HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje

Novi upit
 

Stanko Staničić

Zvanje prof. povijesti umjetnosti
Znanstveni stupanj mr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje muzejski savjetnik (u mirovini)
Polje djelovanja umjetnost, umjetnički obrt
Uže polje djelovanja namještaj, profani namještaj sjeverozapadne Hrvatske s kraja 18. i početka 19. stoljeća, oslikana koža, keramika
Ustanove Muzej za umjetnost i obrt
Stanko Staničić rođen 1929. u Sigetecu kod Koprivnice. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a povijest umjetnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sav radni vijek proveo je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Velik utjecaj i ulogu u njegovu životu imao je prof. Zdenko Vojnović od kojega je naučio mnogo o muzeologiji i muzejima uopće kao i prof. Zdenka Munk pod čijim je ravnanjem proveo 25 godina svojega radnog staža.
Kao mladi kustos najprije je radio na Zbirci tekstila, a od 1962. kustos je Zbirke namještaja, s kolegicom Verom Kružić Uchytil.
Poslije odlaska kolegice Olge Klobučar u mirovinu, preuzeo vođenje Zbirke keramike. Njegovo zanimanje bilo je više usmjereno na suvremenu keramiku. Postavio je velik broj izložaba, kao i dionicu keramike u novom stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt 1995.
Autor je brojnih kataloga koji su pratili izložbe priređivane u zemlji i inozemstvu. Napisao je mnogo članaka o namještaju i kulturi stanovanja, obradi kože i tehnici njezina ukrašavanja, pisao je tekstove za retrospektivne i monografske izložbe i dionice kataloga velikih projekata: "Barok u Hrvatskoj", "Bidermajer u Hrvatskoj", "Keramika historicizma u Hrvatskoj".
Završio je rad na katalogu Porculan Meisssen-Beč, Zbirka keramike Muzeja za umjetnost i obrt. Za svoj rad nagrađen je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Nagradom Hrvatskog muzejskog društva "Pavao Ritter Vitezović" za životno djelo 2004. godine.
Stanko Staničić preminuo je 3. siječnja 2019. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 10. lipnja 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Međutim, kad me sad pitate što bi ja mogao izdvojiti, ja ne smatram životnim djelom, ali smatram jednim segmentom u tom našem poslu, s kojim sam ja zbilja potpuno zadovoljan, to je dionica keramike u stalnom postavu Muzeja za umjetnost iz 1995. To ja zbilja, kad dođem gore, ja stanem, još danas iako je prošlo sedam godina, ja moram reći da se divim. Međutim, nije do kraja divljenje, jer nisam zadovoljan prostorom koji mi je dodijeljen, jer je to tamo na kraju, nekako i premalo, međutim u danim okolnostima, u tom zadanom prostoru, mislim da sam napravio maksimalno što sam mogao. A što se tiče drugoga, to bi trebalo tek uslijediti. Moj opus još nije završen. Ja vam sad radim na katalogu Zbirke porculana, i ako to uspijem sretno dovesti do kraja, nadam se da hoću, onda bi recimo to, uz stalni postav, možda bi to na neki način mogao smatrati ili doživjeti kao moje životno djelo.

Iz knjižnice MDC-a