Proteklog je tjedna u organizaciji Tiflološkog muzeja u Zagrebu po treći put održana međunarodna konferencija Kultura različitosti: podzastupljene i ranjive skupine u baštinskim ustanovama posvećena unaprjeđenju pristupačnosti kulturnih sadržaja, programa i prostora te osiguravanju uključivosti i ravnopravnog sudjelovanja svih građana u kulturnom životu.
Tijekom dva intenzivna dana sudionici konferencije mogli su poslušati 37 izlaganja podijeljena u četiri tematska bloka - od teorijskih promišljanja, preko empirijskog istraživanja pa sve do primjera dobrih praksi u kulturnim institucijama koje primjenjuju neki od oblika prilagodbi. Predstavljena su i četiri posterska izlaganja. Tematski blokovi bavili su se središnjom temom - pristupačnosti kulturne baštine ranjivim skupinama, zatim raznolikošću i uključivosti posjetitelja, obrazovnom i komunikacijskom ulogom muzeja te razvojem publike.
Pozdravni govor dala je predsjednica organizacijsko-programskog odbora konferencije muzejska savjetnica Nevenka Ćosić, ravnateljica Uprave za arhive, knjižnice i muzeje mr.sc. Anuška Deranja Crnokić je u ime Ministarstva kulture i medija RH otvorila konferenciju, a nekadašnja dugogodišnja ravnateljica Tiflološkog muzeja mr.sc. Željka Bosnar Salihagić održala je uvodno predavanje u kojem je istaknula potrebu za edukacijom zaposlenika u kulturnim ustanovama, stvaranje nove generacije stručnjaka za inkluziju uz jasno definiranje kompetencija i odgovornosti, potrebu za izradu studija pristupačnosti ustanova, ali i redovito praćenje i reviziju prilagodbi.
Pravni aspekt temi inkluzije dala je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom (OSI), naglasivši da je kultura temeljno ljudsko pravo, a da se pored fizičkih barijera često pojavljuju i one koje utječu na razumijevanje osoba sa senzoričkim i intelektualnim/kognitivnim poteškoćama, a koje imaju jednak učinak isključivanja.
O projektu Hrvatskog športskog muzeja pod nazivom „Franjo Bučar/od Hrvatskog sokola do Međunarodnog olimpijskog odbora bez granica” doznali smo od autorice projekta, više kustosice i arhivistice Martine Vargek koja je pored brojnih sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom predstavila i senzoričko-interaktivni ruksak koji služi kao alat prilagodbe, prvi put primijenjen u nekom od hrvatskih muzeja. Pored Hrvatskog športskog muzeja, senzoričkim se ruksakom osmišljenim u zajedničkom projektu „Vrijeme je za muzej!“ služe i Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Muzej grada Rijeke.
Fotografirala: Tea Rihtar Jurić
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet predstavio je akciju promicanja brige o vidu kroz inkluzivne i edukativne muzejske programe, u kojima muzeje vide kao neformalne platforme za brigu o vidu i podizanje zdravstvene pismenosti. Drugo izlaganje stručnjaka s istog fakulteta osvijestilo je specifičnosti cerebralnog oštećenja vida povezanih s obradom informacija u mozgu pa time i percepcije umjetničkog djela, a u trećem su predstavljeni festivali izvedbenih umjetnosti OSI, poput Festivala jednakih mogućnosti ili UPSET ART festivala.
Iz Muzeja grada Karlovca muzejska savjetnica mr.sc. Sanda Kočevar izložila je izazove nakon implementacije prilagodbi koje su uvedene tijekom obnove Gradskog muzeja Karlovac završene 2026. godine. Knjižničarske savjetnice Dunja Marija Gabriel i dr. sc. Kristina Romić iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu predstavile su program „Čitam lakše!“ osvrnuvši se na složenost i različitost poteškoća s čitanjem te skupi i dugotrajni proces pristupačne digitalizacije i prilagodbe tekstova u tzv. lako čitljive tekstove.
Na konferenciji su predstavljeni podaci iz MDC-ovog istraživanja o pristupačnosti hrvatskih muzeja ranjivim i podzastupljenim skupinama provedenog 2026. godine, u kojem je sudjelovalo stotinu muzeja, odnosno 58 % muzeja upisanih u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH. Istraživanje je, između ostalog, pokazalo da su svi muzealci ispitanih muzeja koji su prošli edukacije pohađali upravo one u organizaciji Tiflološkog muzeja. Iz Tiflološkog muzeja, kao inicijalnog i glavnog pokretača teme inkluzije među hrvatskim muzejima (pa i šire) je bilo najviše izlaganja. Mr. sc. Željka Sušić je održala posljednje izlaganje u svojem radnom vijeku, na primjeru inkluzije u Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu; muzejski savjetnik Igor Maroević izložio je pregled teme pristupačnosti od teorijskog muzeološkog, pravnog i praktičnog aspekta, sve do participacije i sukreacije kao prava svih korisnika, ali i dodatne kvalitete ustanove; kustosica Magda Karavanić predstavila je strane i domaće primjere uloga migranata u stvaranju kulturnih sadržaja, a ravnateljica Nina Sivec pilot projekt Slijepi vodič kroz stalni postav Tiflološkog muzeja.
Iz Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku muzejska savjetnica dr.sc. Jadranka Sulić Šprem i viša kustosica Matea Martinović predstavile su program inkluzije „Baština dostupna svima“ kojeg kroz princip ekoterapije (boravka u prirodi) provode za štićenike centra za rehabilitaciju Josipovac uz prilagođenu edukaciju o prirodoslovnim temama. Za korisnike treće životne dobi aktivne programe predstavili su Gradski muzej Virovitica (#malivelikimuzej aktivno za treću dob), Muzej antičkog stakla („Blago prošlosti za radost sadašnjosti“), Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU seniori) i Muzej za umjetnost i obrt (MUO u kvartu). Od kustosa Tehničkog muzeja Nikola Tesla doznali smo o novom projektu izrade digitalnog surogata gramofona do njegovih najsitnijih dijelova, a koji će omogućiti ne samo zaštitu originalnog predmeta, već ponuditi alternativne načine percepcije i interpretacije otvarajući nove načine susreta s baštinom. Iz Muzeja Ivana Meštrovića u Splitu viša kustosica Iris Marinović predstavila je tijek i rezultate održavanja dvogodišnje klesarske radionice za OSI, a Mirna Gužvica iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu elemente inkluzivnog dizajna u stalnom postavu.
Utjecaj Tiflološkog muzeja kao referentne ustanove za edukaciju i suradnju na području inkluzivnosti vidljiv je i prema broju prijavljenih izlaganja ustanova iz regije (Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina). O outreach programima Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine doznali smo od muzejske pedagodinje koja ih provodi, a od slovenskih autorica taktilnih slikovnica iz Centra IRIS za edukaciju, rehabilitaciju, inkluziju i savjetovanje doznali smo o oblikovanju pristupačnih knjiga i stvaranju inkluzivne knjižnice, dok su iz ljubljanske Nacionalne galerije predstavljeni primjeri ne samo korisničkih muzejskih programa već i integracija osoba s invaliditetom pri zapošljavanju u muzeju. Primjere inkluzije predstavili su kustosice Narodnog muzeja Srbije i Prirodnjačkog muzeja iz Beograda te kustos Galerije Matice srpske iz Novog Sada, a temu tinejdžera kao muzejske (ne)publike sa sociološkog aspekta predstavio je doktorand Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.
Gusto ispunjen raspored konferencije Kultura različitosti i velika posjećenost većinom muzejskih stručnjaka potvrdili su zanimanje za važnu temu inkluzije u muzejima čiju implementaciju ne treba shvatiti kao zadatak koji se jednom obavi, već kao unaprijed planiran, kontinuiran, proaktivan proces koji omogućava ravnopravan pristup, sudjelovanje i doživljaj u različitim oblicima kulturnih aktivnosti svim skupinama građana.
Objava zbornika radova predstavljenih na konferenciji „Kultura različitosti: podzastupljene i ranjive skupine u baštinskim ustanovama” planirana je tijekom 2027. godine.
(Tea Rihtar Jurić)
Fotografirala: Ivona Marić
Rim – radionica o muzejskoj pristupačnosti i interpretaciji baštine
U Rimu je je od 12. do 14. listopada 2026. održan program osposobljavanja Museum Accessibility as Shared Culture and Collective Practice namijenjen ravnateljima muzeja i stručnjacima iz jadransko-balkanske regije s ciljem razmjene znanja i dobrih praksi u područjima pristupačnosti i uključivanje publike u muzejske programe. Organizator programa je talijansko Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne suradnje, a program je okupio ukupno 30 sudionika iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Republike Kosovo, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Radionički dio je održan u Nacionalnom muzeju umjetnosti 21. stoljeća MAXXI-iju, u kojemu je proveden projekt „MAXXIperTUTTI“ utemeljen na sudioničkim pristupima, zajedničkom osmišljavanju (co-design) i univerzalnom dizajnu.
Prvu od dvije glavne radionice održala je Maria Chiara Ciaccheri, istraživačica i konzultantica koja se već petnaest godina bavi temom pristupačnosti i sudjelovanja u muzejima te koja je 2022. godine objavila knjigu „Museum Accessibility by Design – A Systemic Approach to Organizational Change“. Njezino uvodno predavanje bilo je koncipirano oko četiri glavna pitanja koja treba uzeti u obzir pri sagledavanju problema pristupačnosti u muzeju – za koga je naš muzej, što posjetitelja drži podalje od muzeja, odakle potječu prepreke te kako ih možemo pronaći. Uobičajene predodžbe o pristupačnosti odnose se na prilagodbe i alate (ulazna rampa, taktilna kopija umjetničkog djela ili prilagođeno vodstvo) kojima se osobama s invaliditetom omogućuju (kvalitetno) iskustvo muzejskog posjeta. No, u muzeju mogu postojati različite barijere zbog kojih se različite skupine posjetitelja koje nemaju invaliditet mogu držati podalje od muzeja. Dok za osobe starije životne dobi to mogu biti nedostatak odmorišta, umor i strah od fizičkog napora, za obitelji s malom djecom to će prije biti zabrane diranja predmeta i stvaranja buke, a za strane stanovnike to će biti nepoznavanje jezika i kulturnih kodova.
Fotografirala: Ivona Marić
Radionica koju je vodila Ciaccheri bila je usmjerena na prepoznavanje različitih vrsta prepreka u muzejima koje se mogu grupirati u različite kategorije: fizičke (stube, nedostatak mjesta za sjedenje); senzorne (slabo osvjetljenje, bliještanje, sitan tisak); kognitivne (dugi tekstovi, previše informacija odjednom, nejasni smjer kretanja); komunikacijske (nedostatak prijevoda, izostanak znakovnog jezika); ekonomske (cijena ulaznice, prijevoz); kulturne (pretpostavljeno predznanje, nepisana pravila ponašanja); odnosne (način na koji se posjetitelji dočekuju, promatraju i kako im se obraća) te institucionalne (pravila, procedure i prioriteti muzeja). Stoga, muzejska pristupačnost može se definirati kao proces koji uklanja prepreke za sve ili, riječima Marije Chiare Ciaccheri, „pozivanje što više ljudi na zabavu“.
Važno je razlikovati univerzalni dizajn od specifičnih akcija namijenjenih specifičnim skupinama koje su određene nekim stanjem. Dok univerzalni dizajn odgovara na zajedničke potrebe, npr. potrebe za udobnošću (sjedala za odmor), snalaženjem (jasni putokazi i čitljive karte), zajedništvom (podcast koji se može slušati zajedno) ili učenjem (kratki tekstovi napisani jednostavnim jezikom), specifična rješenja odgovaraju na točno određene potrebe. Prema Ciaccheri potrebna su oba jer prvi omogućuje muzejski posjet koji je ugodan i smislen za što veći broj ljudi, dok se posebni alati uvode ondje gdje su potrebni. Pri provođenju procesa pristupačnosti preporuča korištenje Eisenhowerove matrice koja pomaže odrediti prioritete prema lakoći i hitnosti.
Stručnjakinja Vanessa Vaio vodila je radionicu o interpretaciji baštine i narativnim strategijama. Polazeći od primjera stručnih definicija različitih vrsta silikata objavljenih na muzejskoj legendi uz izložene minerale, Vaio postavlja pitanje da li takav tehnički žargon navodi na to da se prestane s čitanjem legende? Ili što bismo odgovorili nekom četrnaestogodišnjem posjetitelju koji bi nas nakon čitanja takve legende mogao upitati „pa što, zašto bi me bila briga za to“? Iz perspektive interpretatora, ono što bi u tom slučaju trebalo promisliti jest koje se stvarne priče skrivaju ispod te količine strukovnog žargona i kako kod posjetitelja potaknuti da se rasplamsaju „aha-trenutci“.
Fotografirala: Ivona Marić
Vaio smatra da je cilj interpretacije učiniti zbirke i baštinske lokalitete prilikama za razmišljanje. Pri tome interpretacija nije samo informacija, odnosno skup podataka; ona omogućava otkrivanje dubljih veza i univerzalne istine, pomažući posjetitelju da u nekom muzejskom predmetu prepozna dio svog životnog iskustva. Na primjeru spomenutih minerala to može značiti kako potaknuti posjetitelja da otkrije priču o materijalima koji se nalaze u njegovom pametnom telefonu. Kao što je naglašeno više puta tijekom radionice – ljudi pamte priče.
Razlika između tradicionalnog i interpretativnog pristupa u predstavljanju muzejske građe najbolje se ogleda ako s jedne strane imamo promišljanje koje stavlja naglasak na informaciju (činjenice i brojke) o predmetu, ono što bi posjetitelj trebao naučiti i jednu određenu priču koja se prenosi, dok se s druge strane polazi od toga kakav odnos između predmeta i posjetitelja možemo stvoriti, što posjetitelj može sam otkriti i kako obuhvatiti više perspektiva.
Osim radionica, u sklopu programa osposobljavanja sudionici su obišli postave triju rimskih muzeja – Nacionalnog muzeja glazbenih instrumenata, Nacionalnog etruščanskog muzeja u Villi Giulia te podružnice Kapitolskih muzeja – Centrale Montemartini – s naglaskom na implementirane elemente pristupačnosti. Program uključuje i ciklus od tri mrežna seminara započet početkom listopada, a koji će se nastaviti u naredna dva mjeseca.
(Ivona Marić)
Izvor: Stalna izložba crkvene umjetnosti (SICU), Zadar
SICU – digitalizacija muzejske građe metodom FADGI standarda
Stalna izložba crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru, poznata i kao „Zlato i srebro Zadra”, najcjelovitija je i najreprezentativnija zbirka crkvene umjetnosti u Hrvatskoj. Smještena je u sklopu benediktinskog Samostana Sv. Marije, utemeljenog još u 11. stoljeću. Predmeti iznimne umjetniče vrijednosti koji se nalaze u SICU nastali su u razdoblju od 8. do 18. stoljeća. Brojna izložena djela – slike, ikone, zlatarski radovi, kipovi, liturgijski tekstil, čipka, drvena skulptura – nastala su uglavnom u lokalnim radionicama, pokazujući svu raskoš zadarske sakralne baštine.
Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru jedna je od prvih muzejskih ustanova u RH koja je uspješno snimila građu primjenom najsuvremenijih tehnologija, odnosno metodom FADGI standarda.
Tijekom projekta digitalizacije provedena je visokorezolucijska digitalizacija cjelokupne građe u vidljivom (VIS), ultraljubičastom fluorescencijskom (UVF) i bliskom infracrvenom reflektografskom (IRR) spektru. Snimanje je provedeno u skladu s FADGI standardima snimanja kulturne baštine, a prema Tehnical Guidelines for Digitizing Cultural Heritage Materials (Third Edition, May 2023.). Cilj snimanja bio je izraditi cjelovitu i dugoročno vrijednu digitalnu dokumentaciju muzejskih predmeta koja, osim njihove vjerne vizualne reprodukcije, omogućuje evidentiranje materijalnih, tehnoloških te konzervatorsko-restauratorski relevantnih obilježja koja nisu vidljiva u području vidljivog spektra. UVF snimke omogućuju uočavanje razlika u površinskim materijalima, premazima i retušima te pridonose procjeni stanja očuvanosti, dok IRR snimke omogućuju uvid u podslik, pripremni crtež, naknadne preinake i druga obilježja skrivena ispod površinskog sloja. Tako izrađena multispektralna dokumentacija predstavlja vrijedan alat za istraživanje kulturne baštine, provedbu konzervatorsko-restauratorskih radova te praćenje stanja očuvanosti zbirke i autentičnosti djela.
Glavni cilj projekta Digitalizacija povijesno-umjetničke građe iz Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru bila je i zaštita te očuvanje vrijednih umjetničkih predmeta koji se nalaze u SICU te njihova daljnja valorizacija kroz nova znanstvena istraživanja. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, a obuhvatio je 150 predmeta. Posebno je značajno što su u okviru projekta po prvi put detaljno snimljeni vrijedni primjerci sačuvanog liturgijskog tekstila iz 14. i 16. stoljeća, kao i vrijedne ikone i slike. Digitalizacijom ove građe stvorena je temeljna muzejska dokumentacija koja će pridonijeti njezinu daljnjem istraživanju, dokumentiranju i valorizaciji, osobito u kontekstu proučavanja sakralne umjetnosti. Dio zlatarskih predmeta, odnosno petnaest ophodnih križeva, već je objavljen na portalu E-kultura, čime je vrijedna sakralna baština postala dostupna široj javnosti.
Voditeljica projekta je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU, a suradnici su prof. dr. sc. Marijana Tomić i izv prof. dr. sc. Željka Tomasović s Odjela za informacijske znanosti i tehnologije Sveučilišta u Zadru. Fotografiranje i je provedeno u suradnji s Goranom Tomljenovićem, konzervatorom fotografom, spec. teh. fotografije.
(dr. sc. Ana Jordan Knežević)
Izvor: Muzej Cetinske krajine - Sinj
Lice zločina – posveta žrtvama Drugog svjetskog rata u dalmatinskom zaleđu
U povijesnoj zgradi Palacina u Sinju 18. rujna 2026. godine upriličeno je otvorenje dugo iščekivane izložbe Lice zločina magistra povijesti i kustosa Muzeja Cetinske krajine – Sinj Ante Bogdana. Radi se o višeslojnoj povijesnoj i znanstvenoj audiovizualnoj izložbi kroz koju se prožima nekoliko idejnih misli, od kojih je najvažnija ona koja se odnosi na stravične zločine njemačke vojske nad stanovništvom Poljica i Cetinske krajine počinjene krajem ožujka 1944. godine. Lice zločina nije samo izložba nego i pokušaj autora da nepristranim znanstvenim pristupom potakne kulturu sjećanja na spomenute tragične događaje kao svojevrsni hommage svim civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata na području dalmatinskog zaleđa.
Uvodnu riječ na otvorenju izložbe održala je ravnateljica Muzeja Cetinske krajine – Sinj Daria Domazet koja je istaknula važnost educiranja mladih o ovoj temi. Okupljenima su se obratili i predstavljač izložbe, pročelnik Katedre crkvene povijesti na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu izv. prof. dr. sc. don Josip Dukić, zatim pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije Željko Primorac te zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja. Završnu riječ održao je autor izložbe Ante Bogdan koji je predstavio koncept izložbe i govorio o problematici i demistifikaciji tematike izložbe u širem povijesnom kontekstu, procesu njena nastanka te kritici izvora posebno se osvrnuvši na izazove u znanstvenom istraživačkom radu nakon čega je sve prisutne pozvao u galerijski prostor Muzeja gdje je izložba postavljena.
Koncept izložbe osmišljen je didaktički s ciljem kvalitetne i sadržajne edukacije posjetitelja. Kroz cijeli njen postav raspoređeni su panoi s detaljnim tekstom i popratnim fotografijama dok se ispred njih nalaze ostakljeni postamenti unutar kojih su izložene izrađene fotografije, razni predmeti (administrativni pribor, oružje, vojne odore i dijelovi vojnih odora) te izvorni dokumenti i preslike izvornih dokumenata. Izložbu upotpunjuju dva LED ekrana s prikazom arhivskog filmskog gradiva te jedan interaktivni televizijski ekran većih dimenzija s tematskom digitalnom animacijom, za čiju je izradu zaslužan dugogodišnji muzejski suradnik Davor Širinić. Najsnažniji utisak na posjetitelje ostavio je prikazani video materijal u kojem se pojavljuju i svjedoče preživjele žrtve zločina. Za izložbu je prigodno izrađen i katalog s preko stotinu stranica bogatog sadržaja. Kompleksnost, slojevitost i sadržajnost izložbe rezultat je dugotrajnog znanstvenog istraživačkog rada koji je autora izložbe odveo i van granica Republike Hrvatske, tako da je dio izloženog materijala stigao iz privatnih zbirki i javnih ustanova iz Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Njemačke, Austrije, Rusije i Ukrajine.
Izvor: Muzej Cetinske krajine - Sinj
Izložba je pobudila velik interes javnosti o čemu najbolje svjedoči povećana aktivnost pratitelja društvenih mreža Muzeja Cetinske krajine – Sinj kao i brojni komentari čitatelja raznih internetskih portala koji su prenijeli vijest o njenu otvorenju. Muzej bilježi i velik broj pojedinačnih i grupnih posjeta s posebnim naglaskom na više razrede sinjskih osnovnih i srednjih škola. Pozitivne reakcije posjetitelja ukazuju na važnost izložbe kao praktičnog alata za edukaciju i suočavanje s prošlošću i svom težinom koju taj proces za sobom nosi, kao zalog uspješne i sigurne budućnosti.
(Ante Bogdan)
Izvor: Muzej Slavonije
Muzej Slavonije – izložba o neraskidivom odnosu čovjeka i psa
Na Međunarodni dan pasa u Muzeju Slavonije u Osijeku otvorena je izložba Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima koja kroz suvremeni grafički dizajn i inovativan muzejski postav povezuje povijesnu i numizmatičku vrijednost psećih markica s hrvatskom kinološkom baštinom.
Numizmatičke zbirke Muzeja Slavonije kriju pregršt zanimljivih i vrijednih predmeta, od kojih mnogi, zbog velike količine građe, do sada nisu bili izlagani. Među njima se nalazi i 850 psećih markica, datiranih u razdoblje od 1881. do 1990. godine, pri čemu se njih 845 veže uz grad Osijek. Osim kulturno-povijesne vrijednosti, markice imaju i likovnu te numizmatičku vrijednost.
Autorica izložbe Antonija Marić priču o psećim markicama proširuje na dugu povijest suživota čovjeka i psa – od najranijih arheoloških tragova njihove povezanosti pa sve do hrvatskih autohtonih pasmina koje danas predstavljaju vrijedan dio nacionalne kulturne i kinološke baštine.
Hrvatski ovčar kao zaštitni znak izložbe
Uz pseće markice, važan dio izložbe čini sedam hrvatskih autohtonih pasmina: hrvatski ovčar, dalmatinski pas, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski gonič, tornjak i mali međimurski pas. S obzirom na važnost hrvatskog ovčara na prostoru Slavonije, Baranje i Srijema, upravo je ta pasmina odabrana za glavni vizual izložbe. Vizualni identitet zamišljen je tako da se, u slučaju njezina gostovanja u drugim krajevima Hrvatske, može prilagoditi lokalnom kontekstu – glavni vizual tada bi predstavljala pasmina karakteristična za određeni kraj.
Izvor: Muzej Slavonije
Interaktivni postav izložbe
Postav izložbe koncipiran je na edukativan i inovativan način. Umjesto klasičnih vitrina, pseće su markice predstavljene na 3D glavama pasa. Takav način prezentacije povezuje same predmete s njihovom pričom i dodatno naglašava temu izložbe. Na plakatima su prikazani i neki od najranijih tragova suživota čovjeka i psa koji sežu duboko u prošlost. Među njima se posebno izdvaja lokalitet Bonn-Oberkassel, gdje je potvrđeno da su prije 14 700 godina ljudi brinuli o psu koji, zbog svojih bolesti, bez ljudske pomoći ne bi preživio dulje od nekoliko dana.
Hrvatske autohtone pasmine predstavljene su kroz pseće kućice raspoređene po čitavom izložbenom prostoru, a oblikovane su približno u prirodnoj veličini. Na krovu svake kućice nalazi se legenda s poviješću pasmine i nekim od njezinih najvažnijih karakteristika. Cijela je izložba obogaćena i interaktivnim multimedijskim sadržajem. Putem touch screen ekrana posjetitelji mogu uvećati pseće markice i tako bolje upoznati natpise i detalje koji se na njima nalaze. Osim toga, kroz AI animacije predstavljene su hrvatske autohtone pasmine koje su oživljene u svojim prirodnim krajolicima.
Izvor: Muzej Slavonije
Izložbu prate brojni popratni programi i radionice. Radionica „VAUtastični Muzej” najmlađe posjetitelje na zanimljiv i edukativan način uči kako se pravilno odnositi prema psima, kako im prići i kako se ponašati u njihovu društvu. U suradnji s Kinološkim društvom Osijek održana je i radionica „Budi pametna njuška” tijekom koje se kroz igru, razgovor i ilustracije učilo kako bolje razumjeti pse, sigurno se ponašati u njihovoj blizini i pravilno brinuti o kućnim ljubimcima. Posebnost radionice bila je i u tome što su joj prisustvovali – psi.
Uz izložbu je osmišljen i prigodan izbor suvenira inspiriranih njezinom tematikom. Posjetitelji tako mogu pronaći majice i platnene torbe s motivima hrvatskih autohtonih pasmina te privjeske izrađene kao replike psećih markica, a tiskan je i prigodan katalog koji donosi dodatne informacije o psećim markicama, povijesti njihova korištenja te hrvatskim autohtonim pasminama.
Izložba tako kroz spoj povijesti, numizmatike, dizajna, tehnologije i edukacije otvara prostor za upoznavanje jedne zanimljive, a dosad manje poznate priče – priče o psećim markicama, ali i o dugom i neraskidivom odnosu čovjeka i psa.
Izložbu je u Muzeju Slavonije moguće pogledati do 26. studenoga, a njezina je posebnost i to što je dog friendly.
(Antonija Marić)
Fotografirao: Saša Koljan / HINA
Galerija Klovićevi dvori – retrospektivna izložba Nade Žiljak
U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu u sklopu ciklusa Moderni klasici otvorena je retrospektivna izložba Nade Žiljak koja prvi put na jednom mjestu cjelovito predstavlja više od šest desetljeća dugo stvaralaštvo naše istaknute umjetnice čija je karijera obilježena izrazitom znatiželjom i spremnošću na istraživanje novih mogućnosti slike.
Ciklusom Moderni Klasici Galerija Klovićevi dvori, umjesto pojedinačnog segmenta opusa ili jedne faze umjetničkog djelovanja, publici otvara prostor za sagledavanje cijelog stvaralačkog puta autora koji su svojim radom obilježili hrvatsku umjetnost. Ciklus je tijekom godina povezao vrlo različite umjetničke rukopise, generacije i poetike, ali im je zajedničko upravo ono što naziv sugerira – riječ je o umjetnicima čiji su opusi postali važan dio hrvatske likovne baštine. Nakon Nives Kavurić Kurtović, Mersada Berbera, Nevenke Arbanas, Vaska Lipovca, Josipa Botterija Dinija, Mire Vuce i drugih, na red dolazi Nada Žiljak – umjetnica čiji je stvaralački put gotovo šest desetljeća obilježen ne samo dugom i bogatom karijerom, nego i stalnom znatiželjom prema slici, mediju i tehnici.
Nada Žiljak je rođena 1944. godine u Zagrebu, u umjetničkoj obitelji Kinert. Njezin otac bio je istaknuti hrvatski slikar, grafičar i profesor Akademije likovnih umjetnosti Albert Kinert, a upravo je on bio i jedan od njezinih profesora. Diplomirala je na Grafičkom odjelu ALU 1967., a 1970. specijalizirala ilustraciju. No, njezin umjetnički put nije ostao vezan uz jednu disciplinu ili tehniku. Tijekom gotovo šest desetljeća djelovanja bavila se slikarstvom, grafikom i ilustracijom, radeći u ulju, akrilu, akvarelu i pastelu, ali i u klasičnim grafičkim tehnikama poput suhe igle, bakropisa i linoreza. Njezina je karijera pritom obilježena izrazitom znatiželjom i spremnošću na istraživanje novih mogućnosti slike.
Fotografirao: Saša Koljan / HINA
Jedan od najzanimljivijih primjera takvog istraživanja je InfraredArt, koji je u njezinu radu prisutan od 2009. Riječ je o dualnoj slici – radu koji sadrži dvije neovisne vizualne pojavnosti, jednu vidljivu ljudskom oku, a drugu vidljivu u infracrvenom spektru. Tako se u Nadinom radu susreću klasično likovno stvaralaštvo, eksperiment i tehnologija, a slika prestaje biti samo ono što vidimo na prvi pogled.
Raznolik je i sadržaj njezina opusa. U njezinim se djelima pojavljuju ljudski lik i njegova intima, priroda i pejzaži, životinje, biblijski motivi, ali i brojni prizori koji polaze od svakodnevnog života i osobnog doživljaja svijeta. Upravo ta kombinacija raznolikosti medija i vrlo osobnog likovnog rukopisa čini njezin opus teško svodivim na jednu temu ili stil.
Njezina povezanost s obitelji Kinert pritom je više od zanimljive biografske činjenice. Albert Kinert bio je jedna od važnih figura hrvatske grafike druge polovice 20. stoljeća, profesor koji je 1969. osnovao poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti, a među njegovim su učenicima brojni kasnije istaknuti hrvatski umjetnici. Nada Žiljak pripada upravo toj generaciji umjetnika koja je stasala uz njegovo pedagoško i umjetničko djelovanje, ali je tijekom vlastite karijere izgradila prepoznatljiv i autonoman likovni svijet.
Upravo zato retrospektiva u Klovićevim dvorima nije samo pregled jedne duge umjetničke karijere. Ona je prilika da se na jednom mjestu ponovno otkrije opus umjetnice koja je desetljećima ostala vjerna slikarstvu, ali ga nikada nije prestala istraživati – od crteža, grafike i ilustracije do slike koja se nastavlja pojavljivati tek pred infracrvenom kamerom.
Autorica i kustosica izložbe je Anamarija Komesarović, a izložba ostaje otvorena do 15. studenog 2026.
(Galerija Klovićevi dvori)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr