2022.

S ulice u galeriju – izložbe grafita i ulične umjetnosti

Ove se veljače u dva velika europska grada održavaju izložbe grafita i ulične umjetnosti - Parizu je početkom mjeseca otvoreno treće izdanje "Colors Festival", na kojem se mogu razgledati djela 80-ak domaćih i inozemnih autora, a u Galeriji Saatchi u Londonu 17. veljače otvorila se izložba "Beyond the Streets London" koja predstavlja djela više od 150 svjetskih umjetnika.

Povijest ostavljanja traga na zgradama i u javnim prostorima je duga, od natpisa i oslika iz antičkoga doba, drevnog Egipta, Grčke i Rima do današnjih dana – svugdje i svagda gdje je čovjek bez dozvole imao potrebu ostaviti poruku. Grafiti, jedan od oblika ili srodnika ulične umjetnosti, nekada su bili percipirani isključivo kao vandalizam (a veliki dio je to još uvijek i ostao). No dio je, zadovoljivši određene uvjete, ušao u sferu umjetnosti, a čak i komercijalnog prostora. Otvoreno je pitanje gube li komercijalizacijom i narudžbama „ulične poruke“ na snazi i mijenja li im se poanta ili se omogućava da budu više viđene, bolje zaštićene, dokumentirane i ne toliko obilježene prolaznim karakterom. Koji god odgovor na ovo kompleksno pitanje bio, ovakvi oblici urbane javne umjetnosti na dobrom su putu da postanu ravnopravni ostalim oblicima likovnih umjetnosti, sudeći po izložbama i festivalima koji su im posljednjih godina posvećeni.

Ovogodišnji pariški „Colors Festival“ prostire se na pet etaža i ukupno 4500 m2 u zgradi na adresi 105 Boulevard Macdonald koja se planira uskoro preurediti za stambene i poslovne svrhe, a dotad je iskorištena kako bi promovirala uličnu umjetnost. Izložbeni prostor i djela koja su ga ispunila obilježena su ponajviše jarko crvenom bojom, ljubičastom uz dodatak fluorescentnih svjetala i bijelom u kombinaciji s crnim dijelovima. Uz murale, posjetitelji imaju priliku vidjeti i fotografije, instalacije i slično, ali i postati dio pojedinih izložaka koristeći njihove interaktivne segmente. U sklopu festivala nalazi se i trgovina u kojoj se mogu kupiti djela autora zastupljenih na festivalu. Ovo je dosad najveće izdanje po broju izlagača, ali i površini na kojoj se prostire te ujedno i izdanje dosad najdužeg trajanja s obzirom da će se moći razgledati čak do 10. prosinca.

 

Wall Posse B-Girl, St. Paul's Carnival. 1986. Photo by Beezer

„Beyond the Streets London“ u londonskoj Galeriji Saatchi jedna je od najobuhvatnijih izložaba ove tematike u Velikoj Britaniji koja se ikada održala. Podijeljena na deset poglavlja, izložba istražuje i prezentira međusobne utjecaje grafita i ulične umjetnosti i mode, filmske umjetnosti, feminizma te drugih društvenih i političkih pojava i prilika, glazbenih pravaca kao što su hip-hop, koji ovo ljeto slavi 50. rođendan, punk, break dance-a, subkultura te razvoj sve do aktualnog digitalnog doba. Uz murale, slike, skulpture, fotografije i instalacije, izloženi su i odjeća, modni dodatci te drugi predmeti vezani uz ovaj oblik umjetnosti. Popratni program uključuje radionice i glazbene slušaone. Izložba je prethodno bila održana u Los Angelesu 2018. i New Yorku 2019. godine, a nakon izložbe u Londonu koja ostaje otvorena do 9. svibnja, sljedeći u planu je Shangai.

„Beyond the Streets“ nije samo izložba, to je i istoimeni pokret koji organizira izložbe, radionice i druga događanja diljem svijeta. Prošle godine pribavljen je i trajan smještaj u galeriji u Los Angelesu. Pokretač galerije je Roger Gastman, ujedno i kustos ove putujuće izložbe, koja je u Londonu nastala u suradnji s kustoskim timom. Projektom su obuhvaćeni umjetnici i umjetničke skupine kao što su Keith Haring, Jean-Michel Basquiat, Banksy, Guerrilla Girls, glazbeni sastav Beastie Boys i mnogi drugi.

Prethodno spomenuta dva događanja u Parizu i Londonu grafite i uličnu umjetnost izuzeli su iz konteksta u kojem su originalno nastali – na ulici. No, u Strasbourgu se ove godine održavaju dva događanja koji ih prezentiraju upravo na mjestu nastanka. COLORS City održava se na više gradskih lokacija 23. travnja, šestu godinu zaredom. U rujnu počinje COLORS Urban Art Festival. Usto se u travnju po treći put održava COLORS Corner u vidu izložbe koja će obuhvatiti fotografije grafita i ulične umjetnosti s prethodno navedenih događanja održanih posljednjih nekoliko godina. Autori fotografija su Martin Bernhart i Romain Goetz, a izložba će se održati u Les Ateliers Éclairés.

I Zagreb se sve više otvara prema uličnoj umjetnosti, što najviše možemo vidjeti prema sve većem broju murala na sumornim i oronulim fasadama i ostalim za oslikavanje pogodnim površinama. Zainteresiranima se nude i ture razgledavanja zagrebačkih grafita i murala, povremeno se održavaju radionice, a odnedavno je dostupan i “Street Art & Graffiti vodič 2021./22.”, autora i veterana zagrebačke street art scene Krešimira Golubića.

(Zrinka Marković)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr