Premda pandemija u svojoj drugoj 2021. godini nije posustala veća procijepljenost populacije i manji broj dana koje su muzeji morali biti zatvoreni za publiku na globalnoj su se razini osjetno odrazili na broj posjetitelja sto najposjećenijih svjetskih muzeja. Prema rezultatima istraživanja koje početkom godine provodi i objavljuje britanski The Art Newspaper oporavak je ipak počeo. Sto najposjećenijih muzeja svijeta prošle je godine zabilježilo 71 milijun posjetitelja, skok od 31 posto u odnosu na 54 milijuna iz 2020., no još uvijek gotovo 70 posto manje od pretpandemijskih 230 milijuna.
Na vrhu top liste najposjećenijih i dalje je pariški Louvre sa za pandemijske uvijete impresivnih 2,8 milijuna posjetitelja, porastom od 5 posto u odnosu na godinu ranije, no još uvijek jako daleko od 9,6 milijuna iz 2019. Na drugome mjestu je Državni ruski muzej iz Sankt Petersburga s gotovo 2,3 milijuna posjetitelja, porastom od 88 posto i svega 6 posto manje posjetitelja od njihovih pretpandemijskih brojki. No, treba imati na umu da je ovaj golemi muzej svega deset dana bio zatvoren zbog epidemioloških mjera dok su Louvreu vrata bila zatvorena 116 dana.
Iz istog razloga, kraćeg razdoblja zatvorenosti, još su četiri ruska muzeja izbila među prvih dvadeset najposjećenijih muzeja svijeta u 2021. Moskovski Multimedija art muzej bilježi potpun oporavak sa 2,2 milijuna posjetitelja, Ermitaž sa 1,6 milijuna i Tretjakovska galerija s 1,5 milijuna za 70 i više posto su premašili rezultate iz 2020.
Među 370 muzeja koji su kontaktirani ovim istraživanjem 300 ih je prijavilo da su morali biti zatvoreni, prosječno 106 dana što je ipak manje nego u 2020. kad je prosječno svaki od muzeja iz ankete bio zatvoren 145 dana. Analiza pokazuje da je 72 posto muzeja zabilježilo porast broja posjetitelja dok je 28 posto i dalje bilježilo pad posjećenosti. Premda su muzeji kojima je 2021. bila gora od 2020. rasprostrti po cijelome globusu najviše pogođenih je u Europi posebice Njemačkoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji gdje su muzeji bili zatvoreni u Njemačkoj 138 dana, Britaniji 139 i Nizozemskoj 150 dana. Stoga ne čudi da je amsterdamski Van Gogh muzej imao gotovo 30 posto manje posjetitelja prošle godine u odnosu na 2020., a minuse bilježe i Rijksmuseum i londonski Victoria i Albert dok je posjećenost Nacionalne galerije u Londonu pala za 41posto u odnosu na prvu pandemijsku godinu.
Kako hrvatski muzeji nisu prošle godine bili zatvarani zbog pandemije, osim onih zagrebačkih koje je pomorio potres, naši muzeji nisu u 2021. bilježili pad u odnosu na 2020. U drugoj pandemijskoj godini zabilježili su 2 549 841 posjetitelja što je porast od 74 posto u odnosu na 2020., no još uvijek tek 48 posto od pretpandemijskih 5,2 milijuna.
U Sjedinjenim američkim državama najposjećeniji su uobičajeno njujorški Metropolitan i MOMA sa 1,9 i 1,1 milijun posjetitelja u 2021. te Nacionalna galerija iz Washingtona sa 1,7 milijuna. Sva tri muzeja prošle su godine značajno povećala broj posjetitelja – MOMA za 64 posto, Metropolitan 84 posto i Nacionalna galerija 133 posto, no još uvijek sva su tri na 42 do 68 posto manje posjetitelja nego u doba dok smo još normalno živjeli.
Idealno vrijeme za otvaranje novih muzeja zasigurno nije bilo ono pandemijsko, no muzeji koji su se otvorili prošle godine privukli su sasvim pristojan broj posjetitelja. Godinama iščekivani berlinski Humboldt Forum premda je otvoren tek 20. srpnja prošle godine u manje od pola godine posjetilo je 515.000 posjetitelja, a pola milijuna posjetilo i parišku Kolekciju Pinault smještenu u obnovljenoj Bourse de Commerce.
Iako se Covid karta Europe i dalje duboko crveni, a oporavak je, što bi rekli glazbenici “ma non troppo” jer napredak od 30 posto više posjetitelja u 2021. je još uvijek manjak od 70 posto u odnosu na pretpandemijske brojke, kolege iz The Art Newspaperovog tima istraživača zagledane u postkovid svijet izražavaju nadu da će se smanjene restrikcije ove godine odraziti i na obnovu entuzijazma muzejskih posjetitelja. Do tada nam svima, parafrazirajući legendarni britanski propagandni plakat iz 1939. žele da “ostanemo sigurni i nastavimo posjećivati muzeje”.
(Maja Kocijan)
Poznata po svojoj bogatoj spomeničkoj baštini i svjetski rekorder s 58 lokaliteta na UNESCO-ovu Popisu svjetske prirodne i kulturne baštine, Italija je istodobno, kao jedna od europskih zemalja najugroženijih potresima, dobro upoznata s kriznim situacijama, koje iznova podsjećaju na krhkost povijesnih, posebice sakralnih spomenika u srazu s prirodnim katastrofama.
Kako bi zaštitilo neke od najvažnijih i najranjivijih objekata kulturnog nasljeđa od budućih potresa, talijansko Ministarstvo kulture pokrenulo je nacionalni projekt seizmičke sigurnosti vjerskih objekata i zaštite sakralne baštine vrijedan 800 milijuna eura. Projekt je dio Nacionalnog plana za oporavak i otpornost, velikoga ulagačkog paketa financiranog iz programa EU-ove pomoći za oporavak od pandemije, čija je ukupna vrijednost 191,5 milijardi eura, a odnosi se na sveobuhvatnu reformu i unapređenje infrastrukture – od pravosuđa, uprave, energetike, prometa, do zdravstva i školstva. Za ulaganja u kulturu iz Nacionalnog plana izdvojit će se 4,28 milijardi eura te dodatnih 1,46 milijardi eura iz komplementarnog fonda, dakle ukupno oko 6 milijardi eura koje će se uložiti u devet makroprojekata, među kojima je i spomenuti projekt zaštite kulturne baštine od potresa.
Preduvjet za ovaj veliki projekt bila je svijest o tome da je talijanska seizmička aktivnost, osim što je ugrozila brojne ljudske živote, često oštetila, ako ne i posve uništila, brojne kulturne i vjerske objekte koji sadržavaju neprocjenjivo umjetničko nasljeđe. Cilj je stoga izraditi plan preventivnih aseizmičkih zahvata kako bi se znatno ublažio potresni rizik za sakralnu baštinu i time smanjila ulaganja u obnovu i restauraciju nakon kriznih situacija, kao i trajni gubitak umjetnina do čega nerijetko dolazi nakon potresa.
Procijenjenim iznosom od 800 milijuna eura obuhvatit će se nekoliko programa. Prvi, vrijednosti 250 milijuna eura, odnosi se na osiguravanje seizmičke otpornosti ugroženih sakralnih građevina. Drugim programom planirana je obnova dijela bogomolja talijanskog Fonda za vjerske građevine (tal. Fondo Edifici di Culto), državnog tijela pod Ministarstvom unutrašnjih poslova zaduženog za zaštitu 844 crkve. Objekti će se procjenjivati i odabirati s obzirom na njihovu povijesnu vrijednost, važnost za lokalnu zajednicu, osjetljivost na oštećenja i opasnost područja na kojemu se nalaze. U procjeni razine rizika poslužit će karta seizmičkog rizika za kulturnu baštinu iz 1992. godine, koja se neprestano nadopunjuje novim geoinformacijskim podatcima, te podatci dobiveni od nacionalnih organizacija iz područja zaštite okoliša i geofizike. Bespovratna sredstva za izabrane objekte planiraju se dodijeliti do lipnja ove godine, a provedba barem 300 sigurnosnih i sanacijskih intervencija trebala bi biti dovršena do kraja 2025. godine.
Trećim programom predviđeno je uređenje čuvaonica za spašavanje i sigurnu pohranu umjetnina u kriznim situacijama. Oko 180 milijuna eura bit će utrošeno za prenamjenu pet napuštenih objekata diljem zemlje – bivših nuklearnih elektrana (Bosco Marengo, Caorso, Garigliano) i vojarni (Cerimant – Rim, Camerino) – u mikroklimatski kontrolirane privremene čuvaonice koje će služiti za hitnu evakuaciju pokretne kulturne baštine iz oštećenih vjerskih objekata u slučaju prirodnih katastrofa. Nove čuvaonice, koje će biti opremljene prostorima za restauraciju umjetnina, ali i za izlaganje, trebale bi biti u funkciji do 2026. godine. Treba spomenuti i da ovo nisu prve takve čuvaonice u Italiji. Naime, 2008. godine u mjestu Santo Chiodo pokraj Spoleta, nakon devet godina planiranja i izgradnje, otvorena je namjenski i aseizmički građena središnja čuvaonica, „bolnica za spašenu kulturnu baštinu“ s područja središnje Italije, kojom upravlja Regija Umbrija, a dana je na korištenje Ministarstvu kulture.
Projektom je zamišljena i izgradnja Nacionalnog centra za zaštitu kulturnog nasljeđa od ljudskih i prirodnih rizika do kraja 2025. godine, za što je izdvojeno 200 milijuna eura. Riječ je o visokotehnološkom centru koji će, povezan sa sustavima satelitskog nadzora, pratiti baštinske lokalitete u visokorizičnim seizmičkim zonama i podržavati planirano održavanje. U Glavnoj upravi za sigurnost kulturne baštine, odjelu talijanskog Ministarstva kulture pokrenutom 2019. godine, koji je zadužen za provođenje nacionalnoga aseizmičkog plana, kao temeljno oružje vide upravo rutinsko i planirano održavanje.
Iako je Italija i prije bila napredna u projektima obnove kulturne baštine, zbog nedovoljnih sredstava dosadašnjih godina zaštita se morala usredotočiti na zahvate koji su se provodili tek u hitnoj, akutnoj fazi. Izostanak odgovarajućih preventivnih mjera doveo je posljedično do znatne štete na kulturnoj baštini, a time i do golemog rasipanja financijskih sredstava za rekonstrukcijske intervencije nakon potresa. Novim aseizmičkim planom omogućit će se raspodjela sredstava diljem zemlje, a prednost će dobiti regije središnje Italije s najvećim seizmičkim rizikom.
Ovaj vrijedni i nesumnjivo izazovni projekt pronalaženja rješenja za problem seizmičke ugroženosti kulturne baštine prvi je te vrste za Italiju, a po razmjeru i bez presedana u Europi. Ipak, kako bi osigurala potrebna sredstva iz EU-ova paketa pomoći, Italija mora u tri i pol godine zadovoljiti niz zadanih ciljeva i strogih rokova, od kojih prvi istječu za tri mjeseca, a još uvijek se čekaju uredbe Ministarstva o raspodjeli sredstava. Bit će to zasigurno tijesna utrka s vremenom, ali i ona u kojoj bi pobjeda osigurala dugotrajnu sigurnost talijanskog nasljeđa.
(Dunja Vranešević)
MDM 2022 – 18. svibnja oslobodimo moć muzeja!
Muzeji imaju moć transformacije svijeta oko nas. Oni su posebna mjesta za otkrivanje i podučavanje o našoj prošlosti te otvaraju naš um novim idejama – to su dva bitna koraka u izgradnji bolje budućnosti. Ovim riječima ICOM najavljuje 18. svibnja 2022., Međunarodni dan muzeja koji će biti obilježen temom Moć muzeja (The Power of the Museums).
Vrijeme u kojem živimo doba je sveopće neizvjesnosti u cijelome svijetu. Uz ekološke klimatske poremećaje, globalna zdravstvena kriza prouzročena pandemijom bolesti Covid-19 blokirala je gospodarstvo, te je utjecala na socijalnu, obrazovnu, ali i druge sfere života. U Hrvatskoj je doživljaj ugroze bio pojačan u 2020.-oj potresima na području Grada Zagreba, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije. Usprkos svemu što se dogodilo, ili se događa, muzeji ne odustaju, njihova misija se kroz godine uspješno uvećava podižući svijest o važnosti muzeja i njihovom doprinosu razvoju društva. Inicijativu od 1977. vodi Međunarodni savjet muzeja (ICOM) kao predstavnik svjetske muzejske zajednice, s vizijom za jednaku važnost prirodne i kulturne, materijalne i nematerijalne baštine.
Danas se više nego ikad muzeji suočavaju s jedinstvenim izazovima povezanim s društvenim, ekonomskim i ekološkim pitanjima. Dok služe kao svjedoci prošlosti i čuvari blaga čovječanstva za buduće generacije, muzeji imaju ključnu ulogu kroz obrazovanje i demokratizaciju kulture. Uz obilježavanje Međunarodnoga dana muzeja, a ove godine i na trijenalnoj konferenciji ICOM-a u Pragu propituje se uloga suvremenog muzeja kao agenta pozitivnih promjena u kontekstu problema koji oslikavaju ovo naše doba i to kroz glavnu temu i tri podteme: Moć ostvarivanja održivosti, Moć inovacija u digitalizaciji i dostupnosti te Moć izgradnje zajednice.
1. podtema: Moć postizanja održivosti
Muzeji su strateški partneri u provedbi ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Kao ključni akteri u svojim lokalnim zajednicama oni doprinose nizu ciljeva, koji uključuju podržavanje lokalnih i socijalnih ekonomija te širenje znanstvenih informacija o izazovima očuvanja okoliša.
Na Mrežu klimatske baštine (MOU) (Join – Climate Heritage Mobilization) možete pridružiti svoj muzej i objasniti njegovu ulogu u postizanju ciljeva Pariškoga sporazuma.
2. podtema: Moć inovacija u području digitalizacije i pristupačnosti
Iako je doživljaj susreta sa stvarnim predmetima baštine nezamjenjiv muzeji su otvoreni za primjenu novih tehnologija. Digitalne inovacije čine ih pristupačnijima i privlačnijima, a pomažu i publici razumjeti složene i nijansirane koncepte.
Za prezentiranu muzejsku građu na internetu mogu se organizirati virtualne ture uz pomoć društvenih mreža – Facebooka, Instagram Livea, Twittera, Youtube podcasta i sl. Publika se može angažirati hashtagovima i natjecanjima, zatim kvizovima na društvenim mrežama ili pričanjem priča koje se mogu dijeliti u virtualnom prostoru! Za sve one koji imaju potrebu za tehnološkom podrškom u izradi online sadržaja više informacija i alate naći će na web stranicama Connected to Culture. Te alate ICOM je razvio s Google Arts & Culture.
3. podtema: Moć izgradnje zajednice
Važno je zagovarati ulogu muzeja u široj javnosti obavještavajući lokalne, regionalne i nacionalne medije i nositelje vlasti o muzejskim aktivnostima. Nužno je da muzeji građu zbirki i sadržaje komuniciraju na dobrobit i izgradnju zajednice. Podržavajući demokratske vrijednosti i pružajući mogućnosti za cjeloživotno učenje, muzeji doprinose oblikovanju informiranog i angažiranog civilnog društva. Doprinos takvom društvu dat će mladi koji kroz obrazovanje sustavno stječu znanja i vještine potrebne za promicanje održivog razvoja, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, kulture mira i nenasilja, uz uvažavanje kulturne raznolikosti.
Izbor ciljane publike
Izbor publike određuje kakav tip prezentacije muzejske građe možemo koristiti. Većini publike muzejske sadržaje možemo komunicirati digitalnim kanalima. Ako komuniciramo s djecom ili ranjivim skupinama nužna prilagodba sadržaja. U tom slučaju sadržaji se mogu prezentirati uživo ili kombinacijom tradicionalnih kanala i suvremenih informacijskih tehnologija.
Nakon izbora ciljane publike potrebno je razmisliti kako do nje doći, koje kanale i jezike ona koristi. Na primjer, da bismo dosegnuli publiku s ograničenim pristupom internetu, potrebno je razmisliti o mogućnostima organizacije radijske emisije. Potražite inspiraciju na nekom od muzejskih podcasta, Ili ako postoji mogućnost, može se komunicirati izravno telefonom. Starijim osobama koje ne koriste nove medije može se poslati individualizirano pismo ili muzejska razglednica, što u njima može probuditi lijepa sjećanja iz prošlosti.
Važno je osmisliti razne načine kako potaknuti publiku na interakciju sa zbirkama! U kontekstu teme korisna će biti događanja posvećena izazovima u skoroj budućnosti!
Poticanje bližih odnosa između muzeja i njihovih zajednica
Komuniciranje sa zajednicom i javnošću mora biti uključivo, prilagođeno osobi i participativno. Jačanje partnerstva uključuje dijeljenje sadržaja s više dionika koji mobiliziraju i razmjenjuju znanje, tehnologiju i financijska sredstva. Uz institucionalna partnerstva s drugim muzejima i baštinskim institucijama, nužno je proširiti suradnju i na obrazovne institucije, turistički sektor, institucije socijalne skrbi, nezavisnu kulturnu scenu i udruge.
Opća globalna situacija sve više rad muzealaca usmjerava na doprinos zajednici, koji uključuje i participaciju građanstva u upravljanju muzejima.
Poziv ICOM-a na organiziranje aktivnosti za Međunarodni dan muzeja 2022. potiče nas da budemo u sinergiji s brojnim muzejima svijeta ukazujući na ulogu muzeja u razvoju društva.
Info kutak
Informacije o vašim događanjima uz Međunarodni dan muzeja možete dijeliti s ICOM-om kao središnjim mjestom umrežavanja na kojem su objavljene smjernice za obilježavanje (vidi IMD 2022)
Sadržaj treba napisati na engleskom, francuskom ili španjolskom (vidi stranice IMD 2022). Isto se odnosi i na postavljanje najave događanja na engleskom jeziku na ICOM-interaktivnoj mapi.
Inicijator i promotor manifestacije u Hrvatskoj je Muzejski dokumentacijski centar, na čijim će mrežnim stranicama www.mdc.hr biti objavljena sva događanja organizirana povodom Međunarodnog dana muzeja, označena hastagom #MDM2022.
Molimo vas da nam ispunjene obrasce o programima uz manifestaciju proslijedite do 25. travnja 2022. na email tcukrov@mdc.hr kako bismo ih objavili na mrežnim stranicama manifestacije.
(Tončika Cukrov)
Izvor: Gradski muzej Križevci
70 godina Gradskog muzeja Križevci – izložba „Čuvar križevačke baštine“
U povodu obilježavanja sedam desetljeća djelovanja Gradskog muzeja Križevci, u Likovnoj galeriji muzeja otvorena je izložba „Čuvar križevačke baštine – 70 godina Gradskog muzeja Križevci“ koja u autorskoj koncepciji Ozrena Blageca prikazuje nastanak, razvoj, djelovanje i aktivnosti Gradskog muzeja Križevci od osnutka pa do kraja 2021. godine.
Među brojne gradove širom Hrvatske, u kojima se sredinom prošloga stoljeća osnivaju muzeji, uvrstili su se 6. ožujka 1952. godine i Križevci gdje je otvorena Kulturno-historijska izložba, začetak današnjeg Gradskog muzeja Križevci. Izložba je bila smještena u tri prostorije nekadašnjeg Doma kulture u središtu Križevaca. Uređenjem kuće Karas 1960. križevački je muzej dobio nove izložbene prostore za svoje zbirke, koje se u ovoj građanskoj kući iz 18. stoljeća nalaze i danas. Sredinom 1970-ih u dvorištu pokraj kuće Karas započinje izgradnja etno-parka, a otprilike u isto vrijeme na korištenje Gradskom muzeju dodjeljuje se i obližnja zgrada Sabornice, koja će nakon uređenje u prvoj polovici 1980-ih postati središtem likovnog i izlagačkog života Križevaca.
Izvor: Gradski muzej Križevci
Izložba „Čuvar križevačke baštine – 70 godina Gradskog muzeja Križevci je prvi pokušaj da se na jednom mjestu, sustavno, prikaže njegova cjelokupna djelatnost, svojevrsna muzejska spomenica. Kroz 20 poglavlja, kronološkim je redom, uz male iznimke, opisan rad križevačkih muzealaca. U prvoj izložbenoj prostoriji detaljno je opisan osnutak i izgled križevačkog muzeja 1952. godine, te njegovo preseljenje u kuću Karas i djelatnost tijekom 1960-ih godina. U drugoj prostoriji predstavljene su aktivnosti muzeja tijekom 1970-ih kada započinje uređenje etno-parka i djelovanje likovne galerije u zgradi Sabornice, koje su također predstavljene u toj prostoriji. Slijedi predstavljanje rada Muzeja u 1980-im i 1990-im godinama, dok je u posljednjoj izložbenoj prostoriji prezentiran rad muzeja nakon 2000. godine, kao i dvije važne manifestacije koje križevački muzealci marljivo obilježavaju svake godine: Noć muzeja te Međunarodni dan muzeja.
Izvor: Gradski muzej Križevci
Od izložene građe valja prvenstveno istaknuti nekoliko antiknih knjiga i protokola križevačkog gradskog poglavarstva iz ostavštine župnika Slavka Petrača i manji dio ostavštine znamenitog liječnika Frana Gundruma Oriovčana. Zatim tu su slike i grafike Dragutina Renarića i Marte Makanac s prikazom objekata u kojima danas djeluje križevački muzej te nekoliko predmeta recentnih donacija koje je Muzej u posljednjih nekoliko godina zaprimio od svojih sugrađana. Osim primarne muzejske građe izloženo je mnoštvo fotografija iz muzejske fototeke i određeni dio građe iz muzejskog arhiva. Posebna je pozornost posvećena publikacijama koje je muzej izdavao, gdje u prvom redu valja istaknuti pozivnice, deplijane i kataloge izložbi, a izložena su i sva 22 broja časopisa Muzejski vjesnik, koji su između 1978. i 1999. izdavali muzeji sjeverozapadne Hrvatske.
Izložba ostaje otvorena do 24. travnja, kada se obilježava Dan grada Križevaca.
(Ozren Blagec)
Izvor: Gradski muzej Sisak
Sisak – u Holandskoj kući otvorena izložba „Žika Tasić - svjedok vremena“
U Holandskoj kući u Sisku otvorena je gostujuća izložba Narodnog muzeja Labin pod nazivom „Žika Tasić – svjedok vremena“ koja kroz fotografije poznatog labinskog fotografa Živojina Žike Tasića, uslikane u raškim i labinskim rudnicima tijekom 60-ih godina 20. stoljeća, govori o teškom i mukotrpnom radu i životu labinskih rudara.
Na izložbi je prikazan ciklus crno-bijele fotografije Žike Tasića slikane u jami Podlabin 3. veljače 1964. godine koji, osim dokumentarističke i povijesne vrijednosti, predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o mnogobrojnim ljudskim sudbinama. Slike su tematski podijeljene u dvije cjeline: portrete rudara snimljeni u raznim situacijama i fotografije strojeva snimljene na površini zemlje. Strojevi prikazani na fotografijama uništeni su početkom 90-ih godina, tako da izložene fotografije predstavljaju veliku vrijednost za povijest Labinštine.
Izvor: Gradski muzej Sisak
Najveći opseg serije crno-bijelih fotografija čine motivi rudara u obavljanju posla. Uz klasične portrete, odnosno grupne portrete mahom dobro raspoloženih muškaraca poput rudara širokog osmijeha koji uz osjećaj ponosa poziraju strancu koji umjesto bušilice nosi kameru, pozornost privlače uradci opipljive jeze i straha koji osjećaju njihovi protagonisti. Zadubljeni u svoje misli ili preumorni da bi obratili pažnju na čovjeka koji negdje iz mraka «škljoca» aparatom čiji je zvuk tako različit i stran od rudarske buke, ovi rudari ostaju na fotografskom papiru trajno zabilježeni kao nijemi svjedoci vremena o kojem danas kolaju idealističke slike radničke utopije. Da tomu nije tako svjedoče povijesni izvori i živući udarnici, ali i ove fotografije, od kojih se posebno izdvaja ona s grupicom srednjoškolaca na obveznoj praksi. Na čelu kolone što se dijagonalno proteže kadrom je mladić čije lice još nije iskusilo prvo brijanje, a odsutan pogled samo naglašava nelagodu koju osjeća tu, duboko pod zemljom, tako daleko od suncem obasjanih polja gdje je do jučer trčao. Njegovi blijedi obrazi, bijela kaciga jednog od kolega što ga slijede i rasvjetnog tijela iznad njih jedine su mrlje svijetlosti kao naznake života u ovoj najvećoj mogućoj tami. Trenuci predaha i oni iscrpljujućeg rada prikazani su bez intervencije fotografa u pozu ili sadržaj prizora, poštujući načelo čovjeka koji zajedno sa strojevima u ovom crnom kozmosu čini jednu cjelinu, prividno nadmoćnu, ali zapravo potpuno podređenu tami koja je okružuje.
Izvor: Gradski muzej Sisak
Tasićeve fotografije važan su povijesni dokument, no neosporna je i njihova umjetnička vrijednost. Stvaralački put značajnog dijela umjetnika koji se izražavaju fotografijom sadrži i etapu odlaska u radničke četvrti i snimanja motiva koji primarno nisu u fokusu umjetničke fotografije, no redovito izazivaju reakcije i s vremenom postaju važne iz oba aspekta, i onog dokumentarnog i onog umjetničkog. Kao dokument vremena u kojem su nastale, ove fotografije govore o tehnici i tehnologiji rudarenja, a njihova se umjetnička vrijednost iščitava iz zanatski besprijekornog kadriranja i kompozicije te vrlo uspjelog pokušaja prijenosa i izazivanja emocija kod sudionika i promatrača.
Kustosi izložbe su Vedran Kos iz Narodnog muzeja Labin i dr. sc. Vlatko Čakširan iz Gradskog muzeja Sisak.
(dr. sc. Vlatko Čakširan i Sandra Zloić)
Klovićevi dvori – predstavljene nove mrežne stranice Zbirke Crnobori
Povodom obilježavanja 115. godišnjice rođenja akademskog slikara Josipa Crnoborija u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu krajem ožujka održana je promocija novih mrežnih stranica Zbirke umjetničkih djela akademskog slikara Josipa Crnoborija, koje korisnicima nude jednostavnu navigaciju kroz brojnu građu koju su kustosi i dokumentaristi godinama sakupljali o radu i osobnosti slikara koji je svoje najplodnije stvaralačko razdoblje proveo na dalekom američkom kontinentu.
Nove mrežne stranice kroz 6 velikih tema – O zbirci, Životopis, Katalog zbirke, Arhiv zbirke, Izbor iz hemeroteke te Literatura i izvori, publici približavaju život i djelovanje Josipa Crnoborija, svjetskog putnika, slikara, erudita i „gospodina staroga kova“ koji je najveći dio svog života proveo u Argentini i Sjedinjenim Američkim Državama. Uvodni segment započinje prvim većim korakom u upoznavanju autorova stvaralaštva – retrospektivnom izložbom Povratak slikara održanom 1998. godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Na izložbi su, nakon pedeset i pet godina, ponovno izložena Crnoborijeva djela u gradu za koji su ga vezale najljepše uspomene, u kojemu je ostvario prve i ponajveće uspjehe i koji je oživljavao kroz brojne vedute i portrete istaknutih građana. Po zatvaranju izložbe sastavljena je darovnica kojom je Crnobori darovao Gradu Zagrebu svoja 54 ulja na platnu i lesonitu, te 37 crteža, skica i studija, djela koja su većinom nastala za vrijeme njegova dugotrajnog boravka u inozemstvu. Korisnici mogu vidjeti katalog spomenute izložbe, kao i katalog izložbe održane 2004. godine u Trstu u Biblioteca Statale di Trieste, a u strukturu mrežnih stranica ugrađena su i dva znanstvena rada voditeljice Zbirke Koraljke Jurčec Kos posvećena crtežima i portretima iz Zbirke.
U Životopisu su izvučeni javnosti manje poznati momenti iz slikareva života nadopunjeni zanimljivim zvučnim zapisima poput razgovora s dr. sc. Zoranom Velagićem snimljenog povodom velike izložbe Povratak slikara ili emisije Artnet umjetnost u mreži u kojoj voditeljica Zbirke predstavlja golem autorov opus koji je za većinu hrvatske publike još velika nepoznanica. U Katalogu zbirke su dokumentirana i reproducirana sva djela u manjem formatu, najčešće ulja na platnu među kojima se ističu portreti nastali između 1938. i 1998. godine, mrtve prirode slikane četrdesetih godina prošlog stoljeća, kao i nekolicina pejzaža iz istog razdoblja. Prikazane su i vrijedne studije anatomskih detalja nastale u doba pohađanja zagrebačke Likovne akademije, kao i predlošci za veće kompozicije izvedene u tehnici ulja na platnu.
Arhiv zbirke donosi prepiske s prijateljima, osobnu dokumentaciju, planove za povratak u Hrvatsku te čestitke koje je slikar dobivao sa svih strana, dok se u Izboru iz hemeroteke mogu vidjeti preslike brojne tiskane građe, od poziva za samostalnu izložbu u tršćanskoj galeriji Al Corso iz 1945. godine, preko članka o slikarevoj izložbi otvorenoj 1948. godine u Galeriji Müller u Buenos Airesu, pa sve do mnoštva materijala objavljenih Hrvatskoj reviji između 1958. i 1986. godine, nekadašnjem tromjesečniku hrvatske političke emigracije.
Detaljnije o zbirkama darovanim gradu Zagrebu kao specifičnim baštinskim akvizicijama grada može se pročitati u Muzeologiji 45 (2008.), u kojoj je objavljen dopunjen magistarski rad Veljka Mihalića, višeg stručnog savjetnika Gradskog ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, pod nazivom Donacije umjetničkih zbirki Gradu Zagrebu – inačica kulturnoga razvoja.
(Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr