U predgrađu Kaira, na autentičnoj lokaciji uz rub egipatskih piramida u Gizi, krajem godine otvara se Veliki egipatski muzej u kojemu će se posjetiteljima na jednome mjestu predstaviti sedam tisuća godina drevnog Egipta.

Otvaranjem dugoočekivanog muzeja dragocjeno faraonsko blago bit će izloženo pokraj mjesta na kojemu je prije gotovo stotinu godina i pronađeno. Time će se umjetnine vratiti na izvorno nalazište iz skučenoga i veličinom neprikladnoga Egipatskog muzeja u središtu Kaira, koji je u svojih 116 godina postojanja s vremenom počeo više nalikovati na odlagalište nego na izložbeni prostor, te ujedno premjestiti i iz čuvaonica drugih arheoloških nalazišta u Egiptu u moderni muzejski prostor u kojemu će se moći primjereno izlagati i čuvati.

Tijekom godina projekt egipatskog Ministarstva kulture suočio se s nizom odgoda i neplaniranih troškova, na koje su dodatno utjecali politički prevrati u državi i velika ekonomska kriza. Prva ideja o izgradnji novog muzeja pojavila se još 2000. godine. Na međunarodnome arhitektonskom natječaju za muzejski kompleks, održanom 2002. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a, pobijedila je arhitektonska tvrtka Heneghan Peng iz Dublina, a s ukupno 1557 pristiglih prijava iz 82 države natječaj je po svojem opsegu zabilježen kao drugi takav natječaj u povijesti. Nakon pripreme zemljišta izgradnja glavne muzejske zgrade započela je 2012. godine, a skorašnje otvorenje bit će tek prva faza u planiranom otvaranju javnosti.

S 480 tisuća kvadratnih metara zemljišta i više od 100 tisuća predmeta Veliki egipatski muzej postat će najveći svjetski muzej posvećen jednoj civilizaciji i jedan od najvećih arheoloških muzeja. Muzej će moći primiti do 15 tisuća posjetitelja dnevno, a procjenjuje se da će kroz njega proći i do pet milijuna posjetitelja godišnje, što je više od prosječne godišnje posjećenosti hrvatskih muzeja. Grandiozan kompleks uključivat će i dječji muzej, muzej za osobe s posebnim potrebama, konzervatorski centar i specijalizirane restauratorske laboratorije, konferencijski centar, obrazovni centar, tematske parkove i vrtove. U projekt je dosad uloženo više od milijardu američkih dolara, a zanimljivo je da je velik dio novčanih sredstava pristigao iz Japana.

Muzejski kompleks zamišljen je kao suvremeni produžetak piramida, most između prošlosti i sadašnjosti, sjecište antičke umjetnosti i napredne tehnologije. Jedan od vizualnih naglasaka bit će golemo prozirno ulazno pročelje sastavljeno od Sierpińskijevih trokuta koje će povezati prirodni okoliš s unutrašnjim prostorom. S galerija posjetitelji će imati nesmetan pogled na visoravan s piramidama, kao i na egipatsku metropolu s druge strane, a planira se i povezivanje parkovima i šetnicama s egipatskim znamenitostima udaljenim svega dva kilometra.

U prvoj fazi krajem ove godine otvorit će se trećina muzejskog postava. Mnogi od predmeta koji će biti izloženi izvučeni su iz čuvaonica starog muzeja i prvi će se put prikazati javnosti. Očekuje se da će najveća muzejska atrakcija biti jedinstvena Tutankamonova zbirka s više od pet tisuća predmeta. Otkako je grobnica otkrivena 1922. godine, tek je trećina pronađenih predmeta bila izložena, a sada će se prvi put izložiti potpuna zbirka – jedina cjelovita zbirka vladarevih osobnih predmeta u egipatskoj povijesti. Među restauriranim predmetima u postavu se nalaze i Tutankamonove sandale, stare više od 3500 godina, njegova kočija, krevet, odjeća, nakit, uporabni predmeti te prvi put i njegove igračke, koje pokazuju dječačku stranu velikog faraona koji je s nepunih deset godina zasjeo na prijestolje.

Opremljen najnaprednijom tehnološkom opremom, Veliki egipatski muzej planira pružiti najbolju moguću zaštitu svojim zbirkama, kao i omogućiti iscrpnije predstavljanje veličanstvenog blaga drevnih faraona upotrebom svih sredstava moderne tehnologije poput virtualne stvarnosti i drugih muzeografskih pomagala, a sve u vidokrugu svjetskih spomenika koji su to blago stoljećima čuvali. Unatoč prekoračenim rokovima i proračunu Egipćani u skupocjenom projektu i dalje prije svega vide važnu i nužnu ulogu u očuvanju svjetske baštine, otvaranju novih radnih mjesta, oporavku vlastitog turizma i gospodarstva, ali i u učenju o egipatskoj povijesti i kulturnom nasljeđu. (Dunja Vranešević)

U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu otvorena je izložba pod nazivom Koraci, susreti, splitske mijene kojom se prezentira dio povijesne odjeće i modnog pribora iz fundusa Zbirke tekstila i modnog pribora Muzeja grada Splita i replike splitske pučke odjeće iz fundusa Etnografskog muzeja u Splitu.

Izložba obuhvaća dva kata i bit će otvorena za javnost do kraja kolovoza. Popraćena je dvojezičnim letkom na hrvatskom i engleskom jeziku.

Muzeografski materijali poput legendi i panoa također su prevedeni na engleski jezik. Iako izložena građa obuhvaća vrijeme od prve polovice 18. stoljeća do kraja prve desetine 20. stoljeća, cilj izložbe nije kronološko prikazivanje povijesti odijevanja. Izložbom Koraci, susreti, splitske mijene promišljaju se mijene socijalnih odnosa u gradu Splitu od razdoblja prisutnosti sitnog plemstva za vrijeme mletačke uprave do formiranja građanskog sloja u 19. stoljeću te prigradskog pučkog stanovništva koje je kroz 19. stoljeće sve više poprimalo građanska obilježja. S obzirom da se društveni odnosi najočitije vide kroz stilove i mijene odijevanja u javnim prostorima, odnosno na ulicama, trgovima, u fotografskim atelijerima i obrtničkim radnjama, izložba je koncipirana kroz pet cjelina koje tematiziraju te javne prostore. Naime pojavom fotografije od sredine 19. stoljeća u Splitu se javljaju i prvi fotografi koji rade portretne, ali i skupne fotografije. Za potrebe ove izložbe odabran je mali dio fotografija iz bogatog fundusa Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, jedan dio portreta iz privatnih zbirki i zbirke Etnografskog muzeja Split. Fotografije su obrađene, neke i kolorirane te otisnute na velike formate. Ovako obrađene i prikazane fotografije imaju ulogu popratne scenografije koja sadržajem upotpunjuje izloženu građu. Osim portretnih fotografija prezentiranih kroz rekonstruirani fotografski atelijer kakvih je u Splitu bilo više, prezentirane su i fotografije koje dokumentiraju zaustavljene trenutke, susrete, slučajne geste naših sugrađana u prepoznatljivim javnim prostorima: ispred Caffea Troccoli oko 1910. godine, ispred mehaničarske radnje Jurja Kezića oko 1900. godine, ispred Općinskog kazališta oko 1908. godine. Upravo taj odlučujući zaustavljeni trenutak uprizoruju davno izgubljene susrete sa životne pozornice našega Grada kojim laganim koracima ovom izložbom idemo ususret.

Autorica izložbe je kustosica Muzeja grada Splita Darka Perko Kerum, a stručna suradnica je viša restauratorica Dina Vuletin Borčić. Vizualni identitet izložbe potpisuje Dina Vuletin Bočrić, a na likovnom postavu je uz autoricu i stručnu suradnicu radio i viši restaurator Mirko Gelemanović. (Darka Perko Kerum, Muzeja grada Splita)

Izložba je otvorena do 31.8.2018. godine.