HR | EN
  • Povećaj prikaz
  • Smanji prikaz
  • Promjena kontrasta
  • Sivi tonovi
  • Promjena fonta
  • Vrati izvorno
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Virtualna 2020. – prvi podaci o online posjećenosti hrvatskih muzeja

Iako su hrvatski muzeji u prošloj godini izgubili gotovo četiri milijuna posjetitelja dok su zbog pandemije i potresa morali zatvoriti vrata svojoj publici, otvorili su joj prozor – i to onaj virtualni. Tijekom protekle godine izvještavali smo o digitalnoj ponudi domaćih i stranih muzeja, a kako je muzejska publika prihvatila oštri prijelaz iz stvarnog okruženja u ono virtualno, vidjet ćemo u MDC-ovoj analizi izrađenoj prema podacima o online posjećenosti koje su početkom godine dostavili hrvatski muzeji.

Podatke o online posjećenosti dostavilo je 116 muzeja (122 uključujući podružnice), od kojih 113 iz Upisnika javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj koji trenutno broji 162 muzeja. Odaziv službenih muzeja je 69,7 %.

Podaci o online posjećenosti koje iznosimo odnose se na posjet mrežnim stranicama i posjet društvenim mrežama odnosno video kanalima, a treba uzeti u obzir da nisu svi parametri primjenjivi na sve vrste digitalnih kanala, kao i na to da se metrika tek uspostavlja i da ima mogućnost razvoja i prilagodbe potrebama.

Tako su se hrvatski muzeji nešto slabije snašli u mjerenju posjeta svojim mrežnim stranicama (polovica službenih muzeja dostavila je podatke za tu metriku), a očitali su preko pet milijuna pojedinačnih posjeta (5.551.275), što je nekoć bila brojka fizičkih posjetitelja. Uzimajući u obzir da dva velika muzeja nisu dostavila svoje podatke, stvarni brojevi su možda i dvostruko veći. Razdiobom po posjećenim sadržajima, 533.340 pogleda zaustavile su online zbirke, virtualne (online) izložbe njih 137.470, u virtualnim turama sudjelovalo je 242.186 korisnika, u edukativnim programima njih 31.852, u programima uživo (otvorenja, vodstva i sl.) 32.386, newslettere je čitalo 48.459 korisnika, dok je većina pregleda (2.652.055) bila usmjerena na ostale sadržaje mrežnih stranica.

Primjetno je kako više muzeja raspolaže podacima o posjećenosti (i angažiranosti) publike na društvenim mrežama, nego što raspolažu onima za mrežne stranice. Razlog tomu vjerojatno leži u činjenici što se podaci za društvene mreže generiraju automatskim putem, dok je za analitiku mrežnih stranica potrebno nešto bolje poznavanje metričkih alata.

Društvene mreže požele su najviše pregleda, klikova i interakcija – njih 20.172.343 kod 68,5 % muzeja, a među njima u našoj (i europskoj) muzejskoj zajednici još uvijek prednjači Facebook, kako smo već u prošlogodišnjem istraživanju o utjecaju pandemije na muzeje naveli. Muzeje na društvenim mrežama u 2020. godini pratilo je 916.914 članova, muzejske postove je pregledalo 17.777.637 online posjetitelja a lajkalo 1.340.847, komentiralo njih 309.547 a podijelilo dalje 258.388.

Među video kanalima pak prvo (i gotovo jedino) mjesto zauzima Youtube. Tako je video sadržaje kod 27 % muzeja pregledalo 99.290 korisnika, 18.670 inače prati njihove kanale, dok je 24.129 izrazilo da im se sadržaj sviđa (tzv. lajkom), a tek njih 319 je to pokazalo i prosljeđivanjem linka. Komentari na video sadržaje su rijetka pojava i njih smo iz dobivenih podataka izbrojali tek 22. Veliki broj muzeja nije dostavilo podatke za video kanale, stoga je za zaključiti da tu formu najvjerojatnije ne koriste (neki su naveli kako su je počeli koristiti prošle godine). Moguć razlog nekorištenja video kanala mogao bi biti taj što su za produkciju video materijala potrebni određeni resursi – znanja, oprema (tehnologija) i neizostavni kreativni proces. Ipak, da muzeji proizvode zanimljive i kvalitetne muzejske video uratke i filmove dokazali su i u osmom izdanju festivala muzejskog filma i multimedije MUVI održanom krajem prošle godine (a u kakvom drugom nego) u online obliku.

Ipak, neki su muzeji željeli, pored iskaza ovih kategorija, dodati i broj objavljenih sadržaja koji nije bio tražen u istraživanju, iako to također nužno ne mora utjecati na brojnost klikova. Zanimljiv, relevantan sadržaj jedne objave može zainteresirati više posjetitelja od većeg broja objava koje nisu prilagođene publici kojoj se obraćaju. S druge strane, društvene mreže zahtijevaju određenu dinamiku objava kako bi ustanova zadržala vidljivost svojih sadržaja pa je potrebno naći dobar balans između kvalitete i učestalosti objava.

Također, razlika u osobinama digitalnog kanala leži i u trajnosti između sadržaja objavljenih na mrežnim stranicama koje mogu postati trajnom digitalnom ponudom nekog muzeja nasuprot kratkoročnim objavama na društvenim mrežama na koje se korisnici rijetko unatrag vraćaju. S druge strane, sadržaji web stranica ne nude mogućnost angažmana posjetitelja (iskazivanja njihovih različitih reakcija – tzv. lajkova ili drugih reakcija  pa čak i nesviđanja, komentara i sl.) kao što je to slučaj kod društvenih mreža i video kanala.

Iako ne postoje referentni podaci o online posjećenosti s kojima bi bilo moguće usporediti ove prošlogodišnje, dok u isto vrijeme ne postoji konsenzus struke na međunarodnoj (pa tako ni na nacionalnoj) razini koje podatke o online posjetu i kako prikupljati odnosno analizirati, kao niti koji su to parametri kvalitete, smatramo uspostavljanje ove metrike važnim korakom u razvoju muzejske struke u Hrvatskoj. Naime, ako nam se zbog posljedica nepogoda koje su nas snašle više smiješi virtualna stvarnost od one izravne, bilo bi dobro da njezine karakteristike i zakonitosti čim prije upoznamo kako bismo se što prije i što bolje prilagodili. Treba svakako uzeti u obzir da je kriza prisilila muzeje da se ubrzano prebace u digitalni svijet, često bez prethodnih priprema i potrebnih resursa. Iako su neki već davno zakoračili u okruženje suvremene tehnologije, prošlogodišnje su okolnosti svima donijele promjenu.

Analiza podataka iz (po svemu) nesvakidašnje 2020. godine pokazala je najvjerojatnije najveći nesrazmjer online korisnika nasuprot fizičkima, iako je prvi put napravljena i ne postoje raniji podaci za usporedbu. Nadamo se da smo s ovim brojem fizičkih posjetitelja dosegli dno s kojeg će biti moguć samo uspon, a isto očekujemo za online posjetitelje. Kako posjet muzeju uživo kao doživljaj na mnogo različitih razina ništa ne može zamijeniti, nadamo se da će muzeji ostati otvoreni. Društvena dimenzija posjeta koja u ovim vremenima toliko nedostaje zasigurno pridonosi mentalnom zdravlju, a muzeji su stvorili preduvjete da se ona i ostvari. Tijekom cijele krize ostali su sigurna mjesta u kojima nije zabilježen niti jedan slučaj prijenosa zaraze, kako je istražila Europska mreža muzejskih organizacija (NEMO).

S jedne strane prikupljeni podaci za analizu online posjećenosti pokazuju veliki broj pregleda korisnika, reakcija (lajkova i ostalih reakcija), uključivanja putem komentara te dijeljenja sadržaja, a s druge uviđa se neujednačenost, nedostatak podataka u pojedinim kategorijama (primjerice za mrežne stranice ili pak video kanale koje muzeji možda u toj mjeri niti ne koriste), neizražavanje podataka po pojedinim kategorijama (već samo zbirno), izostanak kvalitativne procjene (koja bi prvenstveno trebala zanimati muzej, u svrhu upoznavanja vlastite publike) i ostala ograničenja (među kojima su obuhvaćena ona zadana metričkim alatima).

Ovi silni klikovi pokazuju da hrvatski muzeji nude zanimljiv i relevantan sadržaj i u virtualnom okruženju, ali i da ima još prostora za razvoj kako usluga za korisnike, tako i analitike online posjeta. (Tea Rihtar Jurić)


 

Izvor: Gradski muzej Požega

„Požeške bolte“ – dogradnja i rekonstrukcija Gradskog muzeja Požega

Gradski muzej Požega započeo je prošli mjesec selidbu muzejske građe i dokumentacije na privremenu lokaciju u zgradu bivše „Slavonke“ kako bi započela dugoočekivana dogradnja i rekonstrukcija tri zgrade Muzeja u sklopu projekta „Požeške bolte“, kojim će jedan od najstarijih muzeja na prostoru istočne Hrvatske dobiti, nakon više od osamdeset godina, novi sveobuhvatni stalni postav na 660 metara četvornih.

Muzej osnovan u prosincu 1924. godine zaslugom Julija Kempfa, istaknutog Požežanina, povjesničara i autora prve monografije o Požegi i Požeškoj županiji, kroz svoju je povijest promijenio nekoliko lokacija u užem dijelu grada, uključujući i prvi stalni postav u Županijskoj palači. Zalaganjem profesora Antuna Bauera grad je 1953. za muzej kupio reprezentativnu baroknu trgovačku kuću Krauss s početka 18. st. koja je i danas zaštitni znak Muzeja. Kako se povećavala djelatnost i količina građe, muzej se proširio i na građansku kuću Spitzer s početka 20. stoljeća na Trgu Svetog Trojstva, te na građansku kuću s početka 20. stoljeća u ulici Matice Hrvatske. Novi stalni postav koji će se otvoriti nakon dogradnje i rekonstrukcije muzejskih zgrada sadržavat će 15 tematskih cjelina. Prva cjelina bit će posvećena Panonskom moru i fosilima iz tog najstarijeg vremenskog perioda koje muzej čuva, nakon čega će publici biti predstavljena dva arheološka lokaliteta koja su do sada najbolje proučena - nalazište Kaptol iz željeznog doba, te srednjovjekovna benediktinska opatija Rudina poznata po kamenoj plastici, takozvanim „Rudinskim glavama“, u kojoj pronađen nadgrobni natpis BRAT IAN koji se smatra najstarijim natpisom na hrvatskom jeziku na latinici. Potom slijedi dio posvećen srednjovjekovnoj Požegi koja je dugo vremena bila omiljena rezidencija hrvatsko – ugarskih kraljica, s posebnim osvrtom na Osmanlije koji su Požegom vladali 150 godina nakon što su grad 1537. godine osvojili odredi smederevskog Mehmed-paše Jahjapašića. Požega je tada bila najmanji sandžak u Osmanskom Carstvu s posebnim pravima, a posjetiteljima će biti predstavljen način života u osmanskoj Požegi, običaji, arhitektura te položaj Požege u samom Carstvu.

Slijedi segment koji obuhvaća razdoblje oslobađanja Požege i Požeške kotline od Osmanlija, obnovu Požeške županije 1745. godine i Povelju Marije Terezije iz 1765. godine kojom Požega dobiva titulu slobodnog kraljevskog grada i ponovno postaje sjedište civilne uprave. U tom razdoblju važnu ulogu imali su Isusovci koji svojim djelovanjem uvelike doprinose razvitku grada utemeljivši 1699. godine Gimnaziju, prvu u Slavoniji, koja 1761. dobiva status sveučilišta nazvanog "Academia Posegana" s filozofskim i teološkim fakultetom. Postav će završiti s nekoliko prostorija posvećenih Etnološkom odjelu koji će predstaviti život i običaje požeških sela, te galerijom u kojoj će biti izložena djela poznatih požeških i hrvatskih umjetnika poput Miroslava Kraljevića, Vlahe Bukovca, Gustava Poše, Joze Jande i Zlatka Boureka. Također, projektom je predviđen poseban dio gdje će posjetitelji moći kušati stara slavonska jela oživljena dugogodišnjim projektom "Muzej u loncu", koji su osmislili i proveli muzejska savjetnica Maja Žebčević Matić i viši muzejski tehničar Boris Knez.

 

Izvor: Gradski muzej Požega

„Djelatnici muzeja pripremali su se za selidbu više od pola godine. Muzej ima ukupno devet odjela od kojih njih pet sadrže muzejsku građu i dokumentaciju, a jedan od preostalih odjela je muzejska knjižnica s gotovo 25 000 naslova. Ukupno se radi o otprilike 85 000 predmeta i knjiga koji su svi prošle godine pripremljeni za selidbu ovisno o specifičnim uvjetima koje svaka vrsta predmeta zahtijeva. Nadamo se da ćemo 100-ti rođendan, koji Gradski muzej Požega slavi 2024. godine, dočekati ne samo u obnovljenom muzeju nego i s novim stalnim postavom koji će postati nova kulturno-turistička atrakcija Zlatne doline, te da će cijeli muzej postati doista ono što je oduvijek i bio, ali se zbog prostora u kojem smo djelovali nije moglo vidjeti - centralno mjesto kulturne povijesti Požege“, rekla je Ivana Domanović, zamjenica ravnateljice Gradskog muzeja Požega.

Projekt „Požeške bolte“ vrijedan je ukupno 41,1 milijun kuna, od čega je 33,5 milijuna kuna sufinancirala Europska Unija bespovratnim sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ Projektom je zamišljeno objedinjavanje i brendiranje kulturno-povijesnih, prirodnih i gastro-enoloških turističkih potencijala u prepoznatljivu turističku destinaciju. Naglasak projekta je na unapređenju osnovne infrastrukture Gradskog muzeja Požega koji će predstavljati centralno mjesto promocije kulturno-povijesne baštine grada i požeškog kraja, uz opremanje Centra za posjetitelje „Požeška kuća“ kao početne točke od koje cijela turistička priča počinje. (Ivan Guberina)


 

Fotografirao: Denis Bučar

Novi postav Moderne galerije – hrvatska umjetnost od 1850. do 1935. godine

Moderna galerija – nacionalni muzej moderne umjetnosti otvorila je 5. veljače 2021. novi postav svog fundusa od 1850. do 1935. godine. Prema koncepciji ravnatelja Moderne galerije, Branka Franceschija, postav su izvele muzejska savjetnica Dajana Vlaisavljević, voditeljica Zbirke slikarstva 19. stoljeća (do "Hrvatskog salona" 1898.), Ivana Rončević, viša kustosica Zbirke slikarstva 20. stoljeća (od "Hrvatskog salona" do 1918.), Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Zbirke slikarstva 20. stoljeća (od 1918. do 1945.) te muzejska savjetnica Tatijana Gareljić, voditeljica Zbirke kiparstva 19., 20. i 21. stoljeća.

Koncept postava Moderne galerije zamišljen je doslovno na dvije razine. Kronološki stalni postav, od kojeg je zasad postavljen dio, nalazi se na drugom katu muzeja. Promjena boja zidova dvorana na jasan način bi trebala posjetiteljima ukazivati na promjenu epohe u povijesno-umjetničkom pogledu. Većina izloženih djela na legendi imaju QR kod koji uz pomoć čitača na pametnom telefonu donosi informacije u formi kraćeg teksta na hrvatskom i engleskom jeziku o autoru i djelu. Za razliku od toga, prvi kat će biti namijenjen povremenim interpretativnim izložbama djela iz fundusa Moderne galerije prema različitim kustoskim koncepcijama tempom od četiri izložbe godišnje. Takva je i aktualna izložba Portet i djelo. Donacija Nine Vranića (do 21. ožujka 2021.) u kojoj su Vranićevi fotoportreti umjetnika predstavljeni uz djela portretiranih umjetnika iz fundusa Moderne galerije.

Postav zbirke 1850. do 1935. godine obuhvaća 5 dvorana (XIII. – XVII.) na drugome katu palače Vranyczany. Prethodi mu dvorana XII. na prvome katu i kratka dionica posvećena povijesti palače i muzeja, s portretima Izidora Kršnjavija na čiji je poticaj 1905. godine utemeljena Moderna galerija, i baruna Ljudevita Vranyczanyja koji je dao sagraditi palaču u kojoj se muzej nalazi od 1934. godine. Izloženo je i djelo Pred vratima smrti (Triptihon) Mirka Račkog iz 1904. godine, kao jedno od prva tri djela namijenjena fundusu buduće Moderne galerije. Stubište koje vodi na drugi kat poslužilo je prezentaciji deset slika ruskog slikara Nicholasa Roericha (1874. – 1947.).

U prve dvije plave dvorane polazi se od umjetnosti romantizma (H. C. von Hötzendorf) i bidermajera (V. Karas) s polovice 19. stoljeća, preko prvog naraštaja minhenskih studenata (F. Quiquerez, N. Mašić, I. Kršnjavi) i akademskog realizma prema Vlahi Bukovcu kao najznačajnijem umjetniku s prijelaza 19. u 20 stoljeće. Naredne dvije dvorane su obojane u crveno, a postav se nastavlja na umjetnost Hrvatskog salona i početak hrvatske moderne. U prvoj dominiraju alegorijske kompozicije (B. Čikoš-Sesija, R. Auer, E. Vidović, G. Jurkić), dok druga prikazuje prijelaz od slikara münchenskog kruga do Proljetnog salona i praške četvorice. U posljednjoj, zelenoj dvorani izloženi su umjetnici socijalno angažirane grupe Zemlja. Druga etapa stalnog postava je u pripremi. Kustosi Željko Marciuš, Klaudio Štefančić i Tatijana Gareljić rade na postavu umjetnosti od 1935. godine do današnjih dana.

Branko Franceschi već je najavio da će i ovaj kronološki postav biti podložan promjenama jer prema njemu zakovani stalni postavi umrtvljuju muzejske institucije i na neki način obeshrabruju posjetitelje jer ako su jednom vidjeli neki postav u srednjoj školi, zašto bi došli ponovno. U skladu s međunarodnim standardom, prema njegovoj će koncepciji kroz oba postava cirkulirati oko deset posto zbirke, a za promjene i odabir djela zaduženi su kustosi koji se bave zbirkom, umjesto uvriježenog modela kojim je stalni postav predstavljanje sustava vrijednosti novog ravnatelja.

Novim stalnim postavom također je najavljeno i skorašnje službeno preimenovanje Moderne galerije u Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Bit će to prvi (državni) muzej s epitetom nacionalni u svome nazivu. (Ivona Marić)

 

Fotografirao: Denis Bučar


 

Izvor: Muzej grada Koprivnice

Igra staklenih perli – staklo u Muzeju grada Koprivnice

Kao što je igra staklenim perlama u Hesseovoj zemlji Kastaliji povezivala sve umjetnosti i znanosti u jedan izražajni oblik, tako je i staklo kao materijal bio poveznica muzejskih predmeta na izložbi Muzeja grada Koprivnice koja nosi isti naslov – Igra staklenih perli – kao i roman nobelovca Hermanna Hessea.

Prema muzejskoj koncepciji više kustosice Draženke Jalšić Ernečić, na interdisciplinarnoj izložbi je predstavljeno sto najzanimljivijih muzejskih predmeta oblikovanih u staklu koji su se u Muzeju grada Koprivnice sabirali od 1945. godine i čuvaju se u različitim muzejskim zbirkama.
(...) ova izložba istražuje i predstavlja staklo kao materijal, inspiraciju, predmet svakodnevne upotrebe te načine upotrebe i običaje u kontekstu stručnih i znanstvenih istraživanja arheologije, etnologije, povijesti, fotografije, lijepih i primijenjenih umjetnosti te primarne muzejske zaštite, čuvanja i restauracije staklenih predmeta. Staklo kao materijal u muzejskim zbirkama nositelj je podataka i muzejskih priča o najrazličitijim predmetima i načinu njihove upotrebe – istaknula je Jalšić Ernečić.

Izložbom Igra staklenih perli: staklo u zbirkama Muzeja grada Koprivnice, otvorenom za Dan grada Koprivnice 6. studenoga 2020., nastavio se izložbeni ciklus o materijalima u Muzeju započet 2019. godine izložbom Arbor mundi – drvo u zbirkama Muzeja grada Koprivnice s ciljem da se (...) prati i promovira razvoj pojedinih znanstvenih disciplina te afirmira i razvija snažnu interdisciplinarnu suradnju pojedinih odjela i struka u koprivničkom muzeju.

