HR | EN
  • Povećaj prikaz
  • Smanji prikaz
  • Promjena kontrasta
  • Sivi tonovi
  • Promjena fonta
  • Vrati izvorno
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirala: Maja Kocijan

MDC istraživanje – ljeto zaustavilo strmoglavi pad posjetitelja

Povoljna epidemiološka situacija i njoj pridružena dobra turistička sezona tijekom srpnja i kolovoza 2021. snažno su se odrazile i na broj posjetitelja muzejskih kuća. Pet hrvatskih muzeja koji posljednjih godina ostvaruju najveći broj posjetitelja ovog je ljeta u dva turistički najjača mjeseca zabilježilo porast posjećenosti od 84,9 % u odnosu na isto razdoblje 2020. što čini 70 % posjećenosti istih muzeja tijekom posljednjeg pretpandemijskog ljeta 2019.

Muzejski dokumentacijski centar koji desetljećima sabire, publicira i analizira podatke o posjećenosti hrvatskih muzeja na godišnjoj razini ovog je rujna, kao i onog prošlogodišnjeg, prikupio podatke o broju posjetitelja koji su tijekom srpnja i kolovoza 2021. obišli pet najposjećenijih muzeja u Republici Hrvatskoj: Arheološki muzej Istre iz Pule, Muzej grada Splita, Dubrovačke muzeje, Muzeje Hrvatskog zagorja i Galeriju Klovićevi dvori.

Premda ćemo tek početkom 2022., kad saberemo statističke podatke za cijelu 2021. od svih muzeja u Republici Hrvatskoj, moći točno odrediti koliki je pomak donijelo ovogodišnje ljeto, podaci o posjećenosti ovih pet muzejskih kuća koje godišnje privuku trećinu svih posjetitelja ukazuju na to koliko se rast ili pad broja turista odražava na posjećenost i prihode muzeja.

Arheološki muzej Istre, godinama apsolutni šampion posjećenosti koji između ostalog skrbi i o pulskoj Areni ovog je ljeta s prošlogodišnjih 109.687 posjetitelja skočio na 175.189. Porast od 59,7 % u odnosu na 2020. još uvijek čini 70,8 % posjećenosti iz 2019. Muzej grada Splita čiji podaci uključuju i one o posjetiteljima podruma Dioklecijanove palače u srpnju i kolovozu ove godine zabilježio je najveći porast od nevjerojatnih 364,7 % skočivši sa 15.589 posjetitelja, koliko ih je imao prošlog ljeta, na 72.441 ove godine što čini 72,6 % pretpandemijskih brojki.

 

Dubrovački muzeji također su u srpnju i kolovozu zabilježili velik porast od 199,9 % u odnosu na prošlu godinu, no tih 54.565 posjetitelja je još uvijek tek 64,6 % posjećenosti iz 2019. Naime, jug je Hrvatske prošloga ljeta bio teško pogođen pandemijskim pomorom turista tako da su Dubrovački muzeji spali sa 84.440 posjetitelja iz 2019. na svega 18.197 u 2020.

Galerija Klovicevi dvori jedina od najposjećenijih muzejskih kuća bilježi ovog ljeta pad od 45,5 % u odnosu na ljeto 2020. Analizom njihovih podataka vidljivo je da im je laganim buđenjem turističkog prometa u Zagrebu porastao broj posjetitelja Kule Lotrščak sa tek 1.222 prošloga ljeta na 7.746 ove godine, no istovremeno je izgubljeno oko 15.000 posjetitelja “zarađenih” prošlog ljeta promjenama izazvanim pandemijom i potresom kada se niz manifestacija i koncerata pomakao na ljetne mjesece i uselio u vanjske prostore Klovićevih dvora. Kad se pak pogleda posjet izložbama u Klovićevim dvorima vidi se da je broj posjetitelja skočio sa prošloljetnih 139 na 1.072 ovoga ljeta, no to još uvijek čini trećinu posjećenosti iz 2019.

Muzeje Hrvatskog zagorja ovog je ljeta posjetilo 22.410 posjetitelja 24,4 % posto više nego u ljeto 2020. i 21,4 % manje nego 2019. Bitno manji pad i porast u broju posjetitelja ovih muzeja leži u činjenici da je njihova publika manje ovisna o broju stranih turista. Naime, prema podacima MDC-a 2019. posljednje pretpandemijske godine strani su turisti činili 15 % posjetitelja Muzeja Hrvatskog zagorja, 38 % posjetitelja Muzeja grada Splita i 88 % posjetitelja Arheološkog muzeja Istre.

