Iz Predgovora: “Ona i on su slikarica i slikar, ona i on su u obojanim zrcalima prošlosti, ona i on su dio svakog zabilježenog trenutka, kadra, radnje, a na kraju postaju oni, zajedno, u zagrljaju i plesu, u radu i pokori, u obilju i siromaštvu, u molitvi i pijanstvu… Obojana zrcala prošlosti nisu prošlost, samo prošlost zrcale, a ostaju zauvijek ozarena suncem i okupana neodoljivom lakoćom i ljepotom življenja, ali i stvaranja života. Nije ovo izložba dvoje predstavnika naivne umjetnosti, ova izložba je puno više! Ova izložba je oda jednom velikom slikarskom prijateljstvu, jednom suživotu u svijetu gdje su granice ponekad stroge, ali fleksibilne i lako se isprepliću. Ova izložba je spoj dvoje slikara koji su odavno spojeni, spojeni kao kolege i prijatelji svojim stvaralačkim pozivom, svojom ljubavlju prema slikarstvu i stvaranju, ljubavlju prema životu, živim bićima koja ih okružuju, a koja oni svim srcem prihvaćaju, njeguju, uzimaju najljepše i najružnije, bilježe na svojim slikama kojima im sve usvojeno stvaralaštvom i slikarstvom vraćaju. Utkan je život u slike, ali i slikarstvo Đurđice i Pere utkano je u okruženje u kojem bivaju i u kojem stvaraju, utkano je njihovo stvaralaštvo u život njihovih najbližih, obitelji, prijatelja, susjeda, grada i županije. Bez slikarstva ovo dvoje iznimnih i toplih duša ne piše se ni umjetnost, ni kultura, ni povijest ili promocija grada Križevaca ni Đurđevca, kao što se bez njih ne piše povijest naivnog slikarstva u Hrvatskoj. Više na: https://www.gradski-muzej-krizevci.hr/?p=4883 (pristupljeno: 28.9.2023.)

U kolektivnoj svijesti muška krv reprezentira hrabrost, požrtvovnost, herojstvo, dok ženska krv, sasvim suprotno, podrazumijeva uglavnom nešto sramno, pogotovo kada je riječ o onoj menstrualnoj. Ova izložba na kojoj sudjeluju isključivo žene, umjetnice sa svih strana svijeta, postavlja u fokus vjekovne predrasude te upozorava na činjenicu da je žensko tijelo istaknuti topos društvene i političke borbe za ljudska prava. Radovi su, na inicijativu talijanske kustosice Manuele De Leonardis, nastali na istim podlogama, na komadima platna koje je od početka pa do 60-ih godina 20. stoljeća služilo ženama kao tampon za apsorpciju menstrualne krvi. Koristeći svaka svoj specifični jezik, umjetnice su nastojale istražiti različite socijalne i psihološke aspekte stupnjeva životnog razvoja te specifičnih funkcija žene (rođenje, pubertet, trudnoća, menopauza) kao i oblika represije kojima su povijesno izložene (obespravljenost, nasilje, ropstvo...). Izložba je svoja prva izdanja imala u Italiji, a ove godine, uz sudjelovanje hrvatske predstavnice Vlaste Delimar, gostuje u zagrebačkoj Galeriji Forum te potom u Galeriji Rigo u Novigradu. Izlažu: Manal AlDowayan, Wafa Bahai, Takoua Ben Mohamed, Tomaso Binga, Rosina Byrne, Rupa Chordia-Samdaria, Sara Ciuffetta, Karmen Čorak, Mila Dau, Vlasta Delimar, Isabella Ducrot, Silvia Giambrone, Maïmouna Guerresi, Susan Harbage Page, Sasha Huber, Silvia Levenson, Anja Luithle, Victoria Manganiello, Patrizia Molinari, Yasuko Oki, Sofia Rocchetti, Anna Romanello, Maria Ángeles Vila, Ruchika Wason Singh.

Sadržaj: I. Ženska nošnja hrvatskoga stanovništva, II. Ženska narodna nošnja sela Peroja, III. Žensko ruho istroromaskoga stanovništva gradića Vodnjana