Zbirka ručnih radova sustavno je skupljana još od 1871. godine, tridesetak godina prije osnivanja Hrvatskoga školskog muzeja u Zagrebu. Bila je izložena u prvom stalnom postavu Muzeja 1901. godine, kao i u najnovijemu iz 2001. godine. Danas se u zbirci nalaze brojni uzorci ručnih radova, albumi uzoraka i nacrta za krojenje i šivenje, umanjena narodna odjeća izrađena u školama, fotografije, arhivska građa, školski programi, knjige, priručnici i drugi predmeti koji predstavljaju nastavni predmet narodnoga ženskog ručnog rada i svjedoče o njegovoj važnosti u izobrazbi u hrvatskim školama. Na povremenoj izložbi autorice Vesne Rapo, više kustosice Muzeja, kao i u popratnom katalogu, predstavljen je izbor očuvanih školskih radova učenica i učiteljica izrađenih u pučkim, stručnim i učiteljskim školama na prostoru kontinentalne Hrvatske. Predmeti su izrađeni od kraja 18. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, kada je postojala sustavna obuka u sklopu nastavnog predmeta ženskoga ručnog rada. Kataloški popis sadržava 311 jedinica s potpunim kataloškim podacima i tekstualnim opisom. Tekst i kataloške jedinice bogato su ilustrirani reprodukcijama u boji te dokumentarnom fotografskom građom. Publikacija ima i sažetak na engleskom jeziku te izbor iz literature.

Iz predgovora: ŠTO ŽENU ŽENOM ČINI? Dvije umjetnice, dvije generacije, dvije teme koje se međusobno isprepliću, nadopunjuju, pa u jednom dijelu spajaju u jednu. Obje umjetnice propituju ženu, polazeći od sebe, svojih potreba, odgovornosti, problema, utrke s vremenom u vremenima kada vremena uvijek nedostaje, u vremenu kada nedostaje tišine za misao, prostora za privatan prostor, u vremenu u kojem nemamo vremena biti mi. Kada žena više igra ulogu žene, nego što žena stigne biti. Više na: https://www.gradski-muzej-krizevci.hr/?p=4862 (pristupljeno: 28.9.2023.)

Cilj rada je prikazati cjelovitu sliku načina ženskog češljanja u virovitičkim selima te vrste oglavlja koja se čuvaju u Etnografskoj zbirci Gradskog muzeja Virovitica. Obrađeno je djevojačko češljanje zapadnoga i istočnog dijela virovitičkog područja te opremanje glava udanih žena, uz opise relevantnih predmeta unutar Etnografske zbirke. Istaknuti su i problemi Gradskog muzeja vezani za smještaj Etnografske zbirke te prijedlozi suvremenog izlaganja etnografske građe.

Viša kustosica i voditeljica Kulturno-povijesne zbirke Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici Vlatka Filipčić-Maligec autorica je izložbe i popratnog kataloga u čijem je središtu prikaz doprinosa žena hrvatskom narodnom preporodu, ali i prikaz njihova položaja i otvorenih mogućnosti u tome povijesnom razdoblju. Autorica je predstavila pripadnice preporodnih krugova koje su svojim nastojanjima na području kulture, društvenih odnosa i gospodarstva nastojale slijediti, a pokatkad i predvoditi svoje muške kolege. Uz češće spominjane dame Sidoniju Rubido Erdödy i Dragojlu Jarnević, autorica je predstavila i Josipu Vancaš, pjesnikinju Anu Vidović, Julijanu Gaj i mnoge druge, uz svoje supruge i očeve manje poznate, ali ne i manje značajne dame 19. st. Tekst kataloga je bogato ilustriran i potkrijepljen bilješkama te sadržava kataloški popis 39 izloženih predmeta.

U prosincu 2004. Muzej Đakovštine u Đakovu priredio je izložbu i popratni katalog s tematikom iz etnografske baštine Đakovštine. Viša kustosica i etnologinja Muzeja Branka Uzelac autorica je stručnih tekstova o tradicijskome ženskom češljanju i oglavljima u Đakovštini. Opisala je značajke djevojačkog češljanja, oglavlja udanih žena i oglavlja ljelja ili kraljica uz djevojačke tradicijske ophode na Duhove. U prilogu je i opis radionice tradicijskog češljanja s nazivom "Pletenico, divojačka diko, a, šamijo, vrag te nadario!", održane u sklopu programa Đakovačkih vezova 2004. godine. Cilj radionice bilo je očuvanje vještina tradicijske nematerijalne baštine. Katalog je bogato ilustriran reprodukcijama u boji, a sadržava sažetak na engleskom jeziku i popis korištene literature.