Suradnja stručnjaka muzejskih odjela ostvarena je i u istoimenom katalogu izložbe koji na 63 stranice, uz uvodne tekstove ravnatelja Muzeja dr. sc. Roberta Čimina i Draženke Jalšić-Ernečić, donosi i tekstualne priloge ostalih suautora izložbe – Ivana Valenta, Dražena Ernečića, Ane Škvarić, Maše Zamljačanec, Vesne Peršić Kovač, Marije Mesarić i Helene Kušenić.

Svaki je od autora kraćim esejom predstavio predmete od stakla u svojem odjelu, istaknuo njihove zanimljivosti i specifičnosti te detaljnije opisao nekoliko izabranih predmeta stvarajući jedinstvenu sliku kako se i kada staklo kao materijal koristilo u Podravini.

Tako Dražen Ernečić predstavlja čašu u obliku kaleža kanonika Josipa Canjuge iz 1859. kao jedan od prvih predmeta koje je osnivač muzeja Leander Brozović poklonio Muzeju; Ana Škvarić u muzejskoj knjižnici prepoznaje niz staklenih uporabnih predmeta – među kojima je i tintarnica kojom se (najvjerojatnije) koristio znameniti koprivnički književnik Fran Galović kao i naočale koje su pripadale Slavku Löwyju, jednom od predstavnika hrvatske moderne arhitekture; Maša Zamljačanec opisuje staklena sjenila rasvjetnih tijela iz kuće Malančec; Vesna Peršić Kovač priča o čudesnim predmetima – ogledalima i uz njih vezanim pučkim vjerovanjima i običajima; Marija Mesarić izdvaja kraluše i iglice kao dijelove podravskog tradicijskog nakita; Helena Kušenić pažnju posvećuje staklu koje je osnovni materijal u Zbirci naivne umjetnosti jer je Slikarstvo na staklu u dubokoj sprezi sa životom. Naiva zrcali život (nekadašnjeg) vremena. Od fizički uvjetovanog svijeta ponire u dubine ljudskog bića. Tu su i negativi na staklenim pločama koprivničkog fotografa Hansa Parscha, primjeri staklene ambalaže među kojima je i rani prototip Coca-Cola boce iz 1915. godine kao i niz drugih zanimljivih predmeta koji su popisani i opisani u kataloškom dijelu publikacije te popraćeni ilustracijom u boji. Bibliografija prati tekstualne priloge suautora, a sažetak je naveden i na engleskome jeziku.

Izložba je održana u Galeriji Koprivnica do 10. siječnja 2021., a dostupna je i u virtualnoj šetnji na Facebook stranicama Muzeja. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

IGRA staklenih perli : staklo u zbirkama Muzeja grada Koprivnice : [Galerija Koprivnica, 6.11. 2020. - 10.1. 2021.] / [urednica Draženka Jalšić Ernečić ; autori tekstova i kataloških jedinica Robert Čimin et al. ; fotografije Vladimir Kostjuk, Goran Vranić, Draženka Jalšić Ernečić].- Koprivnica : Muzej grada Koprivnice, 2020.- 63 str. : ilustr. u boji ; 27 cm

Tekstovi više autora.- Podatak o mjestu i vremenu održavanja izložbe preuzet iz kolofona.- Bibliografija uz tekstove.- Summary.
ISBN 978-953-8138-52-2


 

Izvor: Muzej za umjetnost i obrt

MUO – Izložba „Moda i strip“

Zločesta Lulu Yvesa Saint-Laurenta, Mattottijeve ilustracije iz Voguea, Diorova haljina inspirirana devetom umjetnošću, odjeća iz erotskih i fetiš stripova – samo su neki od atraktivnih eksponata koji se mogu vidjeti na izložbi Moda i strip, otvorenoj u nedjelju u zagrebačkom Muzeju za umjetnosti i obrt povodom obilježavanja stote obljetnice Francuskog instituta u Hrvatskoj.

Izložba nastala u produkciji Muzeja stripa u Angoulêmeu kroz izvorne strip table i crteže, audiovizualne dokumente, odjeću i modne dodatke te druge atraktivne predmete iz jedinstvene muzejske kolekcije stripova prikazuje intrigantan odnos svijeta mode i stripa te njihove međusobne utjecaje. Strip u formi kakvoj ga danas znamo nastao je početkom 20. stoljeća kao produkt masovne medijske proizvodnje i isprva je bio u funkciji zabave čitateljstva u dnevnom tisku zbog čega je doživljavan kao trivijalan medij. Prekretnicu u odnosu prema stripu predstavlja 1962. godina kada je u Francuskoj osnovana prva službena ustanova za sustavno istraživanje i vrednovanje stripa, nakon čega ga teoretičari umjetnosti počinju nazivati devetom umjetnošću, te se o njemu se počinje raspravljati u mainstream kulturnim krugovima. Kako pojašnjava kustosica izložbe Marijana Paola Ferenčić, izložbom se želi pokazati da odnos mode i stripa nadilazi okvire puke zabave i estetike, te prerasta u kompleksniju temu konstruiranja nacionalnih kulturnih i individualnih identiteta propitujući rodne, klasne i seksualne identitete, slobodu izražavanja i političku cenzuru, odnosno otvarajući pitanje tzv. visoke i niske umjetnosti, njihove valorizacije i popularizacije.

Publika može vidjeti Zločestu Lulu (La Vilaine Lulu), djevojčicu koja prkosi svim konvencijama terorizirajući svoje učitelje i školske kolege, jedini strip kojeg je u svojoj mladosti nacrtao svjetski poznati dizajner Yves Saint-Laurent. Ova vragolasta i politički nekorektna priča koja parodira scene iz svakodnevnog života dobrostojećih krugova napisana za sadističku ili naprednu djecu, kako je autor napisao ispod naslova jedne od stranica, brzo je stekla naklonost pariške publike te ju je objavio poznati francuski nakladnik Éditions Tchou. Relaciju između stripa i animiranog filma prikazuje originalna strip tabla američkog autora stripova i pionira animiranog filma Winsora McCaya, na kojoj Mali Nemo iz serije Little Nemo in Slumberland prvi put ljubi princezu Slumberlanda, dok grafički roman Jeune Fille en Dior poznate crtačice Annie Goetzinger kroz nevin i zadivljen pogled mlade novinarke prati razvoj prestižne modne kuće u posljednjem desetljeću Diorova života evocirajući sve faze procesa stvaranja, od nastanka prve skice do izrade modela u radionicama.

U postavu je izloženo remek djelo glasovitog američkog karikaturista Georgea McManusa, strip Bringing Up Father koji prati život imigranta irskog porijekla koji preko noći kockanjem postane milijunaš. Komičnost proizlazi iz oprečnih stavova supružnika prema novoj situaciji – dok Jiggs u svemu ostaje sličan onomu tko je oduvijek bio, njegova supruga Maggie prepušta se mahnitosti raskošnog života, a njeni pokušaji glumljenja elegancije narušeni su grotesknim izgledom i vulgarnošću njezina ponašanja. Pažnju plijene radovi prvoklasnih modnih ilustratora poput Edgar P. Jacobsa, jednog od utemeljitelja europskog pokreta stripa i autora klasika Blake and Mortimer, zatim ilustracije talijanskog umjetnika stripa i ilustratora Lorenza Mattottija čiji su radovi objavljeni u časopisima Cosmopolitan, Vogue, The New Yorker, Le Monde i Vanity Fair, a tu su i table iz stripa Trojke koje ugledni francuski magazin Le Figaro objavljuje u svojem tjednom prilogu o modi još od sredine osamdesetih.

O kontinuiranom dijalogu mode i stripa, stripovima koji su poslužili kao nadahnuće modnim dizajnerima za haute couture kreacije te o fantastičnom svijetu superheroja koji se proširio urbanom kulturom svjedoče brojni odjevni predmeti i kozmetički proizvodi: Betty Boop cipele na visoku petu, Castelbajacov BD kišni kaput, Marvel Comics majica s otisnutim super junacima, tenisice Vans SKS Charlie Brown autora Charles Schulza, kao i Gaultierovi Wonderwoman i Superman parfemi. Tu je i strip ilustracija Nicole Lambert koja prikazuje Saint Laurentovu koktel haljinu nadahnutu apstraktnim radovima slikara Pieta Mondriana, kultno obilježje mode iz 1960-ih godina.

Izložba se može razgledati do 28. ožujka 2021. (Ivan Guberina)

 

Izvor: Muzej za umjetnost i obrt


 

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka – status stručne baze Sveučilišta u Rijeci

Zahvaljujući uspješnoj, višegodišnjoj suradnji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, Senat Sveučilišta donio je 28. siječnja 2021. Odluku da se Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka dodijeli status Stručne baze Sveučilišta u Rijeci. Potvrda je to kvalitetne suradnje dviju institucija, ali i vrijednosti rada Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka kao institucije, koja svojim kadrovskim kapacitetima i radnim rezultatima, pridonosi kvaliteti razvoja muzejske djelatnosti u Republici Hrvatskoj što je prepoznalo i Sveučilište u Rijeci.

Također, ovakvom suradnjom Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci aktivno pridonosi kvalitetnom obrazovanju, učenju i zapošljavanju mladih njihovim sudjelovanjem u modelu koji omogućava stjecanje stručnih i osobnih kompetencija za rad za vrijeme i nakon stjecanja formalnog obrazovanja. Sve s ciljem da se mladima omogući brže zapošljavanje i olakša ulazak na tržište rada.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i Sveučilište u Rijeci uspostavljaju suradnju u djelatnosti visokog obrazovanja tako da Muzej, kao stručna baza, povezivanjem prakse, teorije i visokog obrazovanja, za studente i polaznike programa cjeloživotnog obrazovanja Filozofskog fakulteta u Rijeci, organizira izvođenje dijelova nastave, odnosno stručne prakse s ciljem stjecanja konkretnih praktičnih znanja. Filozofski fakultet pokrenuo je ovu proceduru prvenstveno za potrebe novog diplomskog studijskog programa „Povijest i interpretacija baštine“ koji se provodi u sklopu Odsjeka za povijest (Sveučilišni dvopredmetni diplomski studij povijesti i interpretacije baštine – opći smjer).

Riječ je o inovativnom i jedinstvenom programu na razini Republike Hrvatske koji traje dvije godine, odnosno četiri semestra i u kojem se velik dio sadržaja odvija kroz stručnu praksu studenata. Zahvaljujući tome, studenti će kroz praktičan rad u Muzeju, upoznati organizacijske i radne procese, načine pohrane i predstavljanja muzejske građe, rad s publikom kao i načine prikupljanja sredstava i financiranja programa. Ukratko, bit će upoznati sa svim segmentima rada u muzeju.

Studenti će obavljati praksu radeći na konkretnim projektnim zadacima u Muzeju uz nadzor i pomoć mentora. Naš Muzej osigurao je osam mentora: kustosa, viših kustosa i muzejskih savjetnika među kojima su povjesničari umjetnosti, povjesničari, arheolozi i etnolozi koji će sa studentima raditi u središnjici muzeja – Guvernerovoj palači, kao i u dislociranim zbirkama – Memorijalnom centru Lipa pamti u Lipi i Muzejskoj zbirci Kastavštine u Kastvu.

Nakon uspješno izvršenih obveza predviđenih ovim programom, studenti će biti sposobni snalaziti se u radnim procesima stručne baze, prilagođavati se radnom okruženju i orijentaciji prema budućem zaposlenju, primijeniti usvojeno teorijsko znanje u praktičnom dijelu vezanom uz područje obavljanja stručne prakse, kreirati vlastiti projekt pod stručnim vodstvom mentora te samostalno, u obliku projekta, izložiti rezultate rada.

Ovaj će program studentima omogućiti stjecanje praktičnih kompetencija koje će ih, završetkom studija učiniti konkurentnima na tržištu rada, a neki od njih, možda svoje buduće radno mjesto pronađu i u nekom od muzeja.
Status stručne baze odobren je i Državnom arhivu u Rijeci. (Nikolina Radić Štivić, ravnateljica i Tea Perinčić, viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr