Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, povodom stote obljetnice svojega utemeljenja (1900.), velikom izložbom u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb (siječanj - travanj 2000.) i opsežnim popratnim katalogom, predstavila je svoje umjetničko i kulturno nasljeđe. Na izradi kataloga svojim tekstualnim prilozima sudjelovali su istaknuti franjevci, povjesničari, povjesničari umjetnosti i kulturolozi. O franjevačkom redu, apostolskom djelovanju i doprinosu u razvoju školstva, jezikoslovlja i književnosti pisali su fra Bonaventura Duda, fra Emanuel Hoško, fra Domagoj Šimunović i Vitomir Belaj. O knjižničnom blagu, rukopisima, inkunabulama, pisali su Žarko Dadić, Milan Pelc, Vatroslav Frkin, Mirko J. Mataušić, glazbi P. A. Kinderić i M. Riman, srednjovjekovnoj samostanskoj umjetnosti D. Vukičević-Samaržija, arhitekturi - Z. Horvat, Đ. Cvitanović, K. Horvat-Levaj, baroknom kiparstvu D. Baričević, baroknom slikarstvu M. Repanić-Braun, likovnoj baštini 20. st. I. Reberski, zlatarstvu I. Lentić, liturgijskoj odjeći J. Ivoš, crkvenom i samostanskom namještaju N. Tarbuk, samostanima stradalim u Domovinskom ratu Đ. Cvitanović. Kataloški popis sadrži 909 jedinica koje su tematski grupirane prema naslovima tekstova. Bogatstvo ilustracija i bibliografskih popisa upotpunjavaju ovaj monografski jedinstveni prikaz franjevačke baštine.

Izložba „Mirila“ održana u Galeriji Klovićevi dvori (svibanj - srpanj 2013.) otkrila je javnosti manje poznat, ali stoljećima njegovan posmrtni običaj stanovništva triju područja na Velebitu - Like, Dalmacije i Hrvatskoga primorja. Mirila su suhozidni kameni spomenici ruralne umjetnosti kojima se obilježavalo mjesto posljednjega pokojnikova spuštanja na zemlju i njegova opraštanja sa suncem, prije pokapanja u grob. Građena kraj putova kojima su svakodnevno prolazili stanovnici od naselja na Velebitu do groblja na moru, mirila su nastajala u vremenu od 17. do 20. stoljeća. Jedan od autora tekstova iz popratnoga kataloga izložbe, akademik Radoslav Katičić pojašnjava „Mirilo je počivalište pokojne duše. Tek na njem se ona konačno rastavlja od tijela. Ono se pokapa u grobu, a duša ostaje na mirilu i tamo miruje umirena obredima koji se po predaji tamo obave.“ Katalog donosi i uvodne tekstove dr. sc. Tome Vinšćaka i Marija Katića te studije povjesničarke umjetnosti Mirjane Trošelj („Mirila - spomenici dušama“), arheologinje Martine Dubolnić Glavan („Trasa puta Škiljići - Jurline - Mirila - Sv. Marko (Seline)“), povjesničara dr. sc. Andreja Pleterskoga („Stara vjera velebitskih Podgoraca uklesana u kamen“) i likovnog umjetnika Josipa Zankija („Mirila, sjećanje i zaborav“). Kataloški dio popisuje izloženu građu (originale, izravne otiske po lokalitetima, replike, crteže, arheološke crteže, arhivsko gradivo i fotografije, filmove). Slikovni dio kataloga donosi vrlo kvalitetne fotografije mirila in situ, karte, crteže i preslike dokumentarne građe. Tekst je objavljen dvojezično na hrvatskome i engleskom jeziku. Posmrtni običaji vezani uz mirila ili počivala uvršteni su 2007.g. u Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske (URL: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=3650; datum pristupa: 16. svibnja 2014.)

Prvom monografskom izložbom majstora Oracija Fortezze želimo predstaviti europski značaj šibenskog majstora zlatara i gravera koji je na svojim vrsno graviranim mjedenim vrčevima i pladnjevima pokazao nevjerojatno poznavanje antike, klasične literature kao i poznavanje suvremenih likovnih smjernica. Bio je među rijetkim primijenjenim umjetnicima koji su u to vrijeme potpisivali svoja djela i to, ne samo što se potpisivao svojim imenom i prezimenom, već je isticao da je Šibenčanin ili da je djelo rađeno u Šibeniku. Više o izložbi na: https://gkd.hr/izlozba/misterij-majstora-fortezze-europska-bastina-sibenskoga-gravera/ (pristupljeno: 4.10.2024.)

Opsežna, dvojezično pisana (na hrvatskom i engleskom jeziku) likovna monografija Munira Vejzovića (Doboj, 1945.), uz 473 reproducirana umjetnikova likovna djela, donosi tekstove likovnog kritičara, esejista i pjesnika Tonka Maroevića te povjesničarke umjetnosti i ravnateljice zagrebačke Moderne galerije Biserke Rauter Plančić. Tonko Maroević umjetnikov je likovni opus i stvaralaštvo opisao u nekoliko poetski naslovljenih tematskih cjelina: „Tijelo i sjena, ozračje i odsjaj“, „Najkraći put do sebe“, „Od pojavnosti do javnosti“, „Vladanje vidljivim: portreti i vedute“, „Kretanje snovitim: pastorale i bakanali“, „Primanje s uzvratom: homage i d`apres“, „Zagrljaj s tvarnim: eritika i plastika“ i „Jedinstvo u raznolikosti“. Biserka Rauter Plančić opisala je Vejzovićev životopis („Ljetopis“) od rođenja u Doboju (Bosna i Hercegovina) 1945. do danas, naglašavajući kronološkim slijedom važne trenutke u razvoju njegova likovnog izričaja. Opisala je njegovo školovanja u Sarajevu, kod Mice Todorović i Voje Dimitrijevića, studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i boravak u Parizu, pedagoški rad u bosanskim osnovnim školama te početke izložbenoga rada u zagrebačkim galerijama 1970-ih godina. Dala je i prikaz Vejzovićevih kasnijih izložaba u drugim gradovima i u inozemstvu, do suvremenih dana. Monografija donosi i ilustrirani popis grafičkih listova i mapa, bibliofilskih izdanja i ilustriranih knjiga, crteža, akvarela, pastela i kombiniranih tehnika na papiru te kronološki popis Vejzovićevih izložaba i bibliografiju.