 

Svjetske muzejske kuće još nisu objavile podatke o kretanju posjećenosti tijekom prvih mjeseci nakon otvaranja, no oni su zasigurno i dalje daleko od optimizma s kojim se dočekivalo “novo normalno”. U odnosu na hrvatske muzeje europski su i ove godine bili zatvoreni, a i po otvaranju izloženi su velikom većinom mnogo strožim epidemiološkim mjerama. Britanske muzejske kuće počele su se otvarati tek sredinom svibnja, nakon trećeg lockdowna, a prvo sondiranje povratka posjetitelja koje je koncem lipnja proveo The Art Newspaper pokazalo je da su i najveći i najposjećeniji muzeji Londona daleko od povratka na staro. Nacionalna galerija u prvih je mjesec dana što su se otvorili ostvarila tek 13 % posjetitelja koje su imali 2019., Britanski muzej 20 %, a Muzej Victorije & Alberta koji je broj radnih dana morao smanjiti sa sedam na pet oko 22 % pretpandemijskih posjetitelja.

U svakoj je državi trend rasta ili pada posjetitelja odraz epidemiološke situacije i mjera pa tako i turističkog prometa. Španjolska, jedna od pandemijom najpogođenijih europskih država, rast zabilježen ovoga ljeta pripisala je padu broja oboljelih, visokoj procijepljenosti građana, prestanku ograničenja putovanja i posljedičnom porastu turista. Svi veliki muzeji od Prada preko Reine Sofije do Thyssen-Bornemisza udvostručili su broj posjetitelja u odnosu na prošlo ljeto, no daleko su od pretpandemijske posjećenosti. Muzej kraljice Sofije ovoga ljeta posjetilo je zavidnih 547.914 posjetitelja što jest dvostruko više nego prošle godine, ali daleko od 1,3 milijuna iz 2019.

Dramatičan pad broja posjetitelja i prihoda ovo je ljeto na trenutak zaustavilo, no novi valovi pandemije najveću krizu koja je pogodila muzeje razvukli su i na 2021.

Podaci će na kraju godine biti mnogo sumorniji. Sezona je prošla, pandemija nažalost nije, nove restrikcije se pomaljaju, a porast posjećenosti od 84,9 % koji su ljetos zabilježili turistima najatraktivniji hrvatski muzeji razvodnit će se u pustoši koju je za sobom ostavila pandemija i potres. Dvije trećine zagrebačkih muzeja u jesen ulaze zatvoreni, među njima i oni najveći nacionalni. Umjesto za izložbe oni građu pripremaju za evakuaciju kako bi obnova razorenih zgrada mogla napokon započeti. U međuvremenu, koje će za zagrebačke muzeje potrajati godinama, treba se, što bi rekao Držić, vremenu „akomodavat“ osnažiti međumuzejsku suradnju, raditi na obradi građe i upoznavanju vlastite publike, na pripremi novih stalnih postava i stvaranja novih digitalnih sadržaja, aktivnosti i usluga kako bi ostali vidljivi – teškome vremenu usprkos . (Maja Kocijan)

Izrada grafičkih prikaza: Ivona Marić


 

Fotografirao: Denis Bučar

Ministarstvo kulture i medija – predlaganje programa za 2022.

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske raspisalo je Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2022. godinu, s rokom podnošenja prijava u razdoblju od 20. rujna do 20. listopada 2021. godine.

U proračunu Republike Hrvatske osigurana su sredstva za javne potrebe u kulturi - za programe i projekte koji hrvatsku kulturu stavljaju u europski kontekst, promiču međukulturni dijalog, razvoj civilnoga društva, koji su stručno utemeljeni, visoke razine kvalitete, ekonomični, profilirani u odnosu na osnovnu djelatnost organizatora te oni koji se odvijaju kontinuirano.

Iz Ministarstva podsjećaju da je zbog šteta uzrokovanih potresima na pogođenim područjima u ožujku i prosincu 2020., ove godine nacionalna sredstva uložilo u provođenje hitnih mjera zaštite stradalih kulturnih dobara (evakuacije, podupiranja, hitne sanacije itd.) i da će zbog toga natječaj za financiranje programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2022. godinu biti raspisan u prosincu 2021.

Zbog epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom svi prijavitelji upućuju se da predlože programe koje je moguće realizirati uz primjenu epidemioloških preporuka i mjera, koristeći sve mogućnosti umrežavanja i suradnje sukladno specifičnosti svakoga područja za koje se program prijavljuje. Očekuje se da se predlože i u troškovnik uključe različite mogućnosti održavanja programa, uključujući kvalitetno i inovativno osmišljene i producirane sadržaje u digitalnom obliku i drugim medijima.

Pozivom je unutar potpore programima muzejske djelatnosti predviđena nova programska djelatnost međumuzejske i međuinstitucionalne suradnje s ciljem povezivanja muzejskih i ostalih kulturnih ustanova, udruga i umjetničkih organizacija (galerije, arhivi, knjižnice, centri za kulturu, pučka otvorena učilišta, udruge, umjetničke organizacije) koje djeluju u području kulture te zajedničkog osmišljavanja i realizacije tematskih projekata koji će doprinijeti većoj vidljivosti muzeja i muzejske djelatnosti, obogatiti ih novim suradničkim modelima, a koja nam je u ovim okolnostima sve potrebnija. Programske aktivnosti trebaju se prilagoditi suvremenim potrebama zajednice putem interdisciplinarnog pristupa, međuinstitucionalnog povezivanja te kreativnih akcija senzibilizirati najširu javnost za vrijednost muzeja i baštine te tako pridonijeti komunikaciji s raznovrsnim skupinama muzejskih posjetitelja u kreativnom, promotivnom i posebice edukativnom smislu. Ministarstvo preporučuje da se planira manji broj većih projekata koji se realiziraju tijekom dužeg vremenskog razdoblja, te programi koji mogu muzejima dati snažniju vidljivost usprokos okolnostima.

U Uvjetima natječaja s uputama za prijavitelje programa muzejske djelatnosti među prioritetima za dodjelu sredstava ističe se: predstavljanje vlastitog fundusa, edukativno-interaktivni pristup publici, sadržajna i društvena uključivost programa te paritet iz ostalih izvora financiranja pojedinih programa u odnosu na sredstva tražena od Ministarstva kulture i medija.

Od prijavitelja se očekuje da što više surađuju s domaćim autorima i umjetnicima, ostvaruju što veću suradnju s drugim manifestacijama iz srodnih umjetničkih područja s ciljem objedinjavanja proračuna programa, umrežavanja i stvaranja partnerskih suradnji te razvijanja nove publike bilo u digitalnom, bilo u fizičkom okruženju.

Prijavitelje programa međunarodne kulturne suradnje upućuje se dostaviti prijedloge koje je moguće provesti, imajući u vidu još uvijek ograničenu mogućnost mobilnosti umjetnika i profesionalaca uz potvrde obiju strana o mogućnosti provedbe predloženog programa.

Tekst poziva i pregled natječajne dokumentacije možete naći na stranicama Ministarstva kulture i medija.


 

Fotografirao: Denis Bučar

Najava događanja – 40. izložba na Interliberu u novom terminu

Na Međunarodni dan muzeja najavili smo 40. izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija i započeli s njezinim pripremama pozvavši hrvatske muzeje na sudjelovanje.

Ostavši vjerni idejnom konceptu izložbe koji je njezino održavanje kroz protekla četiri desetljeća vezivao uz središnji sajam knjiga u Hrvatskoj – Interliber, muzeje smo pozvali da nam pošalju svoje recentne publikacije objavljene od 1. listopada 2020. do 1. srpnja 2021. godine jer je održavanje sajma ove godine umjesto u studenome – najavljeno u izvanrednome terminu za kraj rujna.

Iako poremećen ritam višegodišnje suradnje muzeja i Muzejskoga dokumentacijskog centra – umjesto krajem ljeta već je njegovim početkom započela dostava, obrada i priprema dostavljenih muzejskih publikacija. Zaprimili smo 364 nova naslova tiskanih publikacija, 46 online publikacije i 108 muzejskih plakata od 93 muzeja i galerija iz 52 mjesta.

Statistički, odazvao se nešto manji broj muzeja, s nešto manjim brojem recentnih publikacija. Iako još ne znamo cjeloviti broj godišnje izdavačke produkcije muzeja jer smo zaprimili samo njezin dio objavljen u prvoj polovici godine, očit je nastavak silazne putanje linije s brojem recentnih naslova. Taj trend pada započet prošle 2020. godine kao i smanjeni broj muzeja-nakladnika posljedica je pandemije virusa COVID-19, koja se nastavila, a na žalost traje i dalje.

Na nešto smanjeni broj muzeja-izdavača od kraja prošle i u prvoj polovini ove godine bitno su utjecali i zagrebački i petrinjski potresi koji su snažno uzdrmali ne samo izdavačku djelatnost nego i cjelokupno poslovanje ranjenih muzeja među kojima su i oni koji su primorani privremeno zatvoriti svoja vrata zbog sanacije stradalih zgrada.

No, raznolikost tema i kvaliteta teksta, maštovitost i originalnost dizajnerskih rješenja i dalje je ostala konstanta prepoznatljivosti muzejskih knjiga koja ima sve širi krug čitatelja. Nadamo se da će se tomu posjetitelji moći uvjeriti i sami, ali ipak ne u proljetos najavljenom terminu krajem rujna, već u novome od 9. do 14. studenoga, kako je upravo objavio Zagrebački velesajam.

Kao i svih prijašnjih godina, pripremamo naš katalog s popisom svih dostavljenih recentnih tiskanih i elektroničkih publikacija, plakata, razglednica i ostalih tiskovina. Drugu godinu za redom objavit ćemo ga u elektroničkom obliku čime mu pridajemo dodatnu kvalitetu većim brojem ilustracija kao i poveznica na muzejske elektroničke publikacije.

Uz obljetničku izložbu koja se održava u ovoj Godini čitanja posvećenoj knjizi ma u kome obliku bila, najavljujemo i naša popratna događanja koja ćemo ukoliko to epidemiološka situacija bude nalagala – održati u virtualnom obliku.

Uz promocije novih odabranih muzejskih naslova u tijeku su i pripreme za novu radionicu iz ciklusa Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, koja će biti posvećena vidljivosti muzejskih publikacija s temom Kako postati vidljiv(iji) – promidžba i marketing muzejskih publikacija.

Vrlo aktualna i često bolna muzejska tema na koju upozoravaju pretrpana skladišta iz tiskare neraspakiranih paketa vrsnih muzejskih knjiga koje se gomilaju godinama, ali i uspješno pronađeni putevi i načini približavanja muzejske knjige njezinim čitačima, suradnja s velikim nakladnicima ili knjižarima, prednosti i mane web-trgovina, sudjelovanje na specijaliziranim sajmovima, živa riječ na promocijama i predstavljanjima, dobar i prepoznatljiv dizajn koji odražava vizualni identitet muzeja... neka su od pitanja o kojima ćemo razgovarati s pozvanim stručnjacima iz teorije i prakse.

Ova nam se tema učinila najprikladnijom za obilježavanje jubilarne izložbe kojom MDC već 40 godina nastoji promovirati muzejsku nakladničku djelatnost, a muzejsku knjigu učiniti vidljiv(ij)om.

O točnim datumima održavanja najavljenih događanja – promocija i radionice, kao i njihovom obliku – fizičkome ili virtualnom, pravovremeno ćemo vas obavijesti na našim mrežnim stranicama i društvenim mrežama.

Do tada, „ako želiš znati, ako želiš osjećati – čitaj!“

(Snježana Radovanlija Mileusnić)


 

Fotografirala: Ivona Marić

Mangelos u Zbirci Richter – „antiumjetnički eksperimenti“ umjetnika bez presedana

Povodom stogodišnjice rođenja Dimitrija Bašičevića Mangelosa, likovnog kritičara, muzejskog kustosa i umjetnika čije je djelovanje obilježilo umjetničku scenu druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj, u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter prošlog je tjedna otvorena izložba Dokumenti jednog eksperimenta. Izložba donosi pregled Mangelosovog umjetničkog rada i djela nastala od kraja 40-ih do kraja 70-ih prošlog stoljeća. Autorica izložbe je Branka Stipančić, povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica, koja je ujedno autorica posljednje Mangelosove retrospektive (Galerija suvremene umjetnosti, 1990.) i manje tematske izložbe posvećene ciklusu Manifesti (Galeriji Nova, 2019.).

Naziv izložbe referira se na Mangelosovo djelo Document d'un experiment iz 1954. godine. Riječ je o umjetničkoj knjizi – zacrnjenom katalogu prve izložbe grupe Exat 51 čiji je član bio Vjenceslav Richter, a u čijoj je muzealiziranoj kući na Vrhovcu 38 ova izložba postavljena. Djela koja su izložena mahom su posuđena od Bašičevićevog posinka Marija Brukete koji živi u Kanadi, a manjim djelom potječu iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Dimitrije Bašičević rođen je 1921. godine u Šidu u zemljoradničkoj obitelji. Nakon boravka u Beču za vrijeme Drugog svjetskog rata i potom regrutacije u partizansku vojsku, od 1945. do 1949.godine studira povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon diplomiranja radio je kao asistent u Modernoj galeriji i kustos u Arhivu Instituta za likovne umjetnosti JAZU, a potom u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Surađivao je sa Seljačkom umjetničkom galerijom te je jedan od osnivača Galerije primitivne umjetnosti (današnji Hrvatski muzej naivne umjetnosti) koju je i vodio od 1962. do kraja 1964. godine, podnijevši ostavku zbog afere Bosilj. Od 1965. vodio je Zbirku Benka Horvata, a od 1971. do umirovljenja 1982. godine bio je voditelj Centra za film, fotografiju i televiziju. Umro je krajem 1987. godine.

Osim kao kustos i muzealac, bio je aktivan na području likovne kritike i teorije. Od pedesetih se godina u svojim pisanjima zalagao za apstraktnu umjetnost (piše afirmativno o Exatu 51, sudjeluje u organizaciji Novih tendencija), a istovremeno je aktivno promovirao naivnu i primitivnu umjetnost, čiji je jedan od aktera bio i njegov otac, samouki slikar Ilija Bašičević Bosilj. Bio je član neformalne grupe umjetnika i povjesničara umjetnosti Gorgona (1959. – 1966.), koja je dobila ime po jednoj njegovoj pjesmi. Sam Dimitrije Bašičević umjetnošću se bavio tajno i pod pseudonimom Mangelos prema nazivu sela nedaleko Šida te nije izlagao u okviru Gorgone.

Uz poeziju koju je pisao od gimnazijskih dana, pogođen ratnim stradanjima svojih prijatelja i poznanika u školskim je bilježnicama počeo crtati crne četverokute, što se smatra ishodištem njegovih pejzaža smrti i pejzaža rata. Stvarajući u strogoj privatnosti djela koja nije smatrao umjetnošću već eksperimentom i noartom, razvija autentični izričaj – spoj slike i pisma, ujedno negacija i slikarstva i riječi.

Izložba započinje serijama Tabula rasa i Abeceda (1951. – 1956.). Radi se o jednostavnim, većinom bijelim površinama ispod kojih stoji kraći tekst ispisan rukopisom đaka u maniri krasopisa kakav se nekad učio. U slučaju serije Abeceda, na bijeloj površini naslikano je po jedno slovo. Izložena je i serija radova iz istog perioda koji prikazuju slovo glagoljice u crvenoj boji na bijelom kvadratu naslikanom na crnoj korici knjige. Reducirana likovnost i sam koncept prazne ploče odnosno povratka osnovama kao što je pismo sugeriraju uklanjanje staroga i novi početak.

Kao podlogu svojih slikanja i pisanja koristi knjige, učeničke bilježnice, školske tablice i globuse koje preslikava i na kojima ispisuje riječi i misli. Tako je na jednom od radova na stranici knjige preslikane crvenim pravokutnikom štamparski precizno ispisao Al Capone – nadimak kojeg je Marino Tartaglia dodijelio Krsti Hegedušiću.

Izloženi su par Paysagesa iz 1951. – 1956. u varijanti crnog pravokutnika ili riječi ispisane na tabli. U vitrinama su postavljene Mangelosove umjetničke knjige čiji se sadržaj može stranicu po stranicu pregledati putem projekcija na zidu zahvaljujući njihovoj digitalizaciji u sklopu međunarodnog projekta Adrinetbook. Među digitaliziranim primjercima je i umjetnička knjiga Pismo, najranije djelo na izložbi iz 1949. godine, a tu su i knjige Pitagora (1952.), Les paysages de tabula rasa (1953.), Document d'un experiment (1954), No stories 3 i 5 (1964. i 1964./1965.).

Stvaranje umjetničkih knjiga ide u prilog njegovom usmjerenju ka negaciji slikarstva, kao uostalom i izloženi konceptualni radovi iz perioda 1951. – 1956.: antihommege Josipu Račiću čije je ime prekriženo i serija Negation de la peinture sa zacrnjenim i prekriženim umjetničkim reprodukcijama. Njegova kritičnost i sumnja u usvojene vrijednosti jasno je iskazana u radu Non credo (1957. – 1963.).

Među djelima prikazanim na izložbi pažnju svakako privlači zlatni globus (Le projét principal de la deuxieme civilisation..., 1977. – 1978.), posebice stoga što sva ostala Mangelosova djela koriste isključivo tri boje – crnu, bijelu i crvenu. Osim zlatnog izložena su još i dva globusa, crni i crveni, posvećena pjesniku Rimbaudu (1971. – 1978.).

U Šidskom manifestu iz 1978. godine – Shid-theory (No art) – dijeli svoj život na 9 i pol Mangelosa previdjeviši točnu godinu svoje smrti. Osim ovoga, izloženi su i manifesti kojima ukazuje na kraj umjetnosti kao što su Moskovski manifest (1976. – 1977.) te Manifest Manifestah (1978.) u kojem stoji: „društvenom upotrebom stroja / završena je civilizacija ručnog rada / a s njom i svi društveni fenomeni / čija je pretpostavka bio ručni rad“.

Radovima s kraja sedamdesetih završava izložba. Inače, 1977. godine Mangleos prvi put izlaže svoje radove u sklopu Gorgonine retrospektive. Njegov umjetnički rad posebno je cijenila mlađa generacija konceptualaca poput Grupe šestorice koja se tada probijala na umjetničkoj sceni, vidjevši u Mangelosu svoga uzora i duhovnog srodnika. Ubrzo je prepoznat i u inozemstvu održavši samostalne izložbe u prestižnim svjetskim muzejima i galerijama te je sudjelujući na mnogim grupnim izložbama. Njegova umjetnička djela nalaze se u kolekcijama Tate Moderna, Centra George Pompidou i njujorške MoMA-e.

Više o kompleksnoj ličnosti i djelovanju Dimitrija Bašičevića Mangelosa javnost će moći doznati u predavanjima koja će se održati u sklopu izložbe. Predavanje o Mangelosu umjetniku održat će već u srijedu 22. rujna autorica izložbe i urednica monografije Mangelos no. 1 – 9½ (2007.), Branka Stipančić, dok će 6. listopada Vesna Meštrić i Jasna Jakšić iz MSU-a govoriti o Bašičeviću teoretičaru umjetnosti, kritičaru i kustosu Galerija Grada Zagreba i Galerije suvremene umjetnosti. Prijave za predavanje vrše se putem e-maila.

Izložba Dimitrije Bašičević Mangelos 1921. – 2021.: Dokumenti jednog eksperimenta bit će otvorena do 13. listopada 2021. godine. (Ivona Marić)

 

Fotografirala: Ivona Marić


 

Gradski muzej Virovitica – katalog stalnog postava “Drveno doba”

Gradski muzej Virovitica predstavio je prošli mjesec dvojezični katalog stalnog postava "Drveno doba" koji sveobuhvatnom pričom o odnosu čovjeka i drva interpretira povijesnu, kulturnu i prirodnu baštinu šireg virovitičkog kraja.

Katalog je izdan uz pomoć Ministarstva kulture i medija u dvije knjige na hrvatskom i engleskom jeziku. Autori kataloga su kustosi Muzeja (Sanja Baška-rad, Nikolina Hečimović, Jasmina Jurković Petras, Mihaela Kulej i Andrej Malek), a u realizaciji su sudjelovali i Ivan Borbaš (fotografije i dizajn), Jasna Poljak (logistička i obli-kovna pomoć), Lea Bakić (lektura i korektura), Maja Kulej (prijevod na engleski jezik) te tehnička služba Muzeja koja je nezimjerno pomogla pri fotografiranju građe i postava. Izdavač kataloga je Gradski muzej Virovitica, a urednica je Mihaela Kulej.

Kako su katalozi stalnog postava muzeja dokument vremena kojim muzeji komuniciraju i bilježe svoje stručno djelovanje te su rezultat stručnog i istraživačkog rada muzejskih djelatnika, odnosno neizostavan izvor informacija o muzejskim predmetima i muzejskoj izložbi, potrudili smo se u našem katalogu “Drveno doba” kontekstualizirati građu unutar njenog značaja u kulturno-povijesnom razvoju Virovitice, kao i unutar koncepta postava “Drveno doba”. Naziv postava simbolički označava Viroviticu kao ishodište priče o drvu. Grad koji je okružen šumom, gdje obradu drva vežemo uz tradicijsko, obrtničko i industrijsko, koji živi uz drvo i s drvom cijelo svoje postojanje kroz raznolike uporabne moduse, predstavljen je putem cjelina: 1. obiteljske veze – Za istim stolom, 2. obrada drva – Ruke majstora, 3. društvene i duhovne vrijednosti – Da kucnem o drvo..., zlo ne čulo.

Katalog prati zamišljeni smjer kretanja posjetitelja stalnim postavom opisujući sve tri cjeline postava na prvoj razini, da bi u daljnjem istraživanju definirao svaku prostoriju postava kao cjelinu unutar koje su predstavljeni muzejski predmeti kroz kataloške jedinice i/ili proširene legende. Postav predstavlja spomenute tri cjeline Drvenog doba te katalog polazi od uvodnog dijela te predstavlja smjer kretanja posjetitelja u prostoru, da bi kroz svaku cjelinu predstavio pojedine prostorije i u njima svu izloženu građu.

 

Za istim stolom

U prvoj cjelini pratimo suodnos čovjeka i drveta unutar obitelji kao nukleusa društva te unutar čovjekova životnog prostora. Cjelinu otvaramo šumom kao ishodištem drva, da bismo postupno završili u obiteljskom domu kao ishodištu čovjeka. Put kojim idemo uključuje i Mikeše, etnike našeg kraja, tradicijsku gradnju i priču o ciglanama, bunarima, vodenicama, skulpturu Igora Rufa inspiriranog tradicijskim čardacima te prostorije obi-teljskog doma, zaključno s najintimnijim prostorom u domu – spavaćom sobom i ženom kao kralježnicom doma koja drži tri kuta kuće.

Ruke majstora

U drugoj cjelini promišljamo o drvu te ga izlažemo u proizvodnom procesu. Ističemo dvojaku prirodu drva: kao dio oruđa, alata i/ili kao krajnji proizvod marljivih obrtničkih ruku. Pratimo razvoj od tradicijskih obrta, cehova, građanskih obrta, prvih industrija pa do poznate drvne industrije TVIN i njihove višegodišnje suradnje s arhitektom i produkt dizajnerom Bernardom Bernardijem. Bernardi je tijekom suradnje s virovitičkom tvornicom namještaja TVIN kao kućni dizajner tvornice kreirao niz nagrađivanih sistema komponibilnog namještaja: Pan (od 1966.), Skan (od 1967.), Dorma (od 1977.), Betatvin (od 1978.) i nji-hove razvojne inačice.

 

Da kucnem o drvo..., zlo ne čulo

Zadnja cjelina obuhvaća pučka vjerovanja, društveni život i duhovnost kroz suodnos čovjeka s drvetom, a završava rekonstruiranim dijelom svetišta crkvice sv. Križa u Sedla-rici s originalnim inventarom. Ovdje je riječ o nadogradnji pojma drvo i njegovog simboličkog značaja u ljudskom životu – što kroz društva i društveni život Virovitice s prijelaza 19. na 20. stoljeće, što kroz mitološka i pučka vjerovanja karakteristična za ovaj kraj, što kroz duhovnost i službena religijska vjerovanja.

I za kraj…

Bi li vatra postojala bez drva? Ono je kolijevka, kotač, plug, papir, sanjke, violina, uz čovjeka od početaka civilizacije, dulje od gotovo svih materijala. Drvo je simbol ljepote, snage, mudrosti, vječnosti; naša povezanost stalna je i neraskidiva.

Virovitica je ishodište priče o Drvenom dobu. Okružena povijesnim šumama, s tradicijom obrade drva i vibrantnom drvoprerađivačkom industrijom, svjedoči ljudskom znanju, sna-lažljivosti i kreativnosti. Put dvorcem Pejačević podsjeća na predmete od drva koji odražavaju i uljepšavaju naše porijeklo, naslijeđe, svakodnevicu. Priča o Drvenom dobu nema kraja. Ispisuje je naša briga o prirodi, želja da dosegnemo najviše grane ili nađemo hlad pod krošnjama.

(Mihaela Kulej, ravnateljica i viša kustosica GMVT)


 

Izvor: Galerija Hrvatskog dizajnerskog društva

HDD galerija – "Dizajnerska povijest svijeta" Mirka Ilića

U Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu nedavno je otvorena izložba istaknutog grafičkog dizajnera Mirka Ilića "Iz povijesti ljudske gluposti - Dizajnerska povijest svijeta", panoramski prikaz njegova rada u rasponu od plakata, preko novinskih naslovnica i ilustracija do stripa, od početka njegove karijere sredinom 1970-ih do danas, remiksiranih kao pripovijest o 20. i 21. stoljeću.

Koncept izložbe Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta oslanja se na komunikacijsku snagu dizajna i ilustracija Mirka Ilića, njihovu sposobnost da na vizualan način artikuliraju problematiku nekih od najkompleksnijih društvenih i političkih tema našeg i prošlih vremena. Kao dizajner, art direktor, i ilustrator za brojne novine i magazine – Polet, Start, Danas, Panorama, Time, New York Times, Wall Street Journal i druge – Ilić je ostavio snažne vizualne komentare na aktualna društvena i politička zbivanja u vremenskom rasponu od početka svoje karijere u drugoj polovici 1970-ih sve do danas.

 

Takvi radovi, objavljivani u novinama i časopisima, koji evociraju neke od najvažnijih događaja koji su se odvili za vrijeme naših života, čine osnovu ove izložbe, no pažljivijim pregledom cjelokupnog Ilićevog opusa naći ćemo i brojne refleksije o drugim zbivanjima, pojavama i idejama koje sežu i u mnogo dalju prošlost a bile su relevantne kako za trenutak u kojem se Ilić na njih osvrnuo, tako i za naše današnje vrijeme. Radovi koje smo na kraju okupili za ovu izložbu osim spomenutih novinskih i magazinskih naslovnica i ilustracija uključuju i niz plakata i stripova, a svi zajedno čine panoramu proteklih 120 godina (ugrubo od 1900. do 2021.) sagledanu kroz prizmu jednog iznimnog autorskog opusa.

Osmišljena za mali izložbeni prostor, bez pretenzija da bude sveobuhvatna retrospektiva jednog od najistaknutijih svjetskih dizajnera, izložba tako pruža priliku za nov način sagledavanja starijih ostvarenja iz jugoslavenske faze karijere do 1986. i onih nastalih u Sjedinjenim Državama od tada do danas, uključujući i rijetko izlagane radove, ili one koji su rijetko prikazivani zajedno. Postav izložbe tako konfrontira radove koji su eksplicitno politički i one koji to na prvi pogled nisu, britka čitanja društvene stvarnosti i tumačenja kompleksnih znanstvenih i filozofskih spoznaja, dramu globalnih konflikata i intimne drame, slike mržnje i zla i slike empatije i ljubavi.

Konačno, ova izložba adresira i neke od glavnih problema izlaganja grafičkog dizajna i ilustracije u galerijskom okruženju. U pravilu ih se izlaže kao predmete koji su na neki način izvršili svoju funkciju i postali muzejskim artefaktima – novinske ilustracije su ispričale priču nekog političkog članka i prikazuju se izolirane, izvan konteksta u kojem su bile objavljene, plakati su također obavili svoju propagandnu ulogu, skinuti s ulice, stavljeni pod stakla, umirovljeni od svoje funkcije. Upravo zato nam se sviđala ideja da ih makar na ovaj način „re-funkcionaliziramo“, ponovno upotrijebimo ne kao samodostatne umjetničke artefakte nego predmete koji odjednom imaju ulogu ispričati neku novu priču.

Izložba u HDD galeriji je pilot verzija, prilagođena malom izložbenom prostoru i predviđena za daljnju evoluciju i putovanje u proširenim ili suženim iteracijama, ovisno o kontekstu i mjestu izlaganja. Stoga se dominantno služimo digitalnim isprintima (i u manjoj mjeri originalima) koji nam omogućavaju da u formi timelinea (dijelom baziranom i na lenti koju je u monografiji o Mirku Iliću uspostavio Dejan Kršić), uspostavimo dinamiku i snažne vizualne akcente. Oni dotiču ključne znanstvene i političke teorije naše novije povijesti, tehnološke prekretnice, ratne sukobe i zločine, manifestacije zla i gluposti, različite emancipatorske pokrete i revolucije, političke skandale i krize, zaključno s pandemijom koronavirusa u 2020. i 2021. na koju je Ilić odgovorio svojevrsnim povratkom mediju stripa za koji se činilo da ga je zauvijek napustio prije više od četrdeset godina.

 

Autor koncepcije i kustos izložbe je Marko Golub, a izložba se može razgledati u HDD galeriji do 1. listopada 2021.

(Marko Golub, voditelj HDD galerije)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr