Dragica Šuvak rođena je 1954. godine u Zagrebu. Nakon završetka osnovne i srednje škole upisala je studij etnologije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1979. zaposlila se kao profesor engleskog jezika u srednjoškolskom centru Braća Ribar u Donjem Miholjcu.

Dragica Šuvak zaposlila se kao stručna djelatnica-etnologinja u Muzeju grada Podravske Slatine 1984. godine. Dolaskom na radno mjesto kustosa započinje njen dug put sakupljanja, stručne obrade i prezentacije građe javnosti kao i rad na stalnom postavu koji je u svom finalnom obliku realiziran tridesetak godina kasnije.
Inicijativa za osnivanjem muzeja u Podravskoj Slatini (danas Slatini) potječe još iz 1978. godine kada je Savjet mjesne zajednice Podravska Slatina dao preporuku da se osnuje Muzej grada Podravska Slatina, dodijelio prostor u kojem će Muzej djelovati i odredio odbor koji će sakupljati i skrbiti o građi.
Muzej je ispočetka bio sastavni dio narodnog sveučilišta "Veljko Vlahović". Uz niz ostalih, nesrodnih djelatnosti, bio je smješten u "Draškovićevom dvorcu" u središtu grada. Muzej je imao jednu stručnu djelatnicu pa se dijeljenje prostora narodnog sveučilišta s ostalim djelatnostima se pokazalo ponekad kao prednost (u korištenju tehničkih mogućnosti i pomoći kolega), a često i kao otegotna okolnost (sasvim različite djelatnosti u istom prostoru).
Po dolasku u Muzej Dragica Šuvak je pregledala svu građu koja je sakupljena prije njenog zaposlenja te započela stručnu obradu. Podaci o građi kao i povijesti slatinskog kraja bili su vrlo oskudni i šturi tako da je ubrzo započela terenska istraživanja. Ostvarila je profesionalnu suradnju s muzejima u blizini (Gradski muzej Virovitica i Zavičajni muzej Našice), te po principu njihove dokumentacije započinje i sustavan rad na svojoj muzejskoj dokumentaciji. Obzirom da je bila jedina zaposlena, od velike pomoći su joj bili učenici srednje škole koji su prepisivali dokumentaciju iz prvotne faze Muzeja u Knjigu inventara i na muzejske kartice.
U prvoj godini djelovanja postavljeno je šest izložaba i započet rad na prvoj temi stalnog postava "Radnički pokret i NOB na području Podravske Slatine". Prvi dio stalnog postava otvoren je 1987. godine, a predstavljen u dvije prostorije sa 90 predmeta te 150 fotografija i faksimila dokumenata.
Drugi dio stalnog postava otvoren je u Lisičinama, u Spomen kući Nikole Miljanovića Karaule-narodnog heroja. Uz život i ratni put braće Miljanović, ovdje je predstavljena i etnografska prošlost tog kraja.
Uz svaki terenski rad i istraživanje Dragica Šuvak bi sakupljala etnografsku građu te na taj način obogaćivala etnografsku zbirku, ali i saznanja o nematerijalnom životu slatinskog kraja. Etnografska zbirka otvorena je 1989. godine kao treći dio stalnog postava.
Uz kontinuiran rad na stalnom postavu, Zavičajni muzej Slatina povremenim izložbama aktivno je sudjelovao u kulturnom životu Slatine, a time postao i nezaobilazna kulturna točka grada.
Početkom Domovinskog rata grad Slatina biva konstantno bombardiran i raketiran, a glavna cesta kroz Slatinu (koja je prolazila tik uz Muzej) postaje jedina koja vodi do Osijeka. Građa je zbog ratne opasnosti izmještena iz same zgrade, a u bombardiranju krajem 1991. dio zgrade je teško stradao. Urušio se strop etnografskog postava, dijela prostora za povremene izložbe i dio depoa. Zgrada postaje neupotrebljiva, a Muzej, zbog velike količine prikupljene građe, postaje podstanar na nekoliko lokacija.
Dom kulture je postao privremena adresa Muzeja, a značajnim sredstvima Ministarstva kulture 1999. g. obnovljen je galerijski dio i stavljen u funkciju.
Dragica Šuvak vrlo aktivno postavljala povremene izložbe, povećava fundus Muzeja donacijama i otkupom građe te sustavno obrađuje muzejsku dokumentaciju kao pripremu za budući stalni postav. Muzej zauzima važno mjesto u kulturnom životu Slatine te stječe preduvjete za osamostaljenje i preseljenje u nove prostore.
2006. godine, prema preporuci Hrvatskog muzejskog vijeća Gradsko vijeće Slatine osniva (nakon 22 godine djelovanja unutar Narodnog sveučilišta) Zavičajni muzej Slatina. Njegova voditeljica, ravnateljica Dragica Šuvak, aktivno radi na najvažnijem zadatku u radu kustosa-preseljenju u zgradu stare škole i otvaranju stalnog postava Muzeja. Od 2009. godine Muzej je izmješten iz Doma kulture i smješten u zgradu "Stare škole".
Koncepciju stalnog postava izradila je Dragica Šuvak u suradnji s dr.sc. Žarkom Vujić. Na prostoru od oko 3000 četvornih metara prezentirano je 6000 godina života na slatinskom prostoru. Nit vodilja stalnog postava kroz koju su predstavljene zbirke Muzeja bila je školska svjedodžba učenice Hilde Mundweil iz 1915.godine koja je pohađala školu u današnjoj zgradi Muzeja. Nastavni predmeti u njezinoj svjedodžbi bili su osnova za prezentaciju cjelokupne baštine Slatine i okolice. Uz prošlost Slatine, jedinstvene su zbirke znamenitih Slatinjana (Mirko Jirsak, Viktor Žmegač, Boris i Milko Kelemen, Vladimir Udatny, Viktor Liebl, Dragan Milošević...) koji su, svaki na svoj način, ostavili veliki trag u kulturnom životu svog grada, ali i Europe.
Stalni postav Zavičajnog muzeja Slatina, nakon 31 godine rada kustosice, otvoren je 13. siječnja 2015. godine. I nakon formalnog otvorenja, Dragica Šuvak radi na zbirkama, njihovom predstavljanju javnosti i osiguravanju uvjeta za što bolje profesionalno djelovanje.
Od prvih dana radnog vijeka u Muzeju, Dragica Šuvak je aktivni član udruge Muzeji istočne Hrvatske i slatinskog ogranka Matice hrvatske.
Dobitnica je Priznanja Grada Slatine, Nagrade Virovitičko-Podravske županije, i biskupijske plakete zahvalnosti za rad o istraživanju Voćinskog svetišta.