HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirala: Nina Koydl

Etnografski muzej Zagreb – završeni građevinski radovi na novoj čuvaonici

Etnografski muzej Zagreb u petak je na konferenciji za tisak predstavio završetak radova na rekonstrukciji napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj ulici kojom je za potrebe čuvaonica osigurano oko 2400 kvadrata uređenih prostora za smještaj muzejske građe, restauratorskih i preparatorskih radionica, foto studija te ostalih radnih prostora.

Projektom Rekonstrukcija objekta napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj završen je samo dio većeg programa cjelovite obnove Etnografskog muzeja zamišljenog unutar integriranog razvojnog projekta Obnovljena baština za pametan i održiv razvoj u hiperpovezanom svijetu u sklopu kojega je izrađena projektna dokumentaciju uz sufinanciranje iz fondova EU, Operativnog programa Konkurentnosti i kohezija.

Na press konferenciji održanoj 28. travnja ravnateljica Etnografskog muzeja, koja je ujedno i idejna začetnica projekta, dr. sc. Goranka Horjan istaknula je da je jedino na poziciji obnove brownfield lokacija u sklopu ITU mehanizma Urbane aglomeracije Zagreb bilo moguće aplicirati za bespovratna sredstva građevinske obnove pa je to iskorišteno za uređenje 2400 četvornih metara fantastičnog prostora usred donjogradske jezgre i u neposrednoj blizini glavne zgrade muzeja. Implementacijom projekt izravno doprinosi ostvarivanju ciljeva i rješavanje razvojnih problema na razini Grada, urbane aglomeracije, Republike Hrvatske, a u skladu je s relevantnim makroregionalnim i europskim strategijama jer se njime rješavaju ključna ograničenja nositelja projekta koje se odnose na nedostatak čuvaonica, restauratorskih radionica i prostora za odvijanje edukativnih sadržaja.

 

Fotografirala: Nina Koydl

Osiguranjem novih, primjerenih i zakonom propisanih prostora za kulturne djelatnosti stvaraju se preduvjeti za kontinuiranu promociju i zaštitu materijalne i nematerijalne baštine i osiguranje njezine dostupnosti što je jedan od ciljeva Etnografskog muzeja. Funkcionalno raspoređeni prostori na četiri etaže uz raspoloživost i velikog vanjskog zajedničkog dvorišta omogućuju organizaciju kulturnih događanja, edukaciju i motiviranje građana za sudjelovanje u baštinskim programima. Uređeni prostori otvaraju novo poglavlje bolje buduće suradnje s odgojno-obrazovnim i baštinskim institucijama te udrugama civilnog društva.

Uređenjem napuštene zgrade nekadašnje Zemaljske pivnice, koju je Grad Zagreb ustupio Etnografskom muzeju za muzejski depo i prateće sadržaje, povećana je i kvaliteta urbanog okoliša provedbom kompleksnog procesa obnove lokaliteta zaštićenog kao kulturno-spomenička cjelina. Projekt doprinosi revitalizaciji gradske četvrti Donji grad, čime se unaprjeđuje kvaliteta življenja, javna i društvena infrastruktura na području grada.

Nove čuvaonice Etnografskog muzeja sufinancirane su sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 34,6 milijuna kuna, dok osnivač i partner u projektu Grad Zagreb sufinancira ostatak do punog iznosa od oko 51 milijuna kuna. Sredstva pokrivaju samo građevinske radove dok će se cjelovito uređenje objekta provesti do kraja godine. Dio prostora je već sada opremljen zahvaljujući sredstvima Fonda solidarnosti putem Ministarstva kulture i medija u iznosu od 2, 4 milijuna kuna koje je muzej dobio za zbrinjavanje muzejske građe stradale u potresu. Zahvaljujući još jednoj uspješnoj prijavi, onog na javni poziv Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, sufinanciranje Grada dodatno je umanjeno za nešto više 3 milijuna kuna.

 

Fotografirala: Nina Koydl

Projekt je primjer dobre prakse koji pokazuje kako se sinergijom različitih izvora financiranja mogu ostvariti veći investicijski zahvati. Na konferenciji za medije Horjan je istaknula izazove s kojima su se tijekom posljednje tri godine susretali i muzej i zajednica izvođača radova, tvrtke ING-GRAD i TEH GRADNJA, čijim se djelatnicima ravnateljica zahvalila kao i glavnom nadzornom inženjeru Marku Jagačiću (Capitaling) zajedno s projektanticom Kristinom Vujicom. Voditeljica projekta građenja bila je dr. sc. Ivana Burcar Dunović s timom iz tvrtke Subnecto dok je administraciju projekta vodio Matej Jurić. Velike projekte nemoguće je voditi bez dobrog tima na čelu kojeg je ispred Grada Zagreba bila arhitektica Marina Ljubišić čije je veliko iskustvo i predani rad bio neprocjenjiv za uspješnu provedbu. Poseban izazov bilo je osigurati priključke, a izostala je i sustavna podrška osnivača u komunikaciji s javnim zagrebačkim poduzećima pa su procesi bili dugotrajni i složeni.

U sklopu projekta osim za Horjan i Ljubišić plaće su sufinancirane za još dva člana najužeg tima, dr. sc. Iris Biškupić Bašić iz Etnografskog muzeja te stručnjaka Igora Kozinu iz gradskog ureda nadležnog za poslove javne nabave čija pomoć u tom području je bila zaista iznimna. Unatoč činjenici da je veliki udio u osobnim dohocima članova tima bio pokriven sredstvima EU i da je opseg svakodnevnog posla bio iznimno povećan, članovi užeg tima nisu ostvarili naknade za svoj rad što je prilično demotivirajuće obzirom na uloženo vrijeme i trud pa bi tu praksu trebalo izmijeniti. U provedbi su sudjelovali i drugi zaposlenici Etnografskog muzeja, posebno iz odjela općih poslova, tajništva i računovodstva. Pripreme za opremanje i preseljenje građe obavili su odjeli zbirki i dokumentacije te restauratorskih poslova.

Etnografski muzej je ovim projektom dobio uređeni prostor u koji može smjestiti svoje vrijedne zbirke, na primjeren način opremiti restauratorsko-konzervatorske radionice, a 2400 kvadrata novoobnovljenih prostora pruža nove mogućnosti korištenja za građane. To će biti dom suvremeno organiziranih baštinskih programa jer je koncept projekta postavljen na način da promiče demokraciju i socijalnu uključenost. Prostor je prilagođen za slijepe i slabovidne, liftom se napokon osigurava dostupnost osobama slabe pokretljivosti dok će se zanimljivom vizualizacijom muzejska građa približiti slabočujećim i gluhim osobama. Kačićeva će tako biti jedan novi poligon za pedagoške aktivnosti muzeja koji je društveno senzibilan i na čemu muzejski stručnjaci kontinuirano rade. Zamisao je u novouređenom prostoru uspostaviti interaktivan baštinski centar koji omogućuje multikulturalni i međugeneracijski dijalog i u participativnom odnosu s korisnicima pridonosi izgradnji održive zajedničke budućnosti.

Preostaje još uređenje glavne zgrade Etnografskog muzeja za koju nema interesa da bi se obnovila na način zamišljen projektom pa ostaje promisliti kako će se provesti investicija. Ravnateljica Goranka Horjan se na konferenciji ujedno i oprostila od Etnografskog muzeja kojeg je vodila osam godina i zadovoljna je što je uspjela osigurati novi primjereni prostor za muzejske čuvaonice koje su zasigurno najslabija karika muzejske djelatnosti u Hrvatskoj.

(Etnografski muzej Zagreb)

 

Godišnji sastanak EGMUS-a – muzejska statistika u službi održivog razvoja

Godišnji plenarni sastanak Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS) održao se 20. i 21. travnja 2023. godine u Jugoslavenskoj kinoteci u Beogradu u organizaciji Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka. Središnja tema međunarodnog sastanka bila je doprinos muzejske statistike globalnim Ciljevima održivog razvoja (Sustainable Developmental Goals – SDGs) koji čine dio UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj.

Pored središnje teme, raspravljalo se o mnogim temama važnima za kvalitetnu statistiku i učinkovite metodološke pristupe, među kojima i o novom elektroničkom predlošku uz nacionalna izvješća, ISO standardima za muzeje, velikim europskim projektima. Održane su i diskusijske rasprave o primjeni nove ICOM-ove definicije muzeja (2022.) u statistici.

Na dvodnevnom sastanku je prisustvovalo gotovo trideset stručnjaka iz 12 zemalja (Češka, Finska, Grčka, Hrvatska, Italija, Latvija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Srbija, Španjolska - online, Švicarska), a online putem su sudjelovali i predstavnici Eurostata, Glammonsa i Kompendija kulturnih politika i trendova. Hrvatsku su predstavljale Gordana Bralić iz Državnog zavoda za statistiku i Tea Rihtar Jurić iz Muzejskog dokumentacijskog centra.

 

Fotografirala: Tea Rihtar Jurić

Uvodno predavanje o istraživanju podataka i djelovanju na temelju podataka te ulozi muzejske statistike u upravljanju i provođenju održivih ciljeva održao je profesor Nikola Krstović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, ujedno i predsjednik ICOM-a Srbije.

MDC je predstavio istraživanja koje je Centar proveo posljednjih nekoliko godina – poput onih o stalnim postavima ili utjecaju potresa na muzeje objavljenih u stručnom časopisu Muzeologija (br. 58. i 59.) te o zelenim muzejima (Informatica Museologica br. 51) ili pak posljednje u nizu Istraživanje o ranjivim i podzastupljenim skupinama u hrvatskim muzejima predstavljeno na konferenciji Kultura različitosti, a u kojima su uočeni podaci koji iskazuju ili bi mogli upućivati na rezultate provođenja određenih ciljeva održivog razvoja. Predstavljeni su i pojedinačni primjeri iz muzeja koji prikazuju napore u cilju osvješćivanja, implementacije i provedbe održivih ciljeva zbog boljeg uvida u kvalitativni segment muzejske djelatnosti koji lako može izostati promatranjem isključivo brojčanih vrijednosti. No, kako UNESCO ističe, „nedostatak pouzdanih procesa prikupljanja, mjerenja i praćenja podataka predstavlja značajnu i kritičnu prepreku u promicanju važnosti kulturne baštine i kreativnosti“ te su napori usmjereni istraživanjima koja daju jasniju sliku kulturnih značajki važna i potrebno ih je provoditi i poticati.

Iz hrvatskog Državnog zavoda za statistiku imali smo prilike čuti o novoj metodologiji u muzejskoj statistici čije smo rezultate već predstavili 2022. u Vijestima iz svijeta muzeja 176., a novost su različite mogućnosti povezivanja podataka pa tako doznajemo koliko su skupine posjetitelja prema dobi (odrasli, djeca) sudjelovale u dodatnim muzejskim događanjima poput predavanja, promocija, vodstava, edukativnih radionica, filmskih projekcija i ostalih kulturnih događanja.

Švicarski savezni ured za statistiku predstavio je rezultate najnovijeg istraživanja među kojima se ističu podaci istraženi tematskim modulom a odnose se na zaposlenike muzeja, pa tako doznajemo kako je u lipnju 2021. u tek nešto više od tisuću švicarskih muzeja (1081) bilo zaposleno 19 tisuća ljudi, od kojih više od 11 400 plaćenog osoblja, dok ih je više od 7,5 tisuća bilo volontera (gotovo 40 %) u više od polovice muzeja (u 64 % muzeja). Nažalost, nejednakost među spolovima nije ih zaobišla jer su rukovodeće pozicije češće dodijeljene muškim djelatnicima iako je u muzejima općenito više žena zaposleno.

Iz Istat-a, talijanskog Nacionalnog instituta za statistiku doznali smo o parametrima o pristupačnosti muzeja koji su prošle godine još detaljnije razrađeni unutar statističkog upitnika, a sadrže upite o različitim fizičkim i kognitivnim barijerama – od pristupa muzeju do snalaženja i sigurnog boravka unutar prostora muzeja, preko opreme ali i postojanja raspoloživih educiranih asistenata te pružanja posebnih usluga za osobe s poteškoćama.

Iz berlinskog Instituta za istraživanje muzeja predstavljeno je istraživanje o ciljevima održivog razvoja u kojem se pokazalo da je manje od polovice muzeja (40 %) uopće upoznato s održivim ciljevima Agende 2030. Također je zanimljiv podatak da su, kada je riječ o smanjenju broja predmeta u muzejima, prednjačili prirodoslovni muzeji i muzeji s više od pola milijuna predmeta, no priljev predmeta u posljednjih 5 godina je i dalje u prosjeku višestruko veći od njegovog odljeva.

Latvija je pored rezultata redovne statistike predstavila i datoteku latvijskih muzejskih projekata povezanih s održivim ciljevima, kao i UNESCO-v participativni program baltičkih muzeja i knjižnica.

Iz češkog NIPOS-a (Nacionalnog informacijskog i savjetodavnog centra za kulturu) čuli smo o projektu usporedbe muzeja (Benchmarking of museums) lansiranom ujesen 2022., a u kojem muzeji po različitim kriterijima, kroz 75 indikatora mogu međusobno usporediti svoje rezultate što daje dodatnu svrhu prikupljanju i obradi statističkih podataka.

Nacionalni informacijski sustav Srbije e-Kultura, koji predstavlja najopširniju bazu podataka o kulturnim institucijama u Srbiji i rezultat je suradnje Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka i Republičkog zavoda za statistiku (RZS), predstavile su koordinatorice sustava Biljana Jokić i Marijana Uzunovski, ujedno i jedne od domaćina ovog skupa.

Iz Eurostata smo doznali da su se revizijom europske statističke klasifikacije ekonomskih aktivnosti NACE krajem 2022. u Podjeli 91. ugradili i muzeji, knjižnice i arhivi, a osnovana je i radna skupina za kulturnu statistiku u kojoj i Hrvatska ima predstavnicu iz DZS-a Gordanu Bralić.

Započela je i operacionalizacija projekta Europske unije EIT Culture & Creativity koji kroz kreativnost i inovaciju, poštujući Ciljeve održivog razvoja nastoji transformirati europske kulturne i kreativne sektore i industrije povezujući pedesetak partnera iz dvadeset zemalja diljem Europe.

Kako pojedina država općenito stoji po pitanju progresa u ispunjavanju ciljeva održivog razvoja moguće je pronaći u izvješću SDG Index report (2022).

(Tea Rihtar Jurić)

 

Mačevalačka Akademija Giuseppe Galantea, Zagreb, 7. lipnja 1902.

Najava – izložba posvećena „ocu hrvatskog sporta“ u Osijeku

Na Kineziološkom fakultetu u Osijeku sutra u podne otvara se gostujuća izložba Hrvatskog športskog muzeja posvećena dr. Franji Bučaru, ocu modernog sporta u Hrvatskoj, popularizatoru i pokretaču uvođenja mnogih sportskih disciplina u Hrvatskoj, istaknutom članu međunarodnih športskih organizacija.

Izložba Franjo Bučar (25. studenoga 1866. – 26. prosinca 1946.) prvi put je predstavljena javnosti 2018. godine povodom dodjele Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ u zgradi Hrvatskog sabora. Nastala je na temelju građe iz fundusa Hrvatskoga športskog muzeja i dosad je gostovala u nekoliko gradova diljem Hrvatske.

Izložba je podijeljena na četiri cjeline. Prva cjelina odnosi se na školovanje i privatni život Franje Bučara, druga prikazuje njegov odlazak na Centralni gimnastički zavod u Stockholmu nakon kojeg je imenovan voditeljem Tečaja za učitelje gimnastike. Tečaj je trajao od 1894. do 1896. godine, te je okupio grupu od 29 učitelja iz cijele Hrvatske, među kojima je bila i učiteljica gimnastike, Ivana Hirschmann. Bučar je djelovao i kao član zagrebačkog tjelovježbenog društva Hrvatski sokol. Hrvatski sokol osnovan je 1874. godine , te je organiziran prema Češkom sokolu koji je osnovan 1862. godine u Pragu. Hrvatski sokol organizirao je i Hrvatske svesokolske sletove u Zagrebu 1906., 1911. i 1925. godine. Godine 1907., Hrvatski sokolski savez prihvaćen je u članstvo Europske gimnastičke unije u Pragu, te su gimnastičari prvi put nastupili pod hrvatskom zastavom na V. gimnastičkom prvenstvu u Torinu 1911. godine.

Treća cjelina prikazuje njegov doprinos u razvoju sportova u Hrvatskoj. Bio je predsjednik Prvog hrvatskog mačevalačkog kluba koji je osnovan 1902. godine, te je uveo mačevanje u nastavu završnih razreda gimnazije. Također, bio je član i dugogodišnji predsjednik Prvog hrvatskog sklizalačkog društva osnovanog 1877. godine. Od osnivanja Prvog hrvatskog biciklističkog kluba 1885. godine pratio je biciklizam, te je za mnoge časopise i novine pisao o biciklističkim natjecanjima u Europi i svijetu.

Bučar je od 1893. godine organizirao i tečajeve tenisa i pomogao savjetima u izgradnji teniskih terena u Zagrebu, Samoboru i Krapini. Posebno je pratio i skijanje koje je bilo i dio obuke polaznika Tečaja za učitelje gimnastike. Bučar je utjecao i na razvoj nogometa u Hrvatskoj. Na njegovu inicijativu Hrvatski sokol objavio je oglas u Obzoru s pozivom na učenje nogometa u dvorištu Sokolane. Bio je i vođa reprezentacije nogometaša koji su 1920. godine nastupali na Olimpijskim igrama u Antwerpenu. Inicijator je osnivanja Hrvatskog športskog saveza, a od 1914. godine i njegov predsjednik.

Četvrta cjelina predstavlja njegovu izdavačku i olimpijsku djelatnost. Bučar je bio urednik časopisa Gimnastika kojeg je 1891. godine pokrenuo Franjo Hochman. Kasnije je proširio naslov časopisa u Ginnastika- list za školsku i društvenu gimnastiku, igre i školsku higijenu. Pisao je tijekom 60 godina, te je objavio više od 1.500 članaka. Smatra se da je najvažnija knjiga koju je objavio Igre za društva i škole izdana 1906. godine, a koja je kasnije doživjela još dva izmijenjena izdanja i to 1913. i 1925. godine. Na Bučarovu inicijativu osnovan je Jugoslavenski olimpijski odbor kojem je predsjedao od 1920. do 1927. godine. Od 1920. godine postaje članom Međunarodnog olimpijskog odbora, te je tu funkciju obnašao do kraja svog života.

Izložba je prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, te je u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih izdan i katalog izložbe na Brailleovom pismu.

Autorice izložbe su muzejska savjetnica Hrvatskog športskog muzeja Đurđica Bojanić i kustosica Hrvatskog športskog muzeja Martina Vargek.

Izložba ostaje otvorena do 31.5.2023. godine.

(Martina Vargek)

 

Izvor: Muzej Slavonije

Osijek – velika izložba "MUO u Slavoniji - Slavonija u MUO"

U osječkom Muzeju Slavonije otvorena je velika partnerska izložba pod nazivom „MUO u Slavoniji – Slavonija u MUO“ koja predstavlja najreprezentativnije predmete iz čak četrnaest zbirki zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, većinom eksponate koji su svojom provenijencijom ili sadržajem vezani uz Slavoniju.

Riječ je o izložbi koja će u Muzeju Slavonije biti otvorena godinu dana i koja po prvi put u Hrvatskoj, u ovom opsegu, predstavlja najznačajniji umjetnički muzej Hrvatske u drugom gradu. Izloženi su najreprezentativniji predmeti iz zbirki slikarstva, tiskarstva i knjigoveštva, grafičkog dizajna, starije i novije fotografije, grafike, glazbenih instrumenata, kiparstva, bjelokosti, satova, tekstila, metala, stakla, keramike i namještaja.

 

Juraj Bedeković, violina, oko 1990.

Publika može vidjeti remek-djela iz Zbirke slikarstva poput slika „Après“ i „Portret strica Laca“ Miroslava Kraljevića, znamenitog „Fausta“ Izidora Kršnjavog iz 1877. godine ili skice Bele Čikoša Sesije za izradu zastora osječkog HNK iz 1914. godine. Izloženi su najreprezentativniji figuralni satovi iz 18. i 19. stoljeća poput „Sata Junona s Paunom“, rijetkog sata vrhunske izvedbe s ugrađenim glazbenim mehanizmom, kao i fragmenti Komersteinerove cjeline oltara sv. Ladislava kralja iz stare zagrebačke katedrale. Iz Zbirke glazbenih instrumenata izložena je violina poznatog bečkog graditelja violina Mathiasa Thiera iz 1787. za koju se vjeruje da je pripadala mladom violinskom virtuozu i kompozitoru Franji Krežmi rođenom u Osijeku 1862.

Iz Zbirke tekstila i modnog pribora posebno su za Osijek zanimljivi odjeća i modni pribor iz obiteljskog modnog ormara Matilde Hengl, supruge znamenitog osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla, koja je bila potomak ugledne osječke obitelji industrijalaca, vlasnika osječke tvornice kože. Izbor iz Zbirke metala predstavljen je odabirom profanih predmeta dnevne upotrebe od 17. do 19. stoljeća poput baroknih svijećnjaka, soljenki, pribora za jelo, vrčeva, svijećnjaka i drugog. Ne manje značajni izlošci za Slavoniju dolaze iz Zbirke stakla MUO. Riječ je o proizvodima dviju slavonskih manufaktura stakla iz 19. stoljeća: iz Staklane u Ivanovom Polju kod Daruvara i staklane Zvečevo. Također, iz Zbirke keramike bit će izloženi neki od najljepših porculanskih dekorativnih i uporabnih predmeta nastalih u Manufakturi porculana u Beču i u Manufakturi porculana Meissen poput servisa za jelo ili porculanske figure carice Elizabete, poznatije kao Sisi. Od ukupno dvadeset eksponata u ovoj dionici izložbe, pet ih potječe iz zbirke Osječanina Jakoba Franka, poznatog nakladnika, novinara i kolekcionara.

 

Servis za pivo, Zvečevo, oko 1900.

U postavu su se našle i rijetke rukopisne knjige iz Zbirke tiskarstva i knjigoveštva koje prema svojemu naslovu pripadaju kapucinima u Osijeku - svezak Mathie Antuna Relkovicha Satir, Illiti Divji Csovik iz 18. stoljeća iz osječke tiskare Martina Divalda te brojni drugi predmeti. Zbirka grafike na izložbi je zastupljena vrijednim i rijetkim kartografskim djelima s prikazom slavonskog prostora u razdoblju od 17. do kraja 19. stoljeća, među kojima se posebno ističe djelo radionice poznatog njemačkog kartografa Johanna Baptista Homanna (1663. – 1724.) Tabula geographica exhibens Regnum Sclavoniae cum Syrmii Ducatu (…) iz 1745. s prikazom Kraljevine Slavonije i Srijemskog vojvodstva.

Predstavljajući izložbu, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović kazao je kako je MUO nakon 140 godina postojanja bio prisiljen privremeno napustiti svoje prostore i zatvoriti se za publiku nakon što je Zagreb pogodio snažan potres u kojem je muzejska zgrada teško oštećena.

„U nemogućnosti održavanja izložbi Muzej Slavonije Osijek nam je pružio ruku prijateljstva i prihvatio ovaj veliki izložbeni projekt. Namjera je upravo ovakvim gostujućim izložbama održati i proširiti svijest o njegovom značaju, te omogućiti upoznavanje ostalih dijelova Hrvatske s ogromnim kulturno-umjetničkim bogatstvom zbirki koje se čuvaju u MUO. Osječka izložba središnji je program tog projekta koji će se i u budućnosti u različitim varijantama odvijati i u drugim muzejskim institucijama u državi, ali i u široj regiji“, rekao je Gašparović te zahvalio Muzeju Slavonije na višedesetljetnoj suradnji.

Autor koncepta izložbe je ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović. Kustosice izložbe su dr. sc. Marina Bagarić i Adriana Belay, a autori/ce izložbenih dionica i tekstova o zbirkama: dr. sc. Antonia Došen, Miroslav Gašparović, Dunja Nekić, dr. sc. Iva Prosoli, Koraljka Vlajo, Antonija Dejanović, Jasmina Fučkan, dr. sc. Vesna Lovrić Plantić, Andrea Klobučar, dr. sc. Arijana Koprčina, dr. sc. Marina Bagarić, Sandra Kandučar i dr. sc. Vanja Brdar Mustapić.

(MUO)

 

Fotografirala: Zrinka Marković

"Digitalni kustos" za kustosa današnjice – radionica u Narodnom muzeju Zadar

U Narodnom muzeju Zadar (NMZ) od 24. do 28. travnja održala se radionica „Digitalni kustos“. Radionica je organizirana u sklopu projekta „Museum-Next“ sufinanciranog iz programa Erasmus+. Projekt je usmjeren na digitalizaciju i razvijanje digitalnih vještina kustosa i stručnih djelatnika u malim i srednjim muzejima koji su često financijski i kadrovski ograničeni. Jedan od ciljeva je i uključivanje javnosti u inicijative koje obuhvaćaju digitalni sadržaj, povećanje kulturne ponude i većeg zapošljavanja u kulturnom sektoru.

U projektu uz NMZ sudjeluje još pet partnera iz Italije, Španjolske i Grčke, a suradnici su i Museo archeologico e della Via Flaminia i Museo Bellas Artes Gravina. Projekt je započeo u siječnju 2022. godine, trebao bi završiti u siječnju 2024. godine, a ukupni budžet iznosi 318 000 eura. Radionici koja je drugi dio od četiri faze projekta prethodila je izrada smjernica za korištenje digitalnih tehnologija, treću fazu čini testiranje pilot projekta na muzejima, a posljednju projektna komunikacija i diseminacija. Osim za prenošenje znanja, projektni partneri zaduženi su i za primjenu digitalnih tehnologija kao što su storytelling, geolociranje ili gamifikacija, pa tako NMZ u sklopu projekta treba izraditi igru.

Prvi dan radionice bio je posvećen upoznavanju s projektom koji su predstavile djelatnice NMZ, kustosice Ivana Dražić i Koraljka Alavanja, kao i digitalizacijom u NMZ, koji svoj digitalni sadržaj prezentira pomoću storytelling platforme izi.TRAVEL. Viša kustosica dokumentaristica Natali Čop približila je korisnicima termin “digitalni kustos” i predstavila povijesni pregled informatizacije u hrvatskim muzejima gdje je veliku ulogu odigrao i MDC. Naglasila je važnost interdisciplinarnosti i timskoga rada unutar ustanova gdje bi kustosi trebali surađivati s informatičarima, muzejskim pedagozima te kolegama iz marketinga i odnosa s javnošću. Dan je zaključen radionicom na kojoj su sudionici trebali ispuniti upitnike o tome što od digitalnih platformi i alata koriste u svojoj ustanovi, tko je od djelatnika zadužen za navedene poslove te iznijeti prijedloge o tome što bi se i na koji način u njihovoj ustanovi moglo poboljšati.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Tema drugoga dana bila je “Kulturna baština i digitalna tehnologija”, a otvorila ju je Marijana Tomić, izv. prof. na Sveučilištu u Zadru i potpredsjednica udruge ICARUS Hrvatska. Predstavila je projekt WAAT u sklopu kojega je nastao Vodič za edukatore. U njemu se nalaze praktične upute za snimanje filmova kojima se može promovirati kulturna baština čak i ako smo početnici koji imaju samo mobilni telefon s kamerom. Josip Pavić, voditelj odjela za istraživanje i interpretaciju baštine Tvrđave kulture Šibenik, polaznicima je predstavio projekte u kojima su sudjelovali unazad nekoliko godina. Posjetiteljima su ponudili iskustvo proširene stvarnosti pomoću naočala ili tableta, audio vodiče koji se automatski aktiviraju dolaskom na određene točke te različite druge sadržaje temeljene na suvremenim tehnologijama zanimljivima i djeci i odraslim posjetiteljima. Za kraj su izlaganje i radionicu održali predstavnici tvrtke Novena d.o.o. koja desetljećima surađuje s kulturnim sektorom. Uz mnoštvo projekata na kojima su radili, Artur Šilić, Mihael Lukaš i Jana Gamilec predstavili su projekt MUSEAR u kojem je uz Novenu sudjelovalo još šest partnera tijekom 2021. i 2022. godine, a rezultat je pokretanje platforme koju mogu koristiti stvaratelji sadržaja u muzejima i srodnim ustanovama, kao i njihovi posjetitelji i korisnici. MUSEAR je tzv. low code platforma koja koristi programski jezik Lua te bi se kreatori sadržaja trebali koristiti osnovama pri kreiranju digitalnog sadržaja za što Novena nudi podršku, a upute se nalaze i na njihovom Youtube kanalu. Korištenje platforme trenutno je besplatno.

Treći dan započeo je izlaganjem Danka Dujmovića s Odsjeka povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci koji je govorio o značaju muzejske edukacije, važnosti autentičnosti i stručnosti pri prezentaciji tema javnosti. U temu dana - “Gamifikaciju”, uveli su nas Zlatko Bukač i Želimir Periš. Zlatko Bukač sudionicima je približio svijet video igara kroz njihovu povijest, tehnologiju, industriju te umjetnički i obrazovni potencijal. Predstavio je nekoliko popularnih video igara, među njima Assassins Creed na kojoj je radio niz stručnjaka, uključujući povjesničare, kako bi predstavljeni objekti kulturne baštine izgledali autentično. Spomenuo je i, sada već godinama poznatu, mobilnu aplikaciju Skin & Bones Nacionalnog prirodoslovnog muzeja Instituta Smithsonian u Washingtonu pomoću koje posjetitelji izložene životinje u Muzeju mogu “oživjeti”. Kako bi sudionici radionice dobili doživljaj kao posjetitelji Muzeja, Lucija Sekula iz NMZ pozvala ih je na igru unutar izložbe “Šest salonskih priča”, koncipiranu na traženju tragova i rješavanju zagonetki vezanih uz izložene eksponate. Želimir Periš za kraj dana održao je radionicu kreiranja scenarija video igre za muzej. Spomenuo je šest koraka koje trebamo uzeti u obzir pri izradi video igre – cilj ili poruku, priču koja prenosi doživljaj i emociju, igrivost, obim u pogledu trajanja i budžeta, art u smislu slike, animacije, zvuka i glazbe te programiranje.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Tema četvrtoga dana bila je “Digitalne baze podataka”. Mladen Masar iz Gradske knjižnice Zadar govorio je o svojem dugogodišnjem iskustvu izrade plakata, letaka i infografike te problematici pri uklapanju vizualnog identiteta u zadane standarde. Tomislav Vrsaljko iz Državnog arhiva Zadar prezentirao je važnost digitalizacije arhivskog gradiva zbog njegove zaštite prilikom korištenja, ali i izazove pri digitalizaciji kao što su veliki formati građe i materijali poput pergamena s pečatom. Predstavio je izložbu “Veliki rat” održanu 2014. godine u Državnom arhivu Zadar te Pretraživač obiteljskog fonda Draganić Vrančić koji je izrađen poštujući Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima. Diana Zrilić iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci pričala je o problemima s autorskim pravima, izazovima kod izrade dvojezičnog online kataloga muzejskih predmeta te međunarodnom projektu digitalizacije u kojemu su sudjelovali od 2011. do 2013. godine. Robert Maršić iz Arheološkog muzeja u Zadru govorio je o digitalizaciji fototeke koja broji više od 160 000 negativa digitaliziranih od 2008. do 2017. godine. Nevena Štokić iz NMZ na primjeru virtualne izložbe “Parkovi Zadra” koja je izrađena u programu ProShow Producer govorila je o samom procesu izrade izložbe, od digitalizacije muzejske građe, preko oblikovanja teksta, do korištenja različitih efekata kao što je zoom ili pozadinska glazba koji upotpunjuju ukupni dojam izložbe.

Tema posljednjeg dana bila je “Marketing i odnosi s javnošću”. Otvorio ju je Ivan Salečić podijelivši iskustva iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje radi kao voditelj odnosa s javnošću. Predstavio je, između ostaloga, pojmove bihevioralnog i content marketinga. Naglasio je da je digitalna komunikacija sredstvo kojim pozivamo u muzej, a ne bismo njime trebali zamijeniti fizički muzej virtualnim. Svoje izlaganje završio je “razgovorom” s Chatbotom koji je ponudio nekoliko prijedloga za objavu na društvenim stranicama muzeja. Ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik Gorana Barišić Bačelić pričala je o kulturnim i kreativnim industrijama te njihovom utjecaju na društvo. Dala je savjete o tome što je potrebno za izgraditi kulturni brend i postati prepoznatljiv. Kao primjere dobre prakse pokazala je promotivni video “Šibenik – City is a stage” te predstavila Kuću umjetnosti Arsen. Posljednje predavanje održala je Voditeljica odjela za marketing i odnose s javnošću NMZ Lorena Peroš u ime ravnateljice Renate Peroš o ulozi tehnologija u komuniciranju muzeja s publikom na primjeru njihovog muzeja.

Izlagači i ukupno tridesetak polaznika, većinom iz muzejskog sektora iz nekoliko hrvatskih gradova, na radionici su međusobno razmijenili iskustva i načine savladavanja izazova. Ono što je postalo jasno jest da s napretkom tehnologije evoluira i kustoski posao. Taj je posao zapravo već desetljećima “digitalan” ako uzmemo u obzir digitalne baze podataka koje danas koriste sve AKM ustanove u Hrvatskoj. Čak i korištenje računala i jednostavnih alata kao što su Excel tablice već se može smatrati “digitalnim”, a digitalizacija građe već odavno nije novitet ni kod nas. Sve je češće korištenje i nešto složenijih digitalnih alata pri izradi online kataloga i online izložaba, a dio svakodnevnih zadataka su i komunikacija te privlačenje publike putem društvenih mreža. Digitalni kustos je kustos današnjice.

(Zrinka Marković)

 

Izvor: Arheološki muzej Istre

Arheološki muzej Istre – putovanje u svijet robota, izvanzemaljaca i gradova budućnosti

U Muzejsko - galerijskom prostoru Sveta srca u Puli otvorena je izložba „Talijanska znanstvena fantastika: očaravajuća avantura“ koja predstavlja glavne protagoniste talijanske znanstvene fantastike – u književnosti, kinematografiji, televiziji i stripu, od njenih početaka u kasnom 19. stoljeću sve do danas.

Tri su ključna trenutka - početak dvadesetog stoljeća, 50-e i 70-e godine, suvremeno doba – koji pokazuju kako je talijanska znanstvena fantastika odigrala presudnu ulogu u konsolidaciji moderne fantastične imaginacije u međunarodnom kontekstu, zahvaljujući autorima kao što su Emilio Salgari, Primo Levi, Dino Buzzati.

 

Izvor: Arheološki muzej Istre

Zanimljivo putovanje satkano je od rijetkih književnih izdanja, originalnih djela ilustratora, filmskih i televizijskih audiovizualnih dokumenata, vintage materijala i predmeta koji pripovijedaju o dalekim svjetovima i identitetima – robotima, putovanjima kroz vrijeme, izvanzemaljcima i gradovima budućnosti – danas sve bližima.

Izložbom se, među ostalim, želi pokazati kako SF ne dolazi s anglosaksonskog područja, nego je bio zastupljen svugdje, a osobito u istočnim zemljama kao što je Kina. Ističe se da je, za razliku od uvriježenog mišljenja da su Jules Verne i Herbert George Wells očevi znanstvene fantastike, prvo djelo znanstvene fantastike napisao krajem 18. stoljeća Francuz Louis-Sébastien Mercier, a da je znanstvena fantastika u Italiji počela od jednog gledanja zvijezda astronoma Herschela u Južnoj Africi.

Emilio Salgari nije poznat samo kao autor "Sandokana", mnogo je njegovih SF i fantasy djela, zatim je tu Primo Levi s knjigama "Il sistema periodico" (Periodični sustav), "Se questo e' un uomo" (Zar je to čovjek) i "La tregua" (Smiraj). Uz prva izdanja knjiga, tu su i stripovi, filmovi. Nešto stariji će se prisjetiti i kada je državna televizija RAI u emisiji pod vodstvom Marie Giovanne Elmi počela prikazivati iznimno popularni crtani "Mazinga Z" i "Grande Mazinga" od 1978. do 1980. Sjetimo se i iznimno popularnog talijanskog ilustratora Yamba (odnosno, pod pravim imenom Enrico de' Conti Novelli da Bertinoro (Pisa, 1874. – Firenze, 1943.), kao i časopisa koji u Italiji promoviraju taj žanr. U izdanju Mondadorija, tu je bila prije svega "Urania", a tada su talijansko tržište igračaka preplavile one limene, poput raznih vrsta robota.

 

Izvor: Arheološki muzej Istre

Dino Buzzati autor je fantastičnih priča koje su prevedene diljem svijeta, a tu su izložene i njegove grafike, na tragu njegovih književnih ostvarenja.

Gornja etaža Svetih Srca ugošćuje ilustracije i stripove Franca Brambille (1967.) i Carminea di Giandomenica. Potonji, između ostalog, surađuje s poznatim međunarodnim izdavačima stripa kao što su Marvel Comics i DC Comics, a napravio je SF ilustracije s prošlogodišnjeg nogometnog prvenstva prve talijanske nogometne lige - Serie A.

Ako ste znatiželjni doznati priču o talijanskoj, ali i hrvatskoj znanstvenoj fantastici, pozivamo Vas da posjetite izložbu. Riječ je o postavu Muzeja fantastike i znanstvene fantastike iz Torina (MUFANT – il Museo del Fantastico e della Fantascienza di Torino), a izložba je realizirana uz podršku Generalnog konzulata Italije u Rijeci, u suradnji s Arheološkim muzejom Istre, Zajednicom Talijana Pule i Talijanskom unijom.

Izložba je otvorena do 14. svibnja.

(Arheološki muzej Istre)